Da li je nacionalnost bitna u vezi?

padobranac je napisao/la: › jocika je napisao/la: › Ovako ja kažem: Za mene nije bitna nacionalnost, al vjera jest. Jer kad đođe djeca, kako češ je uzgajat? Po mom ili po tvom? To je pitanje sad! Neko se mora priklonit drugome, a ovdje onda đođe, kao što je več neko rekao u forumu, pritisak okoline, ajmo reč kao najprije rodbine, jer ona je u tom uskom krugu. ako je tebi pritisak rodbine mjerodavan pri donosenju odluka onda stvarno moja sucut za tvoj zivot.. djecu naravno treba odmah nacionalno i vjerski zadojit, okacit mu kriz oko vrata cim se rodi..da ne zaluta kuda..

Nebih rekao da je pritisak rodbine ovdje u pitanju.
Ako sam ja katolik te želim nekoga u tom duhu odgajat. Tako isto i osoba s kojom sam želi to isto "naše" dijete odgajat u nekakvom svom duhu.
Jel to znači da ona ima veče pravo od mene, samo zato što kako ti kažeš " ja imam križ oko vrat"
A one spike da treba djecu pustit neka sama odluče možeš bacit u vodu jer se djeca odgajaju dok su mala, a sve priče o samoodlučivanju su gluposti jer što malo djete zna sa svojih sedam do deset godina što je dobro, a što nije....
Nemora značiti ni da je dobar način onaj na koji bi ja odgajao djete, ali ja sam roditelj i ja ga odgajam isto kao i moj supružnik bračni drug ili kako več, te imam jednako pravo sudjelovati u tome kao i on. Samim time dolazimo do zaključka da je bitna i nacionalnost i vjeroispovjest i različitost kultura i sve živo i neživo.
Sada je pitanje koliko mi želimo dopustiti neke stvari, u neku ruku biti tolerantni i sl.
Ja to mogu biti i mogu prihvatiti osobu koja je drugačija od mene po ti nekim stvarima, ali jednako tako nisam jedini koji to treba učiniti, jer također to tražim od te osobe koja je samnom. I na to imam potpuno pravo!!!
U krajnjem slučaju ako neide neide pa makar me prozivali nekim fobom zbog toga ili toga.
Mene majka nije napravila da se stalno prilagođavam nekom drugom nego da budem svoj čovjek i da drugoga poštujem!
ISTO TO OČEKUJEM OD DRUGIH!

Streotipiziranje oko križeva ti je poprilično nakaradno jer njime nisi ništa rekla a kamoli opravdala neki svoj zaključak.

dali ce tako sta biti vazno u vezi ovisi o tome koliko jedna i druga strana drze do toga sto jesu. mene osobno jako smeta kad mi netko ide pametovati o necemu "mom" ili po tome pljuvati, mozes biti koje oces vjere i ja cu tebe postivati, ali isto to ocekujem i od drugih, no ako tebi nije nista sveto a po drugima pljujes ... tu se bas nemogu pronaci... po karakteru sam takav da cu to presutiti jer svadjat se s nekim o necemu gdje imamo razlicita stajalista (na podrucju vjere ili nacionalnosti) nema smisla... ali zaboraviti necu nikada... jer to su stvari koje covjeka najvise mogu povrijediti

Mene i sestru su roditelji od malih nogu učili da treba biti pošten i dobar prema svim ljudima, da nisu bitne razlike, nikad nam nisu nametali neke nacionalne ili vjerske vrijednosti što znači nismo krštene i ne puca nas neki nacionalni ponos...i mislim da smo ispale kvalitetne osobe jer nikad ne gledamo ko je šta, nego nam je jedino bitno za procjenu ljudi ko je kakav...znači dobar ili zločest. Ko ljude gleda po vjeri i nacionalnosti za mene je običan primitivac.

Heroina9 je napisao/la (Pogledaj post): › znači dobar ili zločest. Ko ljude gleda po vjeri i nacionalnosti za mene je običan primitivac.

Ovdje se nepriča o tome ko kako gleda ljude po vjeri nacionalnosti ili nečemu drugome. Ovdje se priča jeli ona bitna, a činjenica je da je! Koliko god netko govorio da nije. Uvijek može biti kvalitetnih brakova koji su mješani i sl. Ali to ovisi do osoba.
Nitko nekaže da ja nekog nevolim ili volim, ja njega poštujem kakav god on bio. Ali to neznači da ću ja s tom osobom ulazit u brak samo zato što se ona "dobro ljubi"!
Vi pričate bajke da smo mi (oni koji vjeruju u Boga) da izvineš neki truljavci koji su največe smeće ovoga svijeta, te da sve što mi radimo nevalja. A TAKO RAZMIŠLJANJE JE UPRAVO POKAZATELJ PRIMITIVIZMA, MRŽNJE PREMA NEKOMU ZBOG ODREĐENE PRIPADNOSTI TE OSOBE I SL.
Vjera također uči što je dobro, a što ne.
I izvini ja nebi niti ću ulazit u brak sa osobom koja mi pljuje po vjeri i sl.
Ona nemora biti vjernik i sl, a li mora mene kao vjernika poštivati!!!
Kao što i ja trebam poštivati, voljeti tu osobu.
I zbog toga ja nesmatram sebe nekim primitivcem, što god ti rekla ili mislila.

E dragi Ivice uopće tebe nitko nije spominjo u ovoj priči, nerazumijem samo zašto se ti osjećaš prozvanim. Al kad sam već tu samo da ti kažem, da razumijem što neželiš uči u brak s osobom koja pljuje po tvojoj vjeri, to ni ja čak nevolim pljuvati po nečemu što drugi poštuju, samo mi je npr primitivno što recimo netko ni neželi ulaziti u odnos s osobom koja nije iste vjeroispovjesti.

mali_ivica je napisao/la: › Ona nemora biti vjernik i sl, a li mora mene kao vjernika poštivati!!! Kao što i ja trebam poštivati, voljeti tu osobu. I zbog toga ja nesmatram sebe nekim primitivcem, što god ti rekla ili mislila.

U ovome se potpuno slažemo znači, tako da mi nije jasno što se odmah daš vrijeđat, nisam ništa osobno mislila na tebe.

ja bih nekog prezgodnog kubanca, pa da nam djeca budu cokoladna i da ih vaspitamo da plesu salsu, rumbu, cha cha cha..i da im zivot bude muzika

mali_ivica je napisao/la (Pogledaj post): › Vi pričate bajke da smo mi (oni koji vjeruju u Boga) da izvineš neki truljavci koji su največe smeće ovoga svijeta, te da sve što mi radimo nevalja. A TAKO RAZMIŠLJANJE JE UPRAVO POKAZATELJ PRIMITIVIZMA, MRŽNJE PREMA NEKOMU ZBOG ODREĐENE PRIPADNOSTI TE OSOBE I SL. Vjera također uči što je dobro, a što ne. I izvini ja nebi niti ću ulazit u brak sa osobom koja mi pljuje po vjeri i sl. Ona nemora biti vjernik i sl, a li mora mene kao vjernika poštivati!!! Kao što i ja trebam poštivati, voljeti tu osobu. I zbog toga ja nesmatram sebe nekim primitivcem, što god ti rekla ili mislila.

odlican post

ma ne dolazi u obzir da mi je žena srpkinja...šta kad igraju Hrvatska - Srbija,ja jebote ne mogu navijati normalno za svoje dok mi žena pravoslavka kuha ručak,poslije tog ručka mogu samo na centralno groblje....a imao sam curu srpkinju 90.godine pa kad je rekla da je pjesma "Mojoj majci"od Prljavaca,da je to ustaška pjesma moš mislit kak mi je više bila cura,poslo sam ju u 3PM-MP3.

Nikome pametnom ne bi smetalo biti u vezi i na kraju se eventualno vjenčati s osobom pravoslavne vjere ukoliko je ta osoba i cijela njena obitelj iz Hrvatske. Jer ipak je vjera stanje duha a ne neka genetska razlika naspram katolika i pravoslavaca. Tako i ja razmišljam, ali da je ta osoba baš iz Srbije, to je več druga prića... meni ne bi bilo svejedno i to bi mi bila svojevrsna kočnica.

vjerski sam izrazito tolerantna ali osobno bih tesko usla u brak s osobom druge vjere, ustvari uopce i ne bih, naime vjera je jedan svojevrsni odgoj, jedna ustaljena navika poimanja necega i da VJERA IMA KALENDAR u smislu obiljezavanja datuma.

mislim da zivot prekratko traje da bih se obvezivala slaviti dva Bozica ili Uskrs i Bajram. ja postivam njihove svetkovine i dapace cak ih prtim i na TV s velikom zanimacijom i smatram da je jako bitno da se prikazuju sadrzaji sa ostalim svetkovinama i obicajima.

ali svjedoci smo da je ovo trusno podrucje, da je ovdje uvijek bilo nekih ratova i da je tu vjera uvijek bila jako presudna u igri.

zamislite da imate supruga/suprugu srbina i da opet ne daj Boze dode do rata. moja obitelj s jedne strane, njegova s druge strane a u sredini NASA DJECA....mislim da je to nesto najgore sto se moze desit, da dok jedni po tebi pucaju ti ne znas kud da se sklonis. zamisli da imas mogucnost uci u samo jedan podrum taj tren dok se granatira i s tobom su tvoja djeca, a u tom podrumu sami hrvati,a tvoj muz srbin. nitko da ti rijec ne kaze, osjecas se uzasno.

ima jedna prica:
jedna djevojka se udavala za pravoslavca i obecavala svima kuci da ce ona do svojega drzat isto kao i do njegovoga,a svecenik joj rekao slijedece: stani nasred sobe, a sad rasiri ruke i reci mi mozes li dotaknuti oba zida... neces ti moci postivati nista, negdje ces se morati prikloniti da dotaknes zid, a ona ce druga biti u zraku. tako je po meni i s nacionalnoscu

mila17 je napisao/la: › vjerski sam izrazito tolerantna ali osobno bih tesko usla u brak s osobom druge vjere, ustvari uopce i ne bih, naime vjera je jedan svojevrsni odgoj, jedna ustaljena navika poimanja necega i da VJERA IMA KALENDAR u smislu obiljezavanja datuma.

Vjera nikako nije odgoj - to je način razmišljanja. Način razmišljanja lakše mijenjaš nego odgoj.
Vjera nema kalendar - ljudi imaju kalendar. Nekakav internacionalni standard je Julijanski kalendar, no bilo je prijedloga uvođenja boljih kalendara (bez prijestupne godine) - http://en.wikipedia.org/wiki/World_Calendar

mila17 je napisao/la: › mislim da zivot prekratko traje da bih se obvezivala slaviti dva Bozica ili Uskrs i Bajram. ja postivam njihove svetkovine i dapace cak ih prtim i na TV s velikom zanimacijom i smatram da je jako bitno da se prikazuju sadrzaji sa ostalim svetkovinama i obicajima.

Nitko nikoga ne sili da slavi ičiji običaj; ako je to slučaj - to je izravan povod za razvod braka.

mila17 je napisao/la: › ali svjedoci smo da je ovo trusno podrucje, da je ovdje uvijek bilo nekih ratova i da je tu vjera uvijek bila jako presudna u igri.

Upravo suprotno; ljudi ovih prostora uvijek su bili ponosni na svoju vjersku raznolikost (usprkos konstantnim podbadanjima), uzmi samo primjer bosne prije ovog rata.
Nažalost, sada se događa nešto drugo - vjerske su organizacije preuzele nekakvu riječ u svjetovnom životu i počele diktirati većinama u svojim državama stavove prema pripadnicima drugih vjera (pogotovo se to odnosi na katolike, pravoslavce i muslimane).

mila17 je napisao/la: › zamislite da imate supruga/suprugu srbina i da opet ne daj Boze dode do rata. moja obitelj s jedne strane, njegova s druge strane a u sredini NASA DJECA....mislim da je to nesto najgore sto se moze desit, da dok jedni po tebi pucaju ti ne znas kud da se sklonis. zamisli da imas mogucnost uci u samo jedan podrum taj tren dok se granatira i s tobom su tvoja djeca, a u tom podrumu sami hrvati,a tvoj muz srbin. nitko da ti rijec ne kaze, osjecas se uzasno.

Okeeeej... Smanji malo doživljaje; bit je u tome da ćeš ili vjerovati mitu njegovog naroda o svojoj ugroženosti ili mitu svojega - kako god okreneš sve su priče bile laž ubačena kako bi napravile upravo raskol o kojem ti pričaš. Neki se uopće nisu obazirali na upozorenja svoje 'braće', drugi su podvili rep, treći rekli 'jebo ja vas sve' i poveli ženu i djecu u neki bolji život negdje gdje nacija i nije toliko presudna stvar.

mila17 je napisao/la: › jedna djevojka se udavala za pravoslavca i obecavala svima kuci da ce ona do svojega drzat isto kao i do njegovoga,a svecenik joj rekao slijedece: stani nasred sobe, a sad rasiri ruke i reci mi mozes li dotaknuti oba zida... neces ti moci postivati nista, negdje ces se morati prikloniti da dotaknes zid, a ona ce druga biti u zraku. tako je po meni i s nacionalnoscu

Ja bih popa poslao u špajzu - pa nek' raširi ruke; ako uključi i noge u jednadžbu - dotaknut će sva tri zida i vrata
Kakve veze nacionalnost - inače prilično primitivan i zastarjeli koncept - ima sa ičime?

dva uskrsa dva bozica - mmm koliko je to kolaca samo, njami njami

mila17 je napisao/la: › vjerski sam izrazito tolerantna ali osobno bih tesko usla u brak s osobom druge vjere, ustvari uopce i ne bih, naime vjera je jedan svojevrsni odgoj, jedna ustaljena navika poimanja necega i da VJERA IMA KALENDAR u smislu obiljezavanja datuma.

...nije li licemjerno izreći da si izrazito vjerski tolerantna, a u nastavku rečenice reći da uopće ne bih ušla u brak s osobom druge vjere???...malo si kontradiktorna samoj sebi....uostalom, ljubav ne pita, ali ja se pitam da se zaljubiš do jaja u srbina/muslimana/židova/whatever - što bi onda bilo???

mila17 je napisao/la: › zamislite da imate supruga/suprugu srbina i da opet ne daj Boze dode do rata. moja obitelj s jedne strane, njegova s druge strane a u sredini NASA DJECA....mislim da je to nesto najgore sto se moze desit, da dok jedni po tebi pucaju ti ne znas kud da se sklonis. zamisli da imas mogucnost uci u samo jedan podrum taj tren dok se granatira i s tobom su tvoja djeca, a u tom podrumu sami hrvati,a tvoj muz srbin. nitko da ti rijec ne kaze, osjecas se uzasno.

....ovo mi zvuči totalno paranoično i nema veze s vjerom, nego nacionalnošću.....

bazooka_joe je napisao/la: › Vjera nikako nije odgoj - to je način razmišljanja. Način razmišljanja lakše mijenjaš nego odgoj. Vjera nema kalendar - ljudi imaju kalendar. Nekakav internacionalni standard je Julijanski kalendar, no bilo je prijedloga uvođenja boljih kalendara (bez prijestupne godine) - http://en.wikipedia.org/wiki/World_Calendar

Dobro nastranu ovo sa kalendarima i sl.
No za vjeru čak možemo reči da i je odgoj, kada napr. kažemo da je netko odgajan u vjeri i sl.
I štoviše dapače to je jedan odličan vid odgoja, jer vjera je ta koja te uči što je dobro, a što nije, potiče te da praštaš, raspoznaješ negativne stvari čak i kod onih koji predstavnici tvoje vjere, upozoravaš, a nepljuješ. Daje smisao životu, pozitivan pogled, utjehu kad je teško...
A to je ono što daje jedan odgoj...

Kada je netko samo tradicionalan vjernik, onda je to malo drugačije. O tome sada nebih.

Nemogu reči da je to način razmišljanjam, jer bi to tada značilo da svi vjernici jednako razmišljaju. A to je totalna glupost i zabluda. Koja kako vidim ovdje prolazi. NAŽALOST.

Pozz.

bazooka_joe je napisao/la: › Nekakav internacionalni standard je Julijanski kalendar

internacionalni standard je gregorijanski kalendar (jer je točniji i bliži pravoj Sunčevoj godini), a julijanski se koristi samo ponegdje u liturgijske svrhe i sl. (npr. koristi ga pravoslavna crkva)...