Pa narode procitajte sat kaze zakon......
Veleizdajnici, ubojice, pedofili i kršitelji autorskih prava
Odnedavno ulazimo u novo poglavlje policijske države: Već na samu sumnju da skidate ilegalno film, policija vaš može pratiti i tajno prisluškivati. BSA procjenjuje da je 54% softvera piratizirano, što znači da država može neometano prisluškivati pola stanovništva.
Piše: Radoslav Dejanović
Kakve veze imaju veleizdajnici, ubojice i pedofili sa kršenjem autorskih prava, zacijelo se pitate. Imaju li s njima možda veze ubojice, falsifikatori, otmičari, makroi, mafijaši?
Sudeći po Zakonu o kaznenom postupku donesenom 18.12.2008., imaju. Sve je to ista banda. Goni banu preko izvora. Bacaj bandu u zatvore. Prije toga ih prisluškuj i prati. Premeći im stvari. Traži dokaze. Uhodi i potajice snimaj. I zaslužili su to, zli ubojice, mafijaši i kopiranti pjesama i filmova sa Interneta!!
Zaštita autorskih prava u nekim dijelovima svijeta došla je do apsurda. Kako se čini, konačno smo i mi počeli pratiti trendove, pa i mi činimo posve apsurdne korake u zaštiti autorskih prava.
Prije nego sručim drvlje i kamenje na Zakon i onoga tko ga je takvim sročio, napominjem kako autorska prava valja štititi, i kako je povreda autorskih prava (za one koji teže shvaćaju, a bilo ih je nekoliko takvih koji su komentirali moj prošli članak: skidanje glazbe i filmova s Interenta je I-LE-GAL-NO, ma što vi o tome mislili) relativno čest problem kojeg valja riješiti na mudar način.
Kako je država sve građane proglasila lopovima
Tako bi se što moglo riješiti na mudar način kada bi naš zakonodavac bio mudar. Kako nije, rado će posegnuti za mjerama koje manje štite autore nego što ponižavaju građane. Sjetimo se iznimno mudrog poteza bacanja nameta na medije (diskovi, memorijske kartice, CD i DVD mediji...) koji mogu poslužiti za piratiziranje softvera, glazbe i filmova – drugim riječima, povredu autorskih prava.
Država je, hitajući dodvoriti se nekome (kome?), vrlo rado uvela taj namet, koji kaže: "Dragi građani, mi vas sve smatramo lopovima i zato ćete na sve medije platiti namet na piratluk, jer mi znamo da ste vi svi kriminalci i da medije koristite samo i isključivo za krađu intelektualnog vlasništva". Država je izabrala lakši put – umjesto da se pobrine da inteligentnim akcijama stane na kraj piratstvu, odlučila je opaliti po džepu sve redom, prava komunistička uravnilovka. Sol na ranu dodala je forsirajući retroaktivnu primjenu nameta, čistu demonstraciju sile i bahatosti.
I kad je već te novce uzela, država ih je gurnula u ruke ZAMP-u, organizaciji poznatoj po svojoj iznimnoj popularnosti među ugostiteljima i pukom, da taj novac troši potpuno po svom nahođenju i bez kontrole.
Svaki medij kojeg kupujete, bila to kartica za fotoaparat ili disk za računalo, opterećeni su nametom kojeg plaćate ZAMP-u zbog sumnje da biste ih u nekom trenutku mogli iskoristiti za povredu autorskih prava.
Odnedavno ulazimo u novo poglavlje policijske države, pa je u Zakonu o kaznenom postupku izjednačena povreda autorskih prava sa teškim oblicima kriminala. Ok – povreda autorskih prava jest kriminalna radnja, ali izjednačiti ju sa vrlo ozbiljnim stvarima poput ubojstva, organiziranja mafije ili otmice? Pročitajte:
Članak 334.
(1) Posebne dokazne radnje iz članka 332. stavka 1. ovog Zakona mogu se odrediti za sljedeća kaznena djela iz Kaznenog zakona:
1) protiv Republike Hrvatske (Glava XII.), protiv vrijednosti zaštićenih međunarodnim pravom (Glava XIII.), protiv spolne slobode i spolnog ćudoređa (Glava XIV.) i protiv oružanih snaga Republike Hrvatske (Glava XXVI.), a za koja je propisana kazna zatvora od pet ili više godina,
2) ubojstva (članak 90.), otmice (članak 125.), podvođenja (članak 195.), dječje pornografije na računalnom sustavu ili mreži (članak 197.a), razbojništva (članak 218. stavak 2.), povrede tajnosti, cjelovitosti i dostupnosti računalnih podatka, programa ili sustava (članak 223.), računalnog krivotvorenja (članak 223.a), računalne prijevare (članak 224.a), iznude (članak 234.), ucjene (članak 235.), teških kaznenih djela protiv opće sigurnosti (članak 271.), krivotvorenja novca (članak 274.), prikrivanja protuzakonito dobivenog novca (članak 279.), primanja mita u gospodarskom poslovanju (članak 294.a), davanja mita u gospodarskom poslovanju (članak 294.b), izbjegavanja carinskog nadzora (članak 298.), sprječavanja dokazivanja (članak 304.), prisile prema pravosudnom dužnosniku (članak 309.), udruživanja za počinjenje kaznenog djela (članak 333.) kao i za kaznena djela koja je počinila ta grupa ili zločinačka organizacija u stjecaju, nedozvoljenog posjedovanja oružja i eksplozivnih tvari (članak 335.), zlouporabe položaja i ovlasti (članak 337.), zlouporabe obavljanja dužnosti državne vlasti (članak 338.),protuzakonitog posredovanja (članak 343.), primanja mita (članak 347.) i davanja mita (članak 348.),
3) iskorištavanja djece ili maloljetnih osoba za pornografiju (članak 196.), upoznavanja djece s pornografijom (članak 197.), povrede prava autora ili umjetnika izvođača (članak 229.), nedozvoljene uporabe autorskog djela ili izvedbe umjetnika izvođača (članak 230.), povrede prava proizvoditelja zvučne ili slikovne snimke i prava u svezi s radiodifuzijskim emisijama (članak 231.), povrede prava iz prijavljenog ili zaštićenog izuma (članak 232.), povrede prava industrijskog vlasništva i neovlaštene uporaba tuđe tvrtke (članak 285.), ako su ta djela počinjena uporabom računalnih sustava ili mreža,
4) za koje je propisana kazna dugotrajnog zatvora.
(2) Posebne dokazne radnje iz članka 332. stavka 1. ovog Zakona mogu se odrediti i za kaznena djela počinjena na štetu djece ili maloljetnika.
Pogledajte stavak tri: u njemu su povrede autorskih prava stavljene zajedno sa – pedofilijom.
No, to i nije tako strašno. Strašno postane kada pogledamo što kaže članak 332. stavak 1. tog zakona, a tiče se dokaznih radnji:
12. Posebne dokazne radnje
Članak 332.
(1) Ako se istraga ne može provesti na drugi način ili bi to bilo moguće samo uz nerazmjerne teškoće, na pisani obrazloženi zahtjev državnog odvjetnika, sudac istrage može protiv osobe za koju postoje osnove sumnje da je sama počinila ili zajedno s drugim osobama sudjelovala u kaznenom djelu iz članka 334. ovog Zakona, pisanim, obrazloženim nalogom odrediti posebne dokazne radnje kojima se privremeno ograničavaju određena ustavna prava građana, i to:
1) nadzor i tehničko snimanje telefonskih razgovora i drugih komunikacija na daljinu,
2) presretanje, prikupljanje i snimanje računalnih podataka,
3) ulazak u prostorije radi provođenja nadzora i tehničko snimanje prostorija,
4) tajno praćenje i tehničko snimanje osoba i predmeta,
5) uporabu prikrivenih istražitelja i pouzdanika,
6) simuliranu prodaju i otkup predmeta te simulirano davanje potkupnine i simulirano primanje potkupnine,
7) pružanje simuliranih poslovnih usluga ili sklapanje simuliranih pravnih poslova,
nadzirani prijevoz i isporuku predmeta kaznenog djela.
Raj za tajne službe
Jednostavno rečeno, ako Majka Domovina smatra da vi možda doma malo skidate filmove sa Interneta, ima vas pravo nadzirati, pratiti što radite po Internetu, prisluškivati vaše razgovore i email poruke, tajno vas pratiti, učiniti vašeg susjeda pouzdanikom koji će simulirati zainteresiranost za filmom ne bi li vas nagovorio da mu "spržite" kopiju, a zatim sve skupa iskoristiti kao dokaz na sudu da ste vi jedan zli pirat koji je k tome vjerojatno i pedofil, terorist, mafiozo, serijski ubojica, a vjerojatno i tučete bračnog partnera i djecu.
Prisluškivanje građana zbog sumnje na povredu autorskih prava je apsurdno.
Da, autorska prava treba štititi, ali ne, ona ne smiju biti izlika državi da špijunira koga hoće i kad hoće. Sjetimo li se službene procjene BSA da je u Hrvatskoj piratizirano 54% softvera, to državi daje pravo da polovicu građana proglasi sumnjivcima vrijednim prisluškivanja. Pa kad smo već kod toga, vjerojatno je neslužbena brojka zapravo puno veća, na kraju krajeva zna se da nitko ne kupuje CD-e, već svi skidaju piratluk sa Interneta, evo gle načelnika... – prema tome, SVI su sumnjivi! I sve treba prisluškivati!
Raj za tajne službe – dobiti dozvolu za prisluškivanje nepoćudne osobe na osnovu sumnje za terorizam ili pedofiliju nije tako jednostavno, ali dobiti dozvolu zbog sumnje na povredu autorskih prava, to je nešto što bi suci mogli takoreći lijevom rukom ispisivati, hrpimice, svakodnevno.
Staviti povredu autorskih prava u isti koš za teškim kriminalom i devijantnim ponašanjem nije obrana demokracije, zakona ni ljudskih prava. To je tiho uvođenje policijske države i olakšavanje mutnih radnji tajnih službi u stilu UDBA-e.
Što je slijedeće? Hoće li se građane prisluškivati zbog osnovane sumnje da su u parku bacili papirić mimo koša za smeće?
P.S. Prigodni klipić na temu:
http://en.sevenload.com/videos/RZPQ526-Dont-Download-this-Song-Weird-Al-Yankovic.
COVJEK NEMOZE VJEROVATI S CIM NAS USPOREDJUJU I STAVLJAJU U ISTI KOS HMMMM..... PISITE STA VI MISLIET O OVOM ZAKONU.
Muško
Nebitno
Žensko
