Osječko rodilište

hyppolita je napisao/la :
Ajme koje su to priče... znači sve je istina što sam čula. Grozim se od same pomisli da ću tamo boraviti, iskreno nekako me najviše strah da mi tkz. "doktori" nešto ne sjebu.... jer to je tamo česta sitoacija. Srčani sam bolesnika pa mislim da ću vjerovatno tamo završiti na čuvanju trudnoće. .. što mi je još dodatna briga... Boravila sam više puta u bolnici pa iz svog vlastitog iskustva znam da ne mare za higijenu, pacijenta i sl.

wendy je napisao/la :

Eto, bila sam i ja pacijent... da, na gini ima žohara koje ni ja ne podnosim, hrana nije ukusna kao ona doma, posteljina ne miriše na omekšivač, neke sestre su toliko bezobrazne da ti dođe da ih nalupaš... ali nisam imala nikakve traume od hospitalizacije niti sam kukala i cendrala dok sam boravila tamo, a ni kasnije. Onda pretpostavljam da ipak jeste cendrave, jer jedni to prihvate kako je, a drugi još godinama kasnije prepričavaju bolničke (ne)zgode.

Što se tiče krvavih plahti... ja i dalje ne vjerujem. Zato sam pitala o kojoj se godini radi. Posljednje četiri sam svakodnevno u bolnici, najviše na ginekologiji, pedijatriji i kirurgiji i vidim da se zakrvavljena plahta automatski mijenja. Ako trenutno nema dovoljno plahti, posuđuju se s drugog odjela.

pumpkin je napisao/la :
i bolje nemoj pametovati, osim ako nisi ležala na rodilištu, pa imaš neka drugačija iskustva.

wendy je napisao/la :

anakonda je napisao/la : ...ne bih rekla da sam cendrava, ako ne valja hrana - ostaneš gladan....ako ne valjaju ulošci - o posljedicama koje mogu nastati nakon poroda, ne bih (i sama kažeš da nisi rodila, pa onda niti ne znaš)....ako ne valja osoblje, naravno da u tim danima nakon poroda, baš i ne bi trebao biti "zaražen" nečijom mrzovoljom i nervozom.....nitko ovdje nije spominjao kristalne kupke i wellness po porodu, ali neke norme ipak trebaju biti ispoštovane.....krvave plahte i kukci po krevetu?....oooo, daa....

Ako ne valja hrana, izbirljivi ostanu gladni. Ne znam, eto, ja sam za vrijeme svog boravka u bolnici jela bolničku hranu i nisam ostajala gladna. Nešto je bilo manje ukusno, nešto više, a povremeno bi mi mama donijela svoj ručak jer me imala potrebu "maziti", a ne zato što sam ja to tražila.

Ne razumijem što bi vi htjeli. Kuha se za ogroman broj ljudi, ne mogu svi dobiti jednaku hranu jer određene bolesti diktiraju posebnu prehranu... Nije baš situacija u kojoj treba očekivati kulinarske delicije, nisu ti ljudi čarobnjaci. Hrana nije pokvarena, nego neukusna. Dakle, može se preživjeti nekoliko dana na njoj.

Najmanji je problem od kuće ponijeti uloške. Sestre u bolnici, nažalost, ne mogu ponuditi ono što nemaju na odjelu.

Što se osoblja tiče... jedno je tvrditi da neki ne valjaju, ali svugdje se uporno generalizira i govori da su svi takvi. Vidim po ljudima u svojoj okolini... vode djecu u Zagreb jer u Osijeku "nema urednog pedijatra". Doktor Berecki, pedijatar, ima sve što bilo tko od nas od liječnika može očekivati. Doktorica Musa, dječji kirurg, je vrhunski stručnjak i prekrasna, pristupačna i simpatična žena. Da ne nabrajam dalje, sve ih se trpa u isti koš. Babe s placa bolje znaju njihov posao nego oni i tako.

Ima užasnih osoba u bolnici, ali ima i svakakvih pacijenata. Nitko nije toliko snažan da sve to iz dana u dan podnosi s osmjehom na licu. Ta sestra vam nije kriva za bolničke uvjete.

Bilo bi idealno kada bi svi bili profesionalci, ljubazni i pristupačni... Ali ponekad od hospitalizacije imamo prevelika očekivanja.

Buduću mamu nema smisla plašiti "mesarima" u bolnici. Znam puno žena koje se na tretman u našem rodilištu ne mogu požaliti. I ne žale se. Svaka će rodilja proživjeti te trenutke na vlastiti način. Ima divnih babica i liječnika i u osječkom rodilištu. Nema razloga za paniku. Ako je osoblje hladno i nepristupačno, uz nju može biti njezin suprug koji će joj pružiti psihičku podršku. Dovoljno je da zajedno pohađaju tečaj.

Eto, bila sam i ja pacijent... da, na gini ima žohara koje ni ja ne podnosim, hrana nije ukusna kao ona doma, posteljina ne miriše na omekšivač, neke sestre su toliko bezobrazne da ti dođe da ih nalupaš... ali nisam imala nikakve traume od hospitalizacije niti sam kukala i cendrala dok sam boravila tamo, a ni kasnije. Onda pretpostavljam da ipak jeste cendrave, jer jedni to prihvate kako je, a drugi još godinama kasnije prepričavaju bolničke (ne)zgode.

Što se tiče krvavih plahti... ja i dalje ne vjerujem. Zato sam pitala o kojoj se godini radi. Posljednje četiri sam svakodnevno u bolnici, najviše na ginekologiji, pedijatriji i kirurgiji i vidim da se zakrvavljena plahta automatski mijenja. Ako trenutno nema dovoljno plahti, posuđuju se s drugog odjela.