U stoljeću koje je pred nama, u koje smo jedva trenutak zakoračili, putovi su sve samo ne slučajni. Usputne slike na ulicama pretvaraju se sve brže u ono što mislimo da želimo. Iako je stvarnost tih istih slika daleko od nas, u našim očima djeluju primamljivo. Prvo nam zamute pogled pa imamo osjećaj kao da smo dio njih, a zatim nas uporno posjećuju i naš put dalje čine drugačijim i prividno lakšim od onoga po kojem su naše noge naučile hodati. Ne primjećujemo razliku između sadašnjeg sapletanja i jučerašnjeg poskakivanja na tom istom putu. Ne shvaćamo razlog promjene kao manipulaciju bezbrojnih poruka, već ciljanu igru raznobojnih slika i slatkih riječi prihvaćamo kao vlastitu zamisao s kojom ćemo lukavo otkloniti naše slabosti.
Taj stalni dodir njihovih poruka polako ali sigurno udara našu svakodnevnicu i usput nas privikava na novi izgled tvojih ulica. Zbog toga se u nama ponekad javi trunka nezadovoljstva, ali nikada nismo potpuni i jednostavni. Šutimo i prolazimo, sve više uvjereni kako bez njih tvoje ulice ne bi bile to što jesu.
Velika je sposobnost potrebna da bi čovjek smatrao sebe zadovoljnim, jer toliko toga remeti njegovu slobodu i narušava sigurnost da se on cijeli život bori kako bi sam sa sobom bio zadovoljan. Duhovna snaga nemira određuje mjeru prema kojoj svatko od nas zavrjeđuje svoj stav. Naše zadovoljstvo često preraste naše potrebe i zato se lako damo uhvatiti u mrežu lažne sigurnosti. Umjesto dovoljnosti u nama kipi nezasitnost. Radi li se o svakodnevnim stanjima ili o nerealnim maštanjima, stalno nam se približava materijalna privlačnost imaginarnih slika s kojom se pobuđuju udaljeni obrisi naših želja.
Istina je posve drugačija i naš duh zna do koje smo mjere i na koje načine do sada uživali, ali ipak mu ne vjerujemo, žurimo u susret toliko drugačijem obećanju boljeg svijeta. Bez pogovora, neumorno trčimo za novim zadovoljstvima, kao da ne vidimo da je u stvari sve podređeno igri onih istih slika koje su nas tako lako zavele. Njihov cilj je konkretan i samo žele što bolje upoznati našu neodlučnost kako bi lakše onemogućili jednostavnost s kojom smo započeli slagati naše iskustvo. Slike nam poručuju, iako je naše dragocjeno iskustvo začinjeno svakakvim sumnjama, ne trebamo ni malo sumnjati. Prije svega moramo biti popustljivi naspram svega lijepog što nam one nude.
Tekst:Zal Kopp
Fotografija: Davor Pavlić
Muško
