Donacija organa

Ne znam koliko vam je poznato, ali po hrvatskom zakonu (o nečemu, valjda o zdravstvu ili sl.) svi smo potencijalni donatori organa ako nam se nešto desi pa........
izuzev ako kod svog doktora ne potpišemo da baš ne damo svoje organe.
Što mislite o tome?
Ima li tko donatorsku karticu bez obzira na zakon?

Nisi u pravu. Nitko nije potencijalan donator bez svojevoljne odluke.
Inače kad smo već kod toga...


UDRUŽENA KRISTOVA CRKVA
Potiče i podržava donaciju organa.

PENTEKOSTALNA CRKVA
Dozvoljava, ali je bitna odluka pojedinca.

KVEKERI (Društvo prijatelja)
Donacija ovisi o individualnoj odluci. Nema službenog stava.

UDRUŽENI UNIVERZALISTI
Podržava se doniranje organa i tkiva kao akt ljubavi i nesebičnog davanja.

ŠINTOIZAM
Mrtvo tijelo drži se nečistim i opasnim. Diranje mrtvog tijela je ozbiljan prekršaj.
Vrlo je teško u ovoj vjeri dobiti pristanak za doniranje ili obdukciju (bitne promjene u posljednjih nekoliko godina!!).

LUTERANCI
Doniranje organa je doprinos blagostanju čovječanstva i predstavlja izraz požrtvovne ljubavi za osobe u nevolji. Potiču sljedbenike na razmišljanje o poklanjanju organa i korištenje donorske kartice.

AME & AME ZION (Afrički Metodisti)
Donacija organa je akt ljubavi i milosrđa. Ovo je način pomoći drugima.

NEZAVISNI KONZERVAT. EVANGELICI
Odluka se prepušta nezavisnom individualnom stavu.

BRETHREN
Potiče se doniranje organa i tkiva. Ukazuje se na mogućnost da se tim načinom pomogne drugim ljudima.

BOŽJA ZAJEDNICA
Nema službenog stava oko doniranja organa i tkiva. Odluka se ostavlja pojedincu.

KRŠĆANSKA CRKVA
Nema zapreke za darivanje organa i presađivanje. Podrazumijeva se savjesna liječnička odluka i dozvola obitelji. Kaže da ovo nije religijski problem, već predmet osobne odluke svakog vjernika.

PROTESTANTIZAM
Potvrđuje i potiče donaciju organa radi presađivanja, ali naglašava da se organi ne smiju prodavati. Njihova rezolucija utvrđuje da donacija organa “doprinosi dobru čovječanstva i može biti izraz požrtvovnosti i ljubavi za bližnjega u nuždi”. Potiče razgovor o davalaštvu u obitelji i javnosti, kao i korištenje potpisane donorske kartice.

EVANGELICI
Općenito ne sprečavaju darivanje. Odluka je individualna.

RIMOKATOLICI
Darivanje organa je izraz plemenitosti, ljubavi i žrtvovanja.
Papa Ivan Pavao II: “Oni koji vjeruju u Isusa Krista koji je žrtvovao svoj život za sve nas, moraju prihvatiti potrebu za raspolaganje organima za presađivanje kao izazov svojoj plemenitosti i bratskoj ljubavi”.

EPISKOPALNA CRKVA
Upućuje ohrabrenje svim sljedbenicima da dadu na raspolaganje organe, krv i tkiva, kao dio misije svakog vjernika u ime Krista, koji je žrtvovao svoj život za druge.

GRČKA PRAVOSLAVNA CRKVA
Prihvaća darivanje organa, krvi i tkiva ukoliko oni pomažu poboljšanju zdravlja i sprečavanju bolesti.
Poklanjanje čitavog tijela za eksperimente i istraživanja nije u skladu s tradicijom.

SVJEDOCI JEHOVE
Donacija organa je predmet osobne odluke. Ne suprotstavljaju se davanju ili primanju organa. Svi organi i tkiva, međutim, moraju biti u cijelosti isprani od krvi.

MORMONI
Ne protive se doniranju organa i tkiva. Imaju stav da odluka o davanju svojih organa na raspolaganje u slučaju nagle smrti, ovisi o savjesti i odluci svakog pojedinca prema dogovoru s obitelji, zdravstvenim osobljem ili svećenikom. Onaj tko traži savjet, neka razmotri sve prednosti i nedostatke i neka postupi na način koji će mu priuštiti osjećaj unutrašnjeg mira i zadovoljstva.

ROMI
Ne prihvaćaju donaciju organa. Ovo je povezano s njihovim vjerovanjem u nastavak tjelesnog života nakon smrti. Zahtijevaju da tijelo bude u potpunosti nedirnuto, jer duša nakon godinu dana dobiva ponovno svoj tjelesni oblik. Kao zajednica etničkih grupa nemaju formalnu religiju, nego dijele narodno vjerovanje koje slijedi svetost čovjekovog umrlog tijela.

HINDUIZAM
Darivanje organa je akt osobne odluke.

ISLAM
Od 1983. godine doniranje je dozvoljeno radi spašavanja života. Organi umrlog ove vjerske pripadnosti moraju biti presađeni odmah i ne smiju biti duže pohranjeni. Respektirati mrtvog i koristiti živom!

JUDAIZAM
Spašavanje života ima prednost pred zaštitom svetosti mrtvog tijela.
Ukoliko je netko u prilici da dade svoj organ kako bi spasio život drugog čovjeka, obavezan je to učiniti.
Interpretacija beskrajne vrijednosti ljudskog bića prihvaća čak i presađivanje rožnice kao spašavanje života.

PREZBITERIJANCI
Potiču i podupiru davalaštvo organa i tkiva, respektirajući individualnu savjest i pravo svake osobe da odluči o sudbini svog tijela.

ADVENTISTI
Pojedinci i obitelji imaju pravo primiti ili dati organe koji mogu pomoći zdravlju ili produžiti život drugih ljudi. Oni imaju specijalizirane bolnice za transplantaciju (primjer: Loma Linda, Kalifornija)

METODISTI
Potiču ljude koji se bave raznolikim etičkim aspektima da ujedine svoje snage u pitanjima koja otvaraju nove izglede u poboljšanju zdravlja. Potiču potpisivanje donorske kartice. Upozoravaju istovremeno na ozbiljne promjene u tradicionalnom shvaćanju prirodnih zakonitosti.

BUDISTI
Davalaštvo organa je stvar osobne odluke. Respektiramo one koji daju svoje organe za napredak medicinske znanosti i spašavanje života.

MENONITI (AMISH)
Amish pristaju na presađivanje organa ukoliko su sigurni da je to za dobrobit i zdravlje drugih. Ne pristaju ukoliko postoji dvojba uspješnog ishoda. Obzirom da je Bog stvorio ljudsko tijelo, Bog ga i ozdravljuje. Presudna je osobna odluka.

BAPTISTI
Podržavaju transplantaciju samo ako ne šteti davaocu, a služi zdravlju primaoca. Važna je osobna odluka. Smisao mora biti nastavak i produljenje čovjekovog života.

Pristala bih na donaciju svojih organa, ali ih i sama planiram dobro iskoristiti, pa ne znam koliko bi mogli biti iskoristivi drugima

klonirat ces se?

ja ću se klonirati. jedno 15-ak puta.
a onda ću ja, original, ležat na lovorikama i uživat u plodovima rada njih 15...

uhhh...ne bi to bilo dobro, propale bi plantaze kave...;-)

Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o uzimanju i
presađivanju dijelova ljudskog tijela u svrhu liječenja.
Narodne novine RH, 50/88
www.nn.hr

Član 1.
U Zakonu o uzimanju i presađivanju dijelova ljudskog tijela u svrhu liječenja ("Narodne novine" br. 31/80), član 2. Zakona mijenja se i glasi:

Dijelovi tijela s umrle osobe mogu se uzimati radi presađivanja nakon što se utvrdi smrt te osobe.

Nastanak smrti utvrđuje se prema propisima o medicinskim kriterijima i načinu utvrđivanja smrti osobe od koje se mogu uzimati dijelovi tijela radi presađivanja.

Član 2.
Član 4. mijenja se i glasi:

Dijelovi tijela s umrle osobe uzimaju se radi presađivanja, ako se umrla osoba za života nije tome izričito pismeno protivila.
Dijelovi tijela maloljetne umrle osobe, kao i osobe koja je bila duševno bolesna, mogu se uzeti radi presađivanja samo uz pristanak njenih roditelja ili bračnog druga ili punoljetnog djeteta ili staratelja.


@Gemi, na stranici gdje si pronašla mišljenje različitih vjerskih zajednica, ima lijevo link i za zakonsku regulativu koja se zadnjih godina dosta promijenila, pa eto, svi smo potencijalni - ako ne izrazimo protivljenje za života.

al zašto bi? mislim, koji je smisao odbiti - ako ti već ne trebaju, zašto ne bi nekome poslužili?

@Danice, ne bih te htjela razočarati, ali krivo tumačiš pročitano, a i izmjena Zakona nije isto što i sam Zakon u cjelini koji se btw. u tom smislu uopće nije promijenio.

http://www.hzzo-net.hr/zakoni/15.htm

Gemi je napisao/la (Pogledaj post): › uhhh...ne bi to bilo dobro, propale bi plantaze kave...;-)

naprotiv, imali bi visoku konjunkturu...

Nadam se da nitko neće dobiti moj mozak Našao bi se u iznimno nezgodnoj situaciji

ozana je napisao/la (Pogledaj post): › Nadam se da nitko neće dobiti moj mozak Našao bi se u iznimno nezgodnoj situaciji

ja svoje organe ne dam...

razlog? čisti humanizam...

Gemi je napisao/la: › @Danice, ne bih te htjela razočarati, ali krivo tumačiš pročitano, a i izmjena Zakona nije isto što i sam Zakon u cjelini koji se btw. u tom smislu uopće nije promijenio. http://www.hzzo-net.hr/zakoni/15.htm

bila je reklama ne tv da tko ne želi donirati organe, izvoli lijepo otići svom liječniku opće prakse potpisati da izričito odbija......... e, sad, ako krivo tumačim, onda i oni koji su pustili tu reklamu.....

Kako je u Republici Hrvatskoj regulirano doniranje organa?

Svaka osoba je potencijalni davatelj organa, osim ukoliko se za života nije izričito i pismeno tome usprotivila. Medicinski uvjeti za to jesu da su organi i tkiva u trenutku smrti osobe pogodni za presađivanje.

Liječnici u Hrvatskoj u cilju dobivanja organa većinom traže dozvolu obitelji umrle osobe, iako im Zakon omogućuje eksplantaciju organa ukoliko obitelj punoljetne osobe nije prisutna, ili se sama osoba izričito ne protivi uzimanju organa.

Kako bi se donirali organi, smrt mora nastupiti u bolnici, jer se samo na tom mjestu mogu organi održati u stanju pogodnom za presađivanje.

Kada osoba za vrijeme života odluči nakon smrti darovati svoje organe i tkiva s namjerom spašavanja života drugih ljudi, osnovno je da tu svoju odluku prenese svojoj obitelji i najbližim prijateljima, jer će oni biti prvi od kojih će liječnici zatražiti dozvolu za uzimanje organa. Od obitelji se očekuje da će poštovati želju umrle osobe. Isto tako, može se ispuniti donorska kartica, koja se potom nosi sa sobom i služi kao dokaz o donesenoj odluci.

Donorsku karticu može se u Republici Hrvatskoj dobiti u bolnicama, ambulantama i udrugama koje se bave pravima pacijenata (npr. Hrvatska donorska mreža, link: http://www.hdm.hr/). No, budući da status donorske kartice nije pravno reguliran, ima istu snagu kao i usmeno izjašnjavanje donora organa.

PROPIS:
Zakon o uzimanju i presađivanju dijelova ljudskog tijela u svrhu liječenja, NN br. 177/04

izvor: http://www.gong.hr/knjizica/hr/gong.asp?cat=10&subcat=118

@Gemi, je li sad malo jasnije?????????

izvor:http://www.index.hr/clanak.aspx?id=264009


Hrvatima se organi vade bez pristanka obitelji
petak, 6.5.2005 10:53

U SITUACIJAMA kada nakon smrti zbog hitnosti nije moguće doći do obitelji umrle osobe liječnici, kako bi iskoristili organe dok su još upotrebljivi, bez pitanja mogu izvaditi srce, jetru, bubreg ili rožnicu. Čak i ako obitelj zabrani doniranje organa, oni mogu završiti u tuđem tijelu.

Prema zakonu iz 1990. godine liječnici nakon smrti osobe mogu, ukoliko ona tijekom života izrijekom nije zabranila, uzeti bilo koji organ za transplantaciju. Ova odredba je do sada izazvala niz zabuna koje su završile sudskim epilogom. Nakon dugotrajnog procesa suđenja razočarane obitelje gube bitku i na sudu. Kako suglasnost obitelji po zakonu nije nužna, obitelji koje su tužile liječnike morale su platiti i sud.

Dr. Igor Povržanović iz Hrvatske donorske mreže tvrdi da praksa ipak nadilazi normu, jer većina liječnika za doniranje organa prvo pita obitelj kako bi izbjegli neugodnosti.

"Kad obitelj kaže "Ne?, organ u pravilu više ne uzimamo, izuzev situacija u kojima, zbog hitnosti, do obitelji nije moguće doći u roku od 24 sata, u kojem razdoblju su ti organi još upotrebljivi? ? kazao je dr. Povržanović za 24sata.hr.

Zakon sličan hrvatskom ima Poljska, Italija, Brazil te neke američke savazne države gdje se protivnici zakona najviše pribojavaju osjetljivog trenutka kada kirurg odlučuje hoće li uzeti organe ili ne, u situacijama kada je smrt možda nastupila, a srce još radi.

U 2004. godini u Hrvatskoj je obavljeno 235 transplantacija, dok ih je 1998. godine bilo svega 106.

Oko 1000 pacijanta čeka novi bubreg, po 300 njih čeka novu rožnicu i koštanu srž, 60 jetru, 20 srce i 10 gušteraču.