Povjerenje

Vjerujem možda petorici ljudi u svojem životu, a drugima ne otvaram dušu i ne povjeravam svoje tajne i misli dok ne zadobiju moje povjerenje.
Nisam zlopamtilo ukoliko netko zlorabi moje povjerenje tako da takve ljude samo ignoriram... Vjerujem da to najviše boli.
Naravno da me i to petero može zaje..., i nažalost nemam bezuvjetno povjerenje, imam samo obično otrcano povjerenje, bez ikakvih pridjeva i epiteta.

Ako ne valja, kako kaže Mungos, ne vrijedi trošiti vrijeme na ljude koji nas čine nesretnima i nezadovoljnima na bilo koji način. Vjeruj mi, koliko god to bilo teško, ništa ne gubiš kad od takvih ljudi jednostavno digneš ruke.
[/quote]

Shvatila sam to nedavno i sama. U biti sam pronašla svoj unutranji mir koji je bio narušen učestalin prepucavanjima,svađama,nepovjerenjem i stalnim kontroliranjem. Doista vjerujem da ako neki odnos valja, onda jednostavno ide sam od sebe. Čim odnos uključuje previše analiziranja,preispitivanja i savjete ljudi koji nisu diirektno upletei u odnos, znači da nešto nije u redu. Važno je to nešto prepoznati na vrijeme i popraviti ako se da. Ako ne, najbolje je zatvoriti to poglavlje i započeti novo

Meni su svi krivi dok se ne dokaže suprotno

MacaPapucharica je napisao/la (Pogledaj post): › nitko nikome ne pripada

Floskule, floskule... Potreba za pripadanjem je jedna od temeljnih ljudskih potreba. Lijepo je pripadati, ne znam zašto bi to imalo negativan predznak. I ne znam zašto se to uporno izjednačuje s posjedovanjem.

MacaPapucharica je napisao/la (Pogledaj post): › svatko radi sa svojim životom ono što želi, a druga strana to prihvaća onako kako zna i umije

U ovoj izjavi nema mjesta za kompromise. Kad netko radi sa svojim životom što želi, pritom poručujući ljudima oko sebe da ga baš briga što oni o tome misle, ne stvara neki čvrst temelj za dobre međuljudske odnose.

Nego, što se povjerenja tiče... mislim da u većini slučajeva možemo racionalno razlučiti kome možemo vjerovati, a kome ne. Na stranu romantika, smatram da je povjerenje ipak nešto što se zaslužuje, a ne nešto što dolazi samo po sebi.

Ipak, "bezuvjetno vjerovati" je osjećaj koji dosad nisam spoznala u životu, a mislim da nikad ni neću. Nekad se zaprepastim kad gledam ljude, koje smatram iznimno lucidnima i razmnima, kako dopuštaju da ih netko pravi budalom zbog - bezgraničnog povjerenja. Ovo se ne odnosi nužno na ljubavne veze.

Vjerovati nekom čovjeku je lijepo. Ali ne bi li uvijek trebalo ostaviti i malo prostora za sumnju, ne biti slijep?

Nekad se zaprepastim kad gledam ljude, koje smatram iznimno lucidnima i razmnima, kako dopuštaju da ih netko pravi budalom zbog - bezgraničnog povjerenja. Ovo se ne odnosi nužno na ljubavne veze.

Vjerovati nekom čovjeku je lijepo. Ali ne bi li uvijek trebalo ostaviti i malo prostora za sumnju, ne biti slijep?[/quote]

Upravo to,bezgranično povjerenje mi znači da je riječ o osobi koja i nema baš čvrste stavove u životu,koju se da lako manipulirati i uvjetno rečeno, natjerati da pleše kako drugi svira.I najčešće se dogodi baš to što kažeš, takve se osobe pravi budalama na račun te njihove "sljepoće". Još ako imaju posla s kalkuliranom osobom koja točno zna kako će odreagirati, onda su stvarno naje.... Jer jednom kad ih se uspije izmajmunirati i uvjeriti u kojekakve priče,postaju laka lovina za sljedeću laž.

Hm, pa ne bih za sebe rekla da sam osoba bez stavova, ili ''slijepa'', jer bezgranično vjerujem ljudima.. Ja samo dajem cijelu sebe odmah na početku, automatski ću svakog prihvatiti i vjerovati ću za svakoga da je dobra osoba, vrijedna tog mog povjerenja, ali kao što rekoh, isto tako sam užasno drastična osoba, i jednom kad me netko iznevjeri na bilo koji način.. ta osoba za mene kao da je umrla! As simple as that..
Mislim da je odnos bez povjerenja lažan, bio ljubavni, prijateljski, whatever..a tako nečem nema mjesta u mom životu!

wendy je napisao/la: › MacaPapucharica je napisao/la (Pogledaj post): › nitko nikome ne pripada Floskule, floskule... Potreba za pripadanjem je jedna od temeljnih ljudskih potreba. Lijepo je pripadati, ne znam zašto bi to imalo negativan predznak. I ne znam zašto se to uporno izjednačuje s posjedovanjem.

Da, čovjek ima potrebu osjećaja pripadnosti i i ja sama volim pripadati negdje i osjećati se "kao kod kuće". Čovjek je ipak društvena životinja, treba mu čopor

Ja sam u ovom lontekstu na "pripadanje" mislila kao na ono što ljudi znaju reći "ja pripadam tebi, ti pripadaš meni". Po mome mišljenju, nitko nikome ne priprada na taj način.To nije kupovina - platiš pa ti netko pripada.To je primanje i davanje i ako se ti odlučiš nekome dati, to je tvoja odluka.Ali, to samo znači da ti drugoj osobi daješ cijeloga sebe, a ne i da ti toj osobi pripadaš. "Pripadati" je po meni riječ sa jako velikom težinom.A nosi predznak negativan ili pozitivan, ovisi kako svatko od nas doživljava to "pripadanje".

[quote="wendy"]

MacaPapucharica je napisao/la (Pogledaj post): › svatko radi sa svojim životom ono što želi, a druga strana to prihvaća onako kako zna i umije

U ovoj izjavi nema mjesta za kompromise. Kad netko radi sa svojim životom što želi, pritom poručujući ljudima oko sebe da ga baš briga što oni o tome misle, ne stvara neki čvrst temelj za dobre međuljudske odnose.

Prvo, nisam rekla da netko radi sa svojim životom ono što želi, ne misleći na to što ljudi oko te osobe misle, ali na kraju, ljudi najčešće donose one odluke koje njima najviše odgovaraju. Niti kažem da je to dobro, ali to je ono što se često događa.Osobno, jako mislim na to što drugi misle i osjećaju i trudim se napraviti sve kako bih što manje povrijedila ljude oko sebe, ako to nije apsolutno potrebno.Često idem protiv sebe i protiv onoga što bih napravila da sam samo ja u pitanju.Ali, dajem ljudima pravo da rade ono što misle da je najbolje za njih - makar to značilo i da će me povrijediti.Jer - to je ljudski.Ne, mene to neće ništa manje boljeti, ali svatko ima pravo na svoj život.

Naravno da smo u životu često prisiljeni na kompromise.Samo, kompromis je rješenje kojim niti jedna strana nije u potpunosti zadovoljna. Ja bih most na Kupi, ti na Dravi pa ćemo ga sagraditi na Savi.Karikiram, ali to je otprilike to.


Što se tiče povjerenja, slično kao i @insomnia, ja krećem sasvim otvoreno prema ljudima, a kako će dalje biti ovisi o razvoju odnosa.Jedno je oprez, a drugo nepovjerenje.Ja sam uvijek na oprezu, ali to je više neki općeniti oprez, a ne oprez prema određenim osobama.Znam da me svatko može zajebati, kao što i ja mogu svakoga zajebati i to je to.Ali, to me ne sprečava da i dalje imam povjerenje u ljude.Samo smanjujem svoja očekivanja, kako bi me što manje povrijedili.

bondgirl je napisao/la: › Evo jednog pitanjca za sve one koji su u duljoj vezi ili su imali iskustva sa sličnima: koliko vam je trebalo da počnete vjerovati partneru i što se dogodi kada jednom ostvarite to povjerenje s obje strane? Kako možete znati da partneru možete bezuvjetno vjerovati ? Da li partneru vjerujete bezuvjetno ili mu/joj vjerujete,ali sa zrnom opreza? Ako je u igri i to "zrno opreza" znači li to da ljubav nije posve iskrena? Zahvaljujem svima na razmišljanjima i komentarima

opusti se i vjeruj
budi cvrsta i spremna na zajeb al vjeruj jer ako ne vjerujes cemu onda ta veza i navikni se da je flert uvijek prisutan ili ti mislis da nije ??? pa ipak si ti bondgirl

bondgirl je napisao/la (Pogledaj post): › Evo jednog pitanjca za sve one koji su u duljoj vezi ili su imali iskustva sa sličnima: koliko vam je trebalo da počnete vjerovati partneru i što se dogodi kada jednom ostvarite to povjerenje s obje strane? Kako možete znati da partneru možete bezuvjetno vjerovati ? Da li partneru vjerujete bezuvjetno ili mu/joj vjerujete,ali sa zrnom opreza? Ako je u igri i to "zrno opreza" znači li to da ljubav nije posve iskrena? Zahvaljujem svima na razmišljanjima i komentarima

Vjerujem dosta i to odmah, jer ne ulazim u vezu s nedojebancima i teškim lažljivcima..obično su to dečki koje poznam duže vrijeme, ono frendov/icin frend, tako da već unaprijed znam kako "diše"..na jednu stvar sam alergična, a to je laž i znam ju jako brzo prokljuviti, tako da postavljam još podpitanja da se dublje ukopa..kako se on dublje ukopava, kod mene se dešava obrnuta proporcionalnost s povjerenjem/vjerovanjem..a na kraju i s osjećajima...

Kao sto su neki vec napisali, postoji nekolicina ljudi kojima vjerujem... vjerujem da ce biti uvijek uz mene, podupirati moje odluke, pa makar se i ne slagali u potpunosti s njima. To za mene znaci nekome vjerovati. Inace sam pomalo nepovjerljiva osoba i stvarno moram uopznati da zadobije moje povjerenje jer to nije mala stvar za mene. A ako me netko izda, tesko da ce vise zadobit moje povjerenje, jer sam prilicno zlopamtilo.

U svoju bolju polovicu imam povjerenja, jer zivi u drugoj drzavi, pa da mu ne vjerujem zivot i veza bi nam bili pakao. No to ne znaci da mu slijepo vjerujem u sve sto mi kaze, jednostavno ne razmisljam previse o tome je li to istina ili nije. Ako se pokaze nekad da mi je lagao, nece dobro proci....

OligofreniDikobrazoid je napisao/la (Pogledaj post): › Kao komentar, sitat iz jednog meni dragog filma: Trust everyone, just don't trust the Devil inside them.... Još kad bih se mogao toga i pridržavati....

uhh..ovo mi se sviđa...ne vjerujem nekada sebi zbog vraga koji čuči i meni...

Ah, tu sam teška. Nepovjerljiva sam totalno.

Temelj svega. Bez povjerenja nema apsolutno ničega.

....nekad mi se čini da previše i olako vjerujem ljudima.....bilo situacija u kojima se to ispostavilo kao dobro.....bilo je i situacija kad sam se zayebo....hvala Bogu manje.....
..al držim se one...vjerujem dok se ne uvjerim u suprotno...ko me jednom zayebe drugi puta neće dobit priliku....

sokrat je napisao/la (Pogledaj post): › ....nekad mi se čini da previše i olako vjerujem ljudima.....bilo situacija u kojima se to ispostavilo kao dobro.....bilo je i situacija kad sam se zayebo....hvala Bogu manje..... ..al držim se one...vjerujem dok se ne uvjerim u suprotno...ko me jednom zayebe drugi puta neće dobit priliku....

isto tako i ja...samo što kod mene imaju više od jedne prilike za zajebati me...neki ljudi nikada ne nauče

Ja vjerujem samo sebi.... I to kada nisam pijan