Najprije, ne ide sve na javnu nabavu (odnosno, kako ti kažeš natječaj), jer se poslovi ispod određenog iznosa mogu sklapati neposrednom pogodbom. Sumnja se da je tvrtka o kojoj se priča neposrednim pogodbama, malo po malo, napravila milijunski promet. No kako nismo niti porezna, niti krim-policija, ne preostaje nam drugo nego da se nadamo kako u Hrvatskoj djeluju mehanizmi pravne države (ha, ha, hsp).
Drugo, sumnja se da se taj posao događao prije formiranja nove vlasti, jer se od formiranja nove vlasti niti ne sječe drveće po gradu. Kako je Doležal Hsp-ov, a kako nisu bili sigurni da će vlast osvojiti, reklo bi se, malo za svaki slučaj posijeci drveća po gradu, da mirnije odemo u oporbu ako ne osvojimo vlast.
Treće, sve ovo poptuno je besmisleno, jer bi u normalnoj državi stvar već bila odavno raščišćena, a firme od rodbine nikad ne bi ni pokušavale dobiti posao o kojemu odlučuje rođak (a kamoli brat). Dakle, da smo normalna država, Matković se više ne bi bavio politikom, kao ni Đapić, jer za njih nitko ne bi glasao (nakon što su uvjeravali građane da je jedini mogući način gradnje nekakve dvorane posao od 850 milijuna, ne samo da nitko za njih ne bi glasao, već bi od sramote odselili na drugi kontinent).
No kažem, sve to u normalnoj zemlji. U zemlji gdje stranka dovodi buseve mutanata iz drugih država na trg, ne bi li stvorila dojam da ju podržava masa, a potom ju masa zaista u određenoj mjeri i podrži, ne možemo očekivati bolje. Uostalom, pogledajmo Vladu Republike Hrvatske, i sve će nam biti jasno. |