Hrvatska - zašto otići?

Heroina9 je napisao/la: › mali_ivica je napisao/la: › previše je u ovoj državi ljudi vss koji prodaju majce po trgovinama/iznajmljuju dvd-ove u videotekama/rade sezonski itd. zašto ? Evo neki dan mi priča lega njemu poznata osoba dobije premještaj da radi u Vukovaru, za ne tako malih 5500kn, no datoj osobi se neda putovat pa je rađe odabrala videoteku u Osijeku kako ti kažeš. Naravno za 2-3 mjeseca ćemo je vjerojatno vidjeti kao stalnu članicu foruma031, sa izlijevima kako su za sve krive vladajuće strukture. Neznam da li je ovo istina što kažeš, ali sumnjam da bi itko odbio u vrijeme recesije posao plaćen 5500 kn?!? Ako i je istina, takvih je ljudi u gradu ma ni 2%, svi dobro znamo da bi ubili za super posao i lijepu plaću kao što je ova, a ne još radili u buticima i videotekama za minimalnih 2000 kn. Molim te o kakvom je poslu riječ ako ti nije problem, baš me sad zanima mada idem u offtopic!

Za 5500 kn + putni troškovi bi priklo nekog, jebate...

Joj, jako se nasekiram kada netko priča o stvarima u kojima nema iskustva, to se prvenstveno odnosi na malog iveka. I ja sam mislila, dok sam studirala, da će se firme tući za mene kad diplomiram. Ili da ću bar bez veće muke naći pristojan posao. Eeeee....jedna odbijenica-mislim ma nemoš' od prve, pa druga pa treća, pa informacije o vezama i vezicama i tako godinu dana! Ukazala mi se prilika (čitaj:preko interneta) za dobro plaćen posao u inozemstvu i otišla sam. Super plaća, grad, uvjeti života, sve jeftino, multinacionalna firma....jedino, je...ga, navikla ja na Slavoniju pa sam se nakon nekog vremena vratila. I to samo zbog ljubavi i ničeg drugog. Jer je ova sredina takva kakva je-nepotizam, korumpcija, samovlada, nezainteresiranost, ali i ima svoje čari.
A sada ja još uvijek čekam svoju priliku za zaposlenje....

otvoriti vlastiti biznis je naporna stvar. nećak mi je pokrenuo svoju firmu i prokleo ono čudo od sanaderovog HITRO.nigdje dobit pravovaljane informacije,nikakvih uputa o tome što si dužan prema sebi i prema državi,čekanje na papire danima te dobivanje jednog je uvjetovano prikazivanjem drugog na koji naravno čekaš. ne znači da je za sve djelatnosti tako.ako imaš dobru ideju koju tržište traži - u dobitku si.
mislim da većina vas koji tražite posao imate završeno nnešto što iziskuje ili sjedenje u kancelariji ili sl.za ljude koji imaju neke vještine posao se može naći.moj primjer - sa 41 godinom sam otišao u Pulu (pitanje za primanje na posao je bilo "Znaš li držati čekić?),tamo sam se obučio za neke sasvim druge poslove od onoga za što sam školovan.promjenio sam 2 firme i stekao još nekih vještina.po povratku se prekvalificirao,dobio papir i ostavljao zamolbe po firmama dok me na kraju nisu pozvali u ovu u kojoj radim. opet ne ono za što sam prekvalificiran nego ono što sam naučio kroz posao.u međuvremenu radio na crno i to za sasvim solidan novac.
najavit se u neku veću firmu direktoru na razgovor
je nemoguće. to možeš napravit kod privatnika i to pod uvjetom da si "načuo" da traži ljude.oni imaju kratko pamćenje pa ako i porazgovaraju sa tobom teško da će te se sjetiti kad im zatreba čovjek.
morate raditi kompromise,u nekim stvariam popustiti, nešto žrtvovati da bi išli naprijed.

...nije pitanje ZAŠTO otići...tu su odgovori potpuno jasni...
..mislim da je veće pitanje KAKO otići...GDJE otići....
..završavam "perspektivni" fax..a posla nema....a radit želim....
i onda si sam postavim pitanje gdje otići...kako otići....a odgovor mi uvijek bude isti....jednostavno nemam hrabrosti otići negdje i krenuti od samog početka....čini mi se da me previše veže obitelj..prijatelji...osjećaj da znaš gdje si...

sokrat je napisao/la: › ...nije pitanje ZAŠTO otići...tu su odgovori potpuno jasni... ..mislim da je veće pitanje KAKO otići...GDJE otići.... ..završavam "perspektivni" fax..a posla nema....a radit želim.... i onda si sam postavim pitanje gdje otići...kako otići....a odgovor mi uvijek bude isti....jednostavno nemam hrabrosti otići negdje i krenuti od samog početka....čini mi se da me previše veže obitelj..prijatelji...osjećaj da znaš gdje si...

Upravo tako.Prevelik je to rizik.

epona je napisao/la (Pogledaj post): › I ja sam mislila, dok sam studirala, da će se firme tući za mene kad diplomiram. Ili da ću bar bez veće muke naći pristojan posao.

Kao prvo ja ni u jednom trenutku nisam pomislio da će se firme borit za mene, niti sam rekao da ću bez veće muke naći posao.

ALI shvatite jedno!!!
Samo pisanje zamolbi i slanje na natječaj nije nikakva muka to rade ljudi koji mole Boga da nedobiju posao, posao se tako netraži odnosno onaj tko ga traži tako šanse da ga dobije su izrazito male.

I NEKA TE NEBUDI MUKA!

sokrat je napisao/la: › ...jednostavno nemam hrabrosti otići negdje i krenuti od samog početka....čini mi se da me previše veže obitelj..prijatelji.

wow! tebi je sa 24 teško krenuti od početka...nemoj tak orazmišljati. kamo god otišao naći ćeš prijatelje i tvoja obitelj - koju si ostavio (pretpostavljam da misliš na roditelje) će biti puno sretnija ako te je taj potez usrećio. ako tamo negdje budeš zadovoljan, matrijalno objezbjeđen biti ćeš u stanju i više se družiti s njima. vezivanje za neko mjesto samo zbog emocionalne važnosti je bespotrebno. dok se nisam maknuo iz Osijeka i ja sam tako razmišljao al sad znam da sam pogriješio.
ako ti se negdje u HR ukaže prilika za dobrim poslom zgrabi ju, hodi, pa makar i privremeno, kad se vratiš bit ćeš bogatiji za jedno iskustvo.

mali_ivica je napisao/la: › Samo pisanje zamolbi i slanje na natječaj nije nikakva muka to rade ljudi koji mole Boga da ne dobiju posao, posao se tako ne traži odnosno onaj tko ga traži tako šanse da ga dobije su izrazito male.

gle, to je prvi korak da uopće dođeš u dodir sa nekom firmom i ti to moraš napraviti.drugi korak je da te sa Biroa upute na razgovor pa ako ne odeš onda ulaziš u tu grupu koju ti spominješ. druga stvar je što oni ne nalaze za shodno porazgovarati sa svima.kao što je već rečeno, banuti na vrata neke firme je malo glupo.
jesi ti tako našao svoj posao ili te je netko uputio kod koga da ideš?

morgan je napisao/la (Pogledaj post): › mali_ivica je napisao/la: › Samo pisanje zamolbi i slanje na natječaj nije nikakva muka to rade ljudi koji mole Boga da ne dobiju posao, posao se tako ne traži odnosno onaj tko ga traži tako šanse da ga dobije su izrazito male. gle, to je prvi korak da uopće dođeš u dodir sa nekom firmom i ti to moraš napraviti.drugi korak je da te sa Biroa upute na razgovor pa ako ne odeš onda ulaziš u tu grupu koju ti spominješ. druga stvar je što oni ne nalaze za shodno porazgovarati sa svima.kao što je već rečeno, banuti na vrata neke firme je malo glupo.

Gle, zamolbe poštom šalju svi, to je več isfurano nekažem ja da se ne napiše zamolba, ali treba otići drito u firmu odmah samim time strvaraš drugačiji psihološki dojam kod poslodavcu, šta on može zaključiti o tebi kada dobije tvoje pismo na kojemu piše ja sam mali_ivica završio sam to i to, pa takva pisma prima svaki dan na stotine, kladim se da ih pola ni nepročitaju!!!
I ne samo da treba ići od firme do firme kad su natječaji, nego i kad nisu kad tad će te netko nazvati ako ništa drugo da ti dojavi gdje ima posla.

Eto svojedobno mi se pružila prilika da budem "savjetnik" svom prijatelju sa faksa, te sam mu savjetovao ovo što sam sada pisao. Doslovno ovim riječima:
Isprintaj 30 zamolbi, digni se u 7h ujutro i od firme do firme kod kojih si mislio radit.
Dolazi dečko meni nakon 2mjeseca, kaže: E lega imao si pravo ja to napravio i iz prve nisam dobio nakon tjedan dana me zove gospođa iz računovodstva jedne firme kaže da ova druga firma traži nekog kao ja te me preporučila, dečko ošao i počeo radit.

Od pukog slanja pisama (kod kojih direktori kad čitaju prvo što pomisle je da je pola toga nasrano), nema neke prevelike vajde...

Ako želiš nešto postići sa zamolbom u vezi posla onda ih moraš slat svaki mjesec po jednu i biti dosadan odnosno uporan.Ja sam slao tako i hvala dragom bogu uspio sam.Zvali su me na razgovor i dobio sam posao i nije istina da oni koji zamolbe šalju poštom traže posao a mole boga da ga nedobiju.Što se tiče BIROA ja bih ga ukinuo jerbo mi oni nikad ništa nisu pomogli.A kad sam došao na biro nakon 21 god rada rekli su mi da ću pošto nemam nikakve škole jako teško nać posao.Dakle danas je vrijeme računla,printera,pišite zamolbe i samo ih štancajte i šaljite ako vam je do posla stalo, jerbo svi vi koji imate bilo kakve škole jedino tako možete uspjet a na biro idite samo da vas imaju na evidenciji MOŽDA vam i oni nađu nekakav posao.SRETNO SVIMA ONIMA KOJI TRAŽE POSAO

mali_ivica je napisao/la (Pogledaj post): › Sa druge strane ako si več nemožeš naći posao, jesi si probao naći štelu? Ako mogu drugi kako ti kažeš, možeš i ti!

eeeeem WTF?

mali_ivica je napisao/la (Pogledaj post): › Zašto, da ti kažem zašto?! Evo neki dan mi priča lega njemu poznata osoba dobije premještaj da radi u Vukovaru, za ne tako malih 5500kn, no datoj osobi se neda putovat pa je rađe odabrala videoteku u Osijeku kako ti kažeš.

Jel' to neki ulomak iz santa barbare... de ajd, tko bi to odbio?

mali_ivica je napisao/la (Pogledaj post): › Ljudi očekuju da će: 1) Odmah po završetku faksa naći posao u struci 2) Taj posao biti abnormalno plaćen, naravno bez obzira na to što oni nemaju iskustva 3) Nisu spremni raditi posao koji im se trenutno ponudi ako se on kosi sa onim što su si oni zacrtali.

1. ne odmah, ali u rioku od 6mj se svi nadaju, a onda shvate da sanjaju
2. ne smatram da ću dobiti 10000kn, već da ću imati za normalan život
3.pa ako sam dipl. nešto mislim da je ponižavajuće da jedini posao koji mogu naći sezonski na moru i to kao sobarica ili kuharica

sokrat je napisao/la (Pogledaj post): › ...nije pitanje ZAŠTO otići...tu su odgovori potpuno jasni... ..mislim da je veće pitanje KAKO otići...GDJE otići....

bravo

---------------------------------------------

p.s. stanje je takvo da ako sad ostaneš u lsavoniji moraš očekivati min, 2 godine biti bez posla, jedine mogućnosti zapošljavanja su zagreb i more