Nastavak... (vidi: Slavonsko planinarenje - fotoreportaža s uspona na toranj osječke konkatedrale - 1. dio)
[12.03.2009.] Slavonsko planinarenje - fotoreportaža s uspona na toranj osječke konkatedrale - 2. dio
[11.03.2009.] Slavonsko planinarenje - fotoreportaža s uspona na toranj osječke konkatedrale - 1. dio
Na kraju – izlazak van i prekrasan pogled. No, ljepotu pogleda zasjenilo je vrlo tužno stanje katedrale. Kameni ukrasi su većim dijelom već uništeni, neki su vezani korodiranim žičicama i letvama, žice su tu i tamo popucale, a posvuda su rupe od
gelera.
Ovo štiti prolaznike od kamenih gromada
Malo letvica, malo žice – i problem „riješen“
Žica trebala bi imati uporište u kamenu, ali…
Ovaj kameni blok je osiguran korodiranom žicom
Antun Neuman potpisao se na vrhu 1916. godine
Proljeće na sjevernoj strani – simbioza bilja, cvijeća, i kamena
Ako nema kamena ima suhog korova
Pogled dolje, komad kamena koji je pri padu pao i zaglavio se (donji dio slike s lijeve strane, bliže sredini)
Shvatili smo da je vrijeme za povratak kada više nismo osjetili prste – vjetar je gore vrlo jak, a rukavice se nismo sjetili ponijeti. Put dolje je dvostruko gori, jer pogled bježi u dubinu, daleko ispod, a kroz glavu mi prolazi 'što si tražio to si i dobio'…
Spust
U povratku se malo zadržavamo na tavanu na kojemu u fantastičnoj atmosferi stoljetne prašine i paučine pronalazimo neobične stvarčice…
Na tavanu katedrale
G. Ivan kaže nam da mu je ovo zadnji put da nekog vodi na toranj – kaže kako godine čine svoje, i kako mu je put sve teži, a postoji i odgovornost prema onima koje vodi. Potpuno ga razumijemo, i još jednom mu zahvaljujemo na angažmanu.
Da zaključimo: pogled je prekrasan, ali više od ljepote dojmila nas je spoznaja kako toranj osječke konkatedrale vapi za obnovom, te se možemo samo nadati da neki nedužni prolaznici neće morati stradati da bi ovu činjenicu netko zamijetio u gradskoj upravi i/ili ministarstvu kulture.
Neke slike sa zvonika bit će postavljene na www.mojosijek.deviantart.com
Tekst: Domagoj Sajter
Foto: Danijel Jurković i Domagoj Sajter