Monetarne vlasti su ovo odmah prihvatile, ali osim pojave novca, dobili smo i uništavanje ekonomije i gospodarstva.
Očito je da nismo ništa razumjeli niti nakon stoljeća monetarnog razaranja.
Nismo dakle naučili i shvatili da količina novca u opticaju nema veze s gospodarskim rastom zemlje.
Još uvijek želimo vjerovati da je novac čarobni napitak ekonomskog porasta?
Još prije 2500 godina, Aristotel je shvatio da ova posebna vrsta proizvoda nije dio bogatstva zemlje jer samo predstavlja posrednika za razmjenu.
Tako se ovaj filozof nimalo nije zabrinjavao prednostima koje bi mogle donijeti promjene monetarne baze.
Stabilizacijske politike i politike ekonomskih poticaja oficijalno javno (da li i privatno?) pretpostavljaju da u ekonomiji postoji problem količine novca u opticaju.
Ovaj problem u suštini uopće ne postoji.
Koja god da je postojeća monetarna masa, ona je uvijek dovoljno dobra za pokretanje gospodarstva.
Link na zanimljivu i veoma poučnu priču o osnovama i povijesnim činjenicama o funkcioniranju globalnog monetarnog sistema, ekonomije i financija, malo opširniju, ali dovoljno jasnu i razumljivu:
Ekonomija Prvog Dana: I Reče Bog Neka Bude Novac, I Bi Novac
. |
Nebitno
