NK Osijek – NK Slaven Belupo 1:2 (1:2)
Nikšić 21. minuta; Lapić 2. minuta, Kresinger 14. minuta
NK Osijek je natjecateljsku godinu
2008../2009. zaključio još jednim porazom, trećim u nizu, a drugim zaredom na domaćem terenu. Nakon što je u 31. kolu u
Gradskom vrtu slavila
Rijeka, danas je od
Bijelo–plavih bolji bio koprivnički
Slaven Belupo, istovjetnim rezultatom – 2:1. Gosti su na samom početku utakmice iskoristili nelogičnosti u sastavu trenera
Tomislava Steinbrucknera i već u 15. minuti pobjegli, pokazalo se kasnije, na nedostižnu prednost. Naime, Steinbruckner je, u nedostatku ozlijeđenog
Ive Smoje, u potpunosti ispremiješao zadnju liniju što nije naišlo na pozitivnu reakciju njegovih igrača. Na mjestu lijevog braniča osvanio je
Ivan Ibriks, inače desni branič, dok je na njegovoj uobičajenoj poziciji startao
Domagoj Vida. Stoperski par činili su
Dino Gavrić, po vokaciji zadnji vezni, te
Tomislav Višević, inače lijevi bek. A kada je trener Steinbruckner konačno uvidio kakvu je „glupost“ napravio, Osijek je imao već dvije lopte u mreži. Na vratima je ponovo vrlo nesiguran bio
Ivan Vargić koji iz kola u kolo biva sukrivac kod gotovo svih pogodaka koje Osijek prima. Tako je bilo i u 2. minuti kada je nakon kornera
Lapić spremio loptu iza Vargića sa svega 2 metra. Samo desetak minuta kasnije već je 0:2, nakon što se iskusni lisac
Dino Kresinger najbolje snašao u 16-ercu domaćina. Sve što je Osijek uspio napraviti do kraja utakmice, u rezultatskom smislu, bio je pogodak
Nikšića s ruba 16-erca nakon lijepe akcije domaćina. Drugo poluvrijeme, iako je proteklo u nedostatku pogodaka, ponudilo je, ipak, sadržajniji i ljepši nogomet. To se prvenstveno odnosilo na domaćine, kada je osječka mladost na terenu u prvih 20-ak minuta drugog dijela pokazala dio svog potencijala, ali bez konkretne završnice. A kako je utakmica odmicala, tako su nade Osječana u preokret polako kopnile. Teškoj misiji nije pomogao ni trener Steinbruckner, jer je Osijek u zadnjih 20 minuta ušao s čak petoricom(!?) izrazitih napadača na terenu. Trojica osječkih defenzivaca te dvojica veznjaka nisu naravno mogli parirati iskusnoj veznoj liniji Slaven Belupa, pa domaćin može biti zadovoljan što još pokoja lopta nije završila iza leđa Vargića.
Daleko je na kraju ove sezone Osijek bio od osvajanja naslova prvaka. Naime, upravo je to ono što je uprava na odlasku najavljivala u svom
četverogodišnjem planu. Ne samo da Osječani u prethodne četiri sezone nisu kvalitativno napredovali, nego su i prestali izbacivati igrače najviše klase iz svoje nogometne škole. Sjetimo se samo
Jurice Vranješa,
Marka Babića,
Danijela Pranjića,
Marijana Buljata,
Gorana Ljubojevića ili
Josipa Tadića. Ne tako davno, ti su međunarodno priznati igrači svoje gotovo prve nogometne korake napravili upravo u
Gradu na Dravi. Danas, objektivno gledano, tek Domagoj Vida i
Josip Knežević izgledaju kao igrači koji bi jednog dana mogli dobiti pravu priliku u nekom inozemnom klubu. Kao još veći problem nameće se činjenica da će Osijek vrlo vjerojatno ostati bez pola momčadi. Potpuno je jasno da određeni broj igrača, koji je trenutno na platežnoj listi u NK Osijeku, svojom kvalitetom ne zaslužuje nositi bijelo–plavi dres, ali upitno je s druge strane zašto se razgovori s
Marinom Skenderom, Ivom Smojom i kapetanom
Valentinom Babićem oko produženja ugovora nisu vodili još prije godinu dana, kada je za to bilo vrijeme. Ovako će NK Osijek, uoči privatizacije, koja bi ipak trebala donijeti neka ljepša vremena u Gradski vrt, ostati bez tri bitne karike. Kako će izgledati svlačionica Osijeka naredne sezone, nitko ne može sa sigurnošću reći. Ali jedna se stvar u slučaju Osijeka uvijek sa sigurnošću može reći - rezultatska budućnost je vrlo neizvjesna. Do naredne sezone, nadam se rezultatski uspješnije i ljepše za sve navijače Osijeka, lijep pozdrav iz Gradskog vrta.
Tekst & foto: M.K.