Tjedan Helen Keller

Osječka podružnica Hrvatske udruge gluhoslijepih osoba "Dodir" i ove godine od 26. lipnja do 2. srpnja organizira obilježavanje tjedna Helen Keller.

Akcija se odvija pod nazivom "Da za dodir", a središnja zbivanja su na Trgu Slobode, gdje volonteri dijele promotivne materijale te prodaju određene proizvode sa logom Udruge "Dodir". Sav prikupljen novac ide za izgradnju centra "Dodir" u Zagrebu, a građani koji budu sudjelovali u akciji svojim donacijama, dobit će prigodan poklon.

U akciji se može sudjelovati i na humanitarni telefon, putem kojeg doniramo pet kuna pozivom na broj 060 9002 za izgradnju Centra "Dodir".

Gemi031

Gledala sam svojevremeno mini seriju o H. Keller, čitala knjigu.
Ne mogu ni zamisliti kako bi bilo da ne vidim.
U Grčkoj je otvoren muzej za slijepe osobe s reprodukcijama najpoznatijih kipova koji su inače razbacani svuda po svijetu i to je jedini muzej gdje posjetitelji smiju DODIRIVATI izloške.

Jedna od najemotivnijih priča svih vremena...

DanicaV je napisao/la: › Gledala sam svojevremeno mini seriju o H. Keller, čitala knjigu. Ne mogu ni zamisliti kako bi bilo da ne vidim.

a ne čuješ?
zanimljivo je kako većina gluhoslijepih osoba na pitanje da im se može vratiti samo jedno od ta dva osjetila, koje bi to bilo, odgovaraju da bi htjeli ponovno čuti

paperje je napisao/la: › a ne čuješ? zanimljivo je kako većina gluhoslijepih osoba na pitanje da im se može vratiti samo jedno od ta dva osjetila, koje bi to bilo, odgovaraju da bi htjeli ponovno čuti

jako, jako dobro čujem... nekada zna biti gadno. ni čepići za uši ne pomažu. nikada ne stavljam obje slušalice na uši jer su bubnjići preosjetljivi tako da bi mi malo manje sluha došlo kao odmor.

paperje je napisao/la: › zanimljivo je kako većina gluhoslijepih osoba na pitanje da im se može vratiti samo jedno od ta dva osjetila, koje bi to bilo, odgovaraju da bi htjeli ponovno čuti

Joj, ja bih radije gledala. Jezik gluhih brzo naučiš. Nešto već znam (jupi!) i baš je zabavno. Stvarno ne znam kako bih se naviknula da ne vidim.

Mislim da je takvo razmišljanje čisto jinxanje. Though, puki (kao glazbenik) kaže da bi mu puno gore bilo ne čuti... Ali kombinacija osjetila je ono što ja mislim da je važno...

......samo što kombinaciju ne možemo birati......
što rođenjem, što nesretnim slučajem, bolesti.......

definitivno bi mi bilo gore oglušiti...no, to je đinksanje, pa necu...