Kako se liječi slomljeno srce?

čekaj da prođe i šuti. nema ljeka. biraj oš to vrijeme uzivat il češ sam sebe žaliti. amen.

MacaPapucharica je napisao/la (Pogledaj post): › lako je za slomljeno srce, teško je za izgubljeno povjerenje u ljude i posustalu vjeru u sebe... to je veći problem

a soulmate!

OT - ljubav/veza je ovisnost. moš pit, ali nemoj da ti prijeđe u naviku hehe...
ja sam, očito, bio u vezi s prilično nezrelom osobom koja me nakon 7 godina napucala mejlom.
don't do that people! hurts like hell.

mogu razumijeti učmalost 'bračne' lože i prijevaru, ali sam mislio da postoji nekakvo međusobno poštovanje i da se 'Dear John' pismo jednostavno ne može dogoditi...

aardvark je napisao/la: › MacaPapucharica je napisao/la (Pogledaj post): › lako je za slomljeno srce, teško je za izgubljeno povjerenje u ljude i posustalu vjeru u sebe... to je veći problem a soulmate! OT - ljubav/veza je ovisnost. moš pit, ali nemoj da ti prijeđe u naviku hehe... ja sam, očito, bio u vezi s prilično nezrelom osobom koja me nakon 7 godina napucala mejlom. don't do that people! hurts like hell. mogu razumijeti učmalost 'bračne' lože i prijevaru, ali sam mislio da postoji nekakvo međusobno poštovanje i da se 'Dear John' pismo jednostavno ne može dogoditi...

da ne znam što se sve događa, rekla bih da ne mogu vjerovati...ali, mogu...nažalost
žao mi je...

mislim da, bez obzira koji razlozi bili, svaki čovjek zaslužuje da mu se takve stvari kažu oči u oči (ako se ne radi o situacijama kada je to zaista fizički neizvedivo)

nje mi srce bili jednom slomljeno i nije da sam ga ja jednom slomila nekome drugome - to je život

mene puno vše muči to što sada, svaki put kada ponovo krenem, ne stignem nigdje
miša mu, želim priliku da mi srce (a ne ego) bude opet slomljeno!!!jer to znači da sam zapravo nešto imala, doživjela i osjećala!

e, a kad se tvoje povjerenje u ljude svaki puta uzdrma, počneš se pitati što to s tobom toliko ne valja...a jasno ti je da je s tobom sve u redu...i s drugima...i da samo nalijećeš na krive (a možda čak i prave) ljude u krivo vrijeme, e, onda je to daleko više nego frustrirajuće...
i daleko više boli od slomljenog srca...barem mene

MacaPapucharica je napisao/la (Pogledaj post): › e, a kad se tvoje povjerenje u ljude svaki puta uzdrma, počneš se pitati što to s tobom toliko ne valja...a jasno ti je da je s tobom sve u redu...i s drugima...i da samo nalijećeš na krive (a možda čak i prave) ljude u krivo vrijeme, e, onda je to daleko više nego frustrirajuće... i daleko više boli od slomljenog srca...barem mene

Ili samo previše očekujemo? Stvaramo hrpu nepotrebnih iluzija koje se lagano vremenom raspršavaju poput mjehura od sapunice. I zašto se pitati da nešto ne valja s tobom, jednostavno drugi su ti koji te ne mogu prihvatiti da si takav i takav i to bi trebao biti njihov problem, a naš problem je u tome što pod svaku cijenu očekujemo bilo kakvo prihvaćanje i onda neki počinju glumiti nešto što nisu....Ne volim situacije kada moram prodavati drugima njihove iluzije kako bi se dotični bolje osjećali, a s druge strane, budimo realni, opet i mi možda nekada to isto radimo drugima. eh, ljudi su stvarno čudne biljke, ali ne bi bilo ni zanimljivo da nema i tih "razočarenja", naučiš nešto što nisi znao i ideš dalje, učiti se na drugim greškama

prokleto zaljubljivanje je krivo za te početne iluzije i makoliko ti prethodna iskustva bila bolna, ponovno se prepustiš jer je jako lako povjerovati da će ovaj put biti drukčije... i gradiš kule u zraku.
zaljubljenost pak neumitno prođe i kad veza postane samo 'sigurna luka'... maybe it’s time to go.
ili se može pribjeći nekom od načina rasplamsavanja umrtvljene strasti.
ne vjerujem u vječne ljubavi...
ljudi ostaju skupa zbog djece i/ili navike.
i majka priroda me stvarno ljuti zbog toga

ne postoji nesto kao soulmate...postoji samo volja , zelja za ostajanjem u vezi jer ti odgovara , i rad na tome da ti bude jos ljepse...sretna veza je stvar IZBORA...sretna sam jer sam tako odabrala..ne gnjavim , nisam gnjavljena , prihvacam i prigvacena sam...i lijepo mi je...s takvim stavom se rijesavaju problemi koji inace kod "soulmates" parova dovode do krahova
a kako se lijeci slomljeno srce??...RAKIJOM... i ciganima

majaazdaja je napisao/la (Pogledaj post): › ne postoji nesto kao soulmate...postoji samo volja , zelja za ostajanjem u vezi jer ti odgovara , i rad na tome da ti bude jos ljepse...sretna veza je stvar IZBORA...sretna sam jer sam tako odabrala..ne gnjavim , nisam gnjavljena , prihvacam i prigvacena sam...i lijepo mi je...s takvim stavom se rijesavaju problemi koji inace kod "soulmates" parova dovode do krahova a kako se lijeci slomljeno srce??...RAKIJOM... i ciganima

@majaazdaja, mislim da je @aadvark pod "soulmate" u ovom slučaju mislio da smo on i ja soulmates jer se našao u onome što sam napisala, a ne da vjeruje u to.@aadvark ispravi me, ako griješim...

u ostalom što si napisala, apsolutno se slažem s tobom - uspješna veza rezultat je truda obaju strana i to cijelo vrijeme, a ne samo ponekad...

ono na što se trenutno moji komentari odnose je ono kada ne uspijevaš ni doći do neke veze jer se stvari tako poslože...bez neke krivnje i predbacivanja...

@obyzouth, slažem se s tobom da su u velikom broju slučajeva za puno toga kriva naša prevelika očekivanja...i trudim se ista srezati na minimum i prihvaćati ljude onakvim kakvi jesu...ali, u zadnje vrijeme mi se događa da očito ili krivo čitam neke signale ili haluciniram ili me ljudi jednostavno vuku za nos, a ne znam što mi je od toga gore...

aardvark je napisao/la (Pogledaj post): › prokleto zaljubljivanje je krivo za te početne iluzije i makoliko ti prethodna iskustva bila bolna, ponovno se prepustiš jer je jako lako povjerovati da će ovaj put biti drukčije... i gradiš kule u zraku. zaljubljenost pak neumitno prođe i kad veza postane samo 'sigurna luka'... maybe it’s time to go. ili se može pribjeći nekom od načina rasplamsavanja umrtvljene strasti. ne vjerujem u vječne ljubavi... ljudi ostaju skupa zbog djece i/ili navike. i majka priroda me stvarno ljuti zbog toga

po mom mišljenju to sa zaljubljenošću je upravo onako kako bi trebalo biti
jer da nije, kako bi ljudi nakon okončanja veze, kada su neupitno povrijeđeni ikada pokušali ponovo?
mene je jako dugo mučilo to što se GODINAMA nisam uspjela zaljubiti, jer sam nastojala samu sebe zaštititi...naravno, ne svjesno...na svjesnoj razini sam zaista željela zaljubiti se i osjećati kao nekada...i još uvijek to želim...

da, zaljubljenost prolazi, tko ima sreće, traje mu dulje...no, možda to i nije sreća, jer je onda kada ona nestane veći udarac...

ni ja ne vjerujem u "vječne" ljubavi, niti si mogu pojmiti kako ljudi mogu biti u vezi/braku po 30, 40 i više godina...da se razumijemo, voljela bih da mogu i to mi je lijepo, ali sam previše skeptična...
mislim da, što se tiče djece,ne treba ostajati u nečem što ne valja...

međutim, zbog toga ni ne patim od neke dugotrajnosti, svjesna sam da sutra možda ne postoji i da za 5 godina možda neću biti s nekim...
ali, baš zato, trudim se DANAS i ako ću biti sretna godinu dana i onda se veza raspadne (naravno, nakon početnog žaljenja) bit ću sretna što sam bar godinu dana bila sretna...

ako me kontaš

brijem da te kontam jako dobro

alkohol sve liječi...

Vjerujem da postoji vječna ljubav, ali ne postoji vječna zaljubljenost, a to su dvije pojave koje ljudi često brkaju.

Zaljubljenost je posebno stanje ludila. Privremeno zaslijepljujuće bunilo.

Ljubav je nešto što se temelji na stvarnim i realnim vrijednostima - zajedničkim interesima, odgovornosti, međusobnom poštivanju i odanosti. Vjerujem da konzumiranje tih realnih vrijednosti vodi osjećaju ljubavi. Vjerujem da i njihov izostanak može voditi osjećaju zaljubljenosti. Zato je zaljubljenost stanje emotivne oseke. Plićak, baš kao i ljudi kojima je zaljubljenost vrhunac emotivnog života.

prekrasno je kada se iz zaljubljenosti razvije ljubav...
kad se ne razvije - sve propada...
ali, isto tako, ako nisi zaljubljen u početku, može se razviti ljubav...samo, meni je kad si zaljubljen puno ljepše...

e, sad...vječna ljubav...
vjerovala sam u to nekad, ali ne više...sve bi to moglo, kada se oko ljubavi ne bi još odvijao i ŽIVOT...
ovako, sretni bili izuzeci!koji postoje...

ne postoji definicija ljubavi jer to svatko doživljava drukčije... no sve mi se čini da danas ljudi imaju neku iskrivljenu sliku pa previse očekuju i onda sve ode u pišu...
btw teta maco, sta se nastavlja u potpisu??

exHOP3on je napisao/la (Pogledaj post): › ne postoji definicija ljubavi jer to svatko doživljava drukčije... no sve mi se čini da danas ljudi imaju neku iskrivljenu sliku pa previse očekuju i onda sve ode u pišu... btw teta maco, sta se nastavlja u potpisu??

tu si u pravu - svatko to doživljava drugačije

btw.hahaha, puno, puno toga

MacaPapucharica je napisao/la (Pogledaj post): › e, a kad se tvoje povjerenje u ljude svaki puta uzdrma, počneš se pitati što to s tobom toliko ne valja...a jasno ti je da je s tobom sve u redu...i s drugima...i da samo nalijećeš na krive (a možda čak i prave) ljude u krivo vrijeme, e, onda je to daleko više nego frustrirajuće... i daleko više boli od slomljenog srca...barem mene

Joj, Maco, ne tako razmišljati, ni pomisliti da s tobom nešto nije u redu. To se svakome u životu događa u nekom periodu, pa se osjećamo jadno. Ali nismo svi isti, i što kažeš, ne potrefe se nekada stvari u pravo vrijeme ni sa pravim osobama. Zaljubljenost nam je adrenalin za početak, super je, kao da smo pod opijatima, ali taj hormonski poremećaj ne može trajati vječno. Ono što ostaje, odlučuje što će biti dalje. I za to je potrebno dvoje, pa ne trebamo okrivljavati samo sebe, ili samo onog drugog. Samo se opusti, smile od uha do uha, i sve će to doći samo od sebe.
I ne slažem se s nekim mišljenjima da ljubav nije nešto što traje. Kad hormonski poremećaj prođe, a tebi i dalje ne pada na kraj pameti da ostaviš tu osobu, naravno, ako je to obostrano, bez obzira na sve što se u životu događa, ne možeš si više zamisliti život bez te osobe, onda je to to. Ako su ljudi normalni, mogu se dobro slagati i imati zajednički život, zašto ne?