Ona, koja vam oduzima dah

«…a tamo su puteljci već zatrti i mrtvi su oni koji su po njima hodali, i izgubilo se sjećanje na one koji su onuda prolazili.» Marcel Proust: Put k Swannu

«sjećanje na jednu određenu sliku tek je žaljenje za jednim određenim trenutkom.» Marcel Proust: Put k Swannu

Vještina življenja sastoji se u prihvatanju.
D.Albahari, MRAK

Nema nikakvih poruka,..., samo postoje ljudi koji vjeruju u poruke.
D.Albahari, JEDNOSTAVNOST

wendy je napisao/la (Pogledaj post): › Gotovo sam sigurna da svatko od nas ima svoje omiljene rečenice iz romana, pjesama.. i da ih zapisuje ili možda pamti.. Pa, hajmo se ovdje, zajedno, podsjetiti onih koje su nam iz bilo kojeg razloga oduzele dah.. Možda su nas nasmijale ili rastužile, raznježile, uplašile ili pak zaprepastile.. možda su dodale drukčije boje na portret našeg života.. ili nam ponudile njegov smisao. Naravno, ne mora to nužno biti baš jedna rečenica. Po sebi znam da ne bih mogla izdvojiti samo jednu. Moje je mišljenje da su baš te, koje uzimaju dah, razlog zbog kojega dalje čitamo nove knjige... i zbog kojega se povremeno ili neprestano vraćamo već pročitanima. Da počnem s jednom toliko jednostavnom i očitom mišlju, koju čovjek, nažalost, tako rijetko shvaća : "Danas sam čvrsto uvjeren da nitko nikog ne gubi jer zapravo nitko nikoga ne posjeduje. To je istinsko iskustvo slobode: imati najvažniju stvar na svijetu, a ne posjedovati je." Paulo Coelho "11 minuta"

mene je oduvijek oduševljavala rečenica koju imam u potpisu...

Prijatelj kojeg izuzetnog cijenim kaže da ŽENE NEMAJU DUŠU......... ovo ide uz ono Gazdino da SAMO KAVA IMA DUŠU.
Nijednog ne shvaćam ozbiljno.........

Znaj kamo smjeraš, odredi si krajnji cilj, tako da ne posrćeš neodlučno, ali si nemoj ograničavati prirodnu sklonost ka lutanju! Nandino Lončar

"...Dovoljno, Somuele. Da strepiš pred mojim stihovima i ja pred tvojim kao pred pustom plažom u osvit, i treperiš kao list zbirke ili pjesma, ili smisao. Ne znam..."

N. Klobučar

Na svim mojim crkvama, satovi su stali. Kazaljke se, srećom, baš tada sklopiše. Sto hiljada reči znam, al jedna mi fali, da nju kako treba opišem....(Đorđe Balašević)

evo par meni najdražih

"Nerazumni prohtjevi čine ženu savršenom."
xxx

"Doista, ono malo što mislimo da imamo zapravo i nemamo ili, ako i imamo, tako je nestalno da otuđenje postaje kobno."
Amélie Nothomb
Antikrista

"Dotaknuti dno je manje strašno nego ostati na površini gnusobe."
Amélie Nothomb
Antikrista

"Prozor je bio granica između užasnog svjetla i prekrasnog mraka, između zahoda i beskraja, između higijene i onog što je nemoguće oprati, između zahodskog kotlića i neba. Dokle god budu postojali prozori, i najmanje će ljudsko biće na Zemlji imati vlastiti djelić sreće."
Amélie Nothomb
Strah i trepet

"Prije ili kasnije, treba se prestati zanimati za tuđa govna, treba stvarati vlastita."
Amélie Nothomb
Higijena ubojice

"...kad ne bi postojala kojnugacija, mi čak ne bismo bili svjesni da smo odvojeni pojedinci, i ovaj bi uzvišeni razgovor bio nemoguć."
Amélie Nothomb
Higijena ubojice

"Čovjeku nikad dosta ništavila."
Scutenaire

"Odjednom je prema meni okrenula glavu i vidjela da ju promatram. Tad je prošaptala:
- Vatra više ne gori.
Rekao sam umjesto odgovora:
- Vrijeme ne postoji. "
Amélie Nothomb
Protiv Katiline

"Da se tišina mora utjloviti, bio bi to snijeg."
Amélie Nothomb
Protiv Katiline

"Dovoljno je bilo da se za promjenu suočim s nekom sirovinom i istog trena spoznam granice svoje moći."
Amélie Nothomb
Protiv Katiline

"Zlo je mnogo uvjerljivije od dobra: to je zbog toga što se razlikuju po svojoj kemijskoj strukturi."
Amélie Nothomb
Protiv Katiline

"Inače spas, ako nije u zadjni čas, postaje stvar lošeg ukusa."
Amélie Nothomb
Robert je njezino ime

"...ljudi i dalje drže moralizatorske prodike čim se neko nesretno biće smiješi vlastitome odrazu."
Amélie Nothomb
Robert je njezino ime

"Ne ide mi u glavu kako je ružnoća uvijek jača: snježne bi pahulje postale gnusne čim bi se spustile na pekinško tlo.
Ne volim metafore. Zato neću reći da je gradski snijeg metafora života. Neću jer nije potrebno: svi su to već shvatili."
Amélie Nothomb
Ljubavna sabotaža

(iz priloženog ste zaključili da volim čitati Amélie Nothomb )

neću baš citirati jerbo ne znam...
niti jedan čovjek nije otok, sam po sebi cjelovit, svaki čovjek dio je Kontineneta, dio Zemlje. i ja sam obuhvaćen čovječanstvom... tako nešto... i onda najbolji dio: "stoga nikada ne pitaj komu zvono zvoni, tebi zvoni!"
ernest hemingway

ajd evo i nešto što svi znate, ali vrijedno je spomena, iz meni najdraže, bezbroj puta pročitane knjige Mali princ. "čovjek samo srcem dobro vidi, ono što je bitno, oku je nevidljivo!"
a. de saint exupery

allende je spomenuo balaševića?
...odjednom, raspored madeža na njenim leđima kao tajna mapa pokazao mi je u koju zvezdu ćemo se zagledati...
...tu livadu jasam prvi kosio...
...sine moj, kako da te pustim, ti si sve što mi od nje osta! di ćeš s tim trepuškama gustim, život baš i ne zna šta je dosta...

Prekrasni su citati... dolazim u napast da ih odavde prepišem u bilježnicu ali neću, pročitat ću sve koje dosad nisam.

Danice, Isabel Allende? Jako mi je poznato to ime, sigurna sam da sam nešto njeno čitala. Jel znaš jel ona možda napisala Malena je ime tanga?

Hmmm... Balašević...


"Ja bih se znao zatvoriti u orahovu ljusku, a ipak se osjećati kao kralj bezgraničnog prostora."
Shakespeare

"Te večeri zaljubio sam se u jedan glas. Samo u glas. Ništa više nisam želio čuti."
M. Ondaatje; Engleski pacijent

"Bit ćemo suviše voljeni ili suviše prokleti. Budi uz mene kad odem."
M. Antić

"…dugo sam stajao pod njenim prozorom, ali ipak nisam uspio da čujem kako diše u snu."
Đ. Balašević


"Nikad ti se ne podari želja, a da se istodobno ne podari i moć da je ostvariš, no za to ćeš se morati potruditi."
R. Bach, Prividi

Ako ćemo o Đoletu:

"Pričaće ti o plovidbi... Ti što nisu sidro digli...
Šta sam za njih neg' ukleta šajka?
Tvrdiće, sa zlobnim sjajem... Da sam drhtao pred zmajem...
Gledali su oni... Iz prikrajka..."

"Lunjo, ako me traže ti slaži da sam odavno mrtav.
Spusti roletne i navij sat na sredu-četvrtak.
A napolju mraz i magla i zima.
A napolju mrak al' ovde sve štima, od kad tebe imam."

I ima toga još puuuuunoooooo...

"Snalazim se. Izmislili su milion načina da vreme prođe, a ni jedan jedini da se zaustavi. Što se mene tiče, više i ne moraju da rade na tome. Ovo baš i nisu neka vremena za zaustavljanje."

"Oni koji su nekada uspeli da vrate osmeh na lice na kom još ima tragova suza, znaju kako je to dobar osećaj."

"Znam, more je potopilo Atlantidu, i, krckajući stene kao lešnike, išaralo lokalnu planetu. Brzaci lome turbine, a mutne velike reke nakrive šešir pa potope Kinu i Indiju kao veliki veš. I nikom ništa... Ali, suza je kraljica. Suza je najmoćnija vodena sila."

"... i pitali su: "Ti veruješ u bajke?"
Ne... ja učestvujem u bajkama..."

"- Znači, ni tetka više nije živa... Eh, šta ćeš... Imala je prilično godina, sigurno?
- Pa baš i nije... Imala je svega nekoliko godina. Sve ostale imale su nju..."

Đ. Balašević

Đ. Balašević. Jedan od onih života:

«Ponekad se uplašim da je Bog matori slepi crnac, koji pomalo povlači iz pljoske i praši blues na usnoj harmonici, blaženo zavaljen u oblake…»


«ovih dana mi, doduše, svi govore da im delujem nekako umorno, ali ti znaš da je to kod mene pobrkano kao instalacije u ruskom soliteru, i da retko pokazujem ono što stvarno osećam, vrag da me nosi…
eto…
godinama sam se ponosio time što moje lice nije izlog mojih emocija, a to mi je izgleda pre previlo probleme nego što ih je rešavalo?
Ne, pile, tebe ću teško prevariti, kad sam «takav» onda sam ustvari prosto tužan, sećaš se, no, ja to prezdravim na nogama, sutra ću već zviždukati niz stepenice…
S Tugama jednostavno treba umreti. Tuga je kao starica što prodaje karanfile po kafanama: samo se uporno moraš praviti da je ne primećujš pa će se kad-tad okrenuti i otići, iako ti se u prvi mah čini da će zauvek cvileti kraj stola.
I pazi…
Pokloniš li joj samo mrvicu pažnje, neće se smiriti dok ti ne uvali čitavu korpu…
I onda si gotov…
Jer tuga nikada ne zaboravlja lica galantnih mušterija…
I nikada te neće zaobići…»