Kako su nedavno Ravni Tabani slavili sveca zaštitnika policije (između ostalog i informatičara),
Sv. Mihovila – Strip recenzija prigodno donosi osvrt na pojave čuvara reda kroz dva stripa. Nezaobilazna crnohumorna satira, kao što se vidi na sličici gore je
Alan Ford gdje su sve moguće loše strane policije ispotencirane, a isti prikazani kao hrpa nesposobnih besposličara koji se katkad ne libe ni suradnje s kriminalom. O korupciji da ne pričamo. Kako sve ne bi bilo tako crno (no, smiješno iznad svega) Strip recenzija donosi prikaz odličnog talijansko stripa
Nick Raider (odjel za umorstva) gdje je riječ o doslovno policajčini očito nastaloj po uzoru na
prljavog Harrya kojeg je utjelovio neuništivi
Eastwood Clint.
Toliko o uvodu, pa stoga počnimo:
Policija u Alan Fordu
Elem,
Njegova Visost Broj Jedan (starina lukavija od lisice koja je završila lukavstvo na Oxfordskoj školi lukavstva) dakle ima svoju malu crnu knjižicu. U istoj se nalazi niz podataka o raznoraznim osobama pa tako i o većini policajaca koji se nađu na putu Njegove Visosti. Naravno, ti podatci su kompromitirajući jer policija u Alanu Fordu ima velike sklonosti ka kriminalu, seksualnim razvratima, krađi kokoši i slično.
U ranijim brojevima imamo brutalne scene Sir Oliverovog bijega pred policijom (ima ih i u kasnijima no s vremenom su gubile na oštrini). Propali engleski plemić dugih prstiju s vrećom na leđima upada u Cvjećarnicu progonjen od strane čuvara reda govori kako slijede dva maskirana špijuna. Svi se prave grbavi vidljivo na kadru dolje:
Karekterističan izraz lica pri susretima sa policijom: "Nemam blage dume o tome kaj spikate..."
Hrabri čuvari reda, uvijek predani svom poslu iskazuju veliku kondicijsku spremonost:
Lik inspektora
Broka je klasičan prikaz karakterističan uz strip Alan Ford te se uz spomenutog inspektora često veže kovanica
"Policija tapka u najmrklijem mraku". U vječnom strahu od gubitka mirovine ili zaposlenja, postavljen pred kojekakve zahtjeve svojih korumpiranih šefova koji upravljaju New Yorkom (znanih pod nadimkom tri svinje, razvidno na kadru dolje) Brok iako pošten ispoljava zavidnu razinu nesposobnosti.
Svaka sličnost s stvarnim osobama je namjerna
Tako u epizodi naslova
"Nestanak Kipa Slobode" pred kamerama televizije konstatira napredak istrage slijedećim riječima:
"Pretražili smo sve sumnjive osobe i, one koje to nisu, u želji da nađemo spomenik. Moji ljudi danonoćno rade, pregledavaju kuće i stanove svih onih koji imaju nešto s policijom!". Sve praćeno kadrovima policajaca kako pretražuju ladici u potrazi za Kipom Slobode. Te konačnom konkluzijom inspektora Broka:
"Istraga je vođena s najvećom efikasnošću." Novinar: "A kakvi su rezultati istrage?" Brok: "Pa… nikakvi! Ništa nismo pronašli!"
Nadalje, u epizodi
"Arsen Lupiga", kad manje džentlmen više lopov pravi probleme po Parizu imamo priliku upoznati jednako neefektivne francuske žbire. Prefekta pariške policije te inspektora Magretta koji poput Broka boluje od kronične nesposobnosti. Dakle, nestane Mona Lisa, a Magrett slučajno susretne Broja Jedan kako luta Parizom i tajnovito predstavlja situaciju svom od novinara razapetom šefu u straho za svoj posao, kadrovi dolje:
No ovdje je Broj Jedan u nezavidnoj situaciji jer Magrett i perfekt policije imaju dokaze o slučaju Pasquier koji su očito kompromitirajući za Broja Jedan, te isti mora na kraju pristati pomoći policiji u potrazi za Arsenom Lupigom. Ovdje dolazi do izražaja genijalni prijevod Nenada Brixya pa pročitajte ako već nemate strip kako je to majstor radio (dakle Magrett i prefekt ulaze u prostoriju gdje je Broj Jedan):
Magrett: "Smetamo li?"
Broj Jedan: "Da"
Prefekt: "Možda će nam Vaša Visost pokloniti pažnju ako mu predočimo novosti o slučaju Pasquier?"
Broj Jedan (uhvaćen i očito umješan u prljave poslove, što se kaže in flagranti): Što? ... Pasquier? Ne razumijem! … Ne shvaćam … ovaj…
Prefekt: "Podsjetit ćemo Vas da je riječ o slučaju koji se rješavao u Lyonu prije stanovitog broja godina!"
Broj Jedan (mršteći se): "U redu, Magrett, ti koji si od najobičnijeg arhivara postao inspektor, i ti, Bellevue, koji si od policajca dogurao do prefekta…"
Magrett i prefekt (smiješući se): "Eh trudili smo se…" "Da, trudili smo se…"
Broj Jedan (nastavljajući istom žestinom): "Jasno da ste se trudili! Pa, makar za to dobili ostavštinu bogate udovice koja se zaljubila u mladog policajca iz pokrajine i koja je tajanstveno umrla dospjevši jedino da njega spomene kao jedinog nasljednika…"
Prefekt (izmotava se): "Bolje, vratimo se na slučaj Pasquier…"
Magrett (podržava ga): "Da… Vratimo se na slučaj Pasquier!"
Broj Jedan (podlo škilji i upire prstom): "U redu, vratimo se na slučaj Pasquier! Jeste li još oduševljeni svojim nekadašnjim podvigom kao arhivar, dragi Magrett? Varam se ili su u vaše doba zbilja nestali iz arhive vrlo važni dokumenti u vezi s procesom protiv krijumčara droga?"
Magrett (prelazi na stvar): "U redu, u redu… Mi smo zapravo došli ovamo sa nekim prijedlogom… Zar ne, gospodine prefekte?"
Prefekt (počinje se znojiti): "Što? Oh, da… s poštenim prijedlogom!"
Broj Jedan (u svom stilu): "Ne sumnjam – čim vi predlažete!"
Prefekt (insistira moleći): "Uhapsite Arsena Lupigu! Uhapsite ga ili ćemo izgubiti svoje položaje! Kritiziraju nas, prijete nam mirovinom…! Uhvatite ga, Vama to neće biti teško… Vi ste takve probleme ostvarivali tisuću puta!"
Broj Jedan (uzdignutog nosa i rukama u znak odbijanja) : "Zašto bih to radio? Ja sam ovdje turist!"
Prefekt (vuče malo na Hileta): Magrett i ja se obvezujemo da će svi dokumenti u vezi sa slučajem Pasquier nestati za svagda…! Što je bilo – bilo je! Stavimo nadgrobnu ploču na prošlost… Ne govorimo više o tome!"
Broj Jedan (u prednosti): "Ucjena znači?! I, po vašem mišljenju, ja sam od onih koji ustuknu kad ih netko ucjenjuje?"
Magrett: "Pa… Mislimo… Bolje rečeno… nadamo se!"
Prefekt: "Uostalom… hm… na kraju krajeva, pristajete li?"
Broj Jedan: "Jasno da pristajem!"
Broj Jedan (pali lulu): "Razumljivo, osim onog što smo dogovorili o slučaju Pasquier, trebalo bi da nešto i platite! Boravak mojih ljudi u Parizu stoji mnogo novca… Znate, oni jedu kao volovi!"
Prefekt (licitira): "A volovi mnogo jedu? Dobro, deset tisuća franaka?"
Broj Jedan: "Milijun!"
Prefekt: "Starih franaka?"
Broj Jedan: "Novih!"
Prefekt: "To je pljačka!"
Broj Jedan (indiferentno): "Ne zanima me pod kojim ćete nazivom knjižiti tu isplatu!"
Eto vidite, poštovani čitatelji ovakav odnos prema policiji me par puta uvalio u rasprave s istima (ovu epizodu imam od neke 13 godine…). Zapravo ovu čestitku povodom dana Sv. Mihovila sam odlučio napisati nakon zadnjeg susreta sa Ravnim Tabanima (znaju se sakriti na tržnici iza kućica pa u sitne sate legitimirati prolaznike, lukavci).
"Trojica iz Jume" je naslov epizode AF gdje je parodiran zatvorski sustav. Tako imamo direktora zatvora koji odbija zahtjev Broja Jedan da pusti Boba Rocka slijedećim riječima:
"Nevin, nevin, već dugo nisam ovdje čuo tu riječ! Žao mi je, prijatelji, ali nalazite se u Yumi, u državnom zatvoru. Ja sam ovdje direktor, i moja je riječ ovdje zakon!". Naravno Broj Jedan mu stavi niz podatka iz njegove prljave prošlosti pod nos i stanoviti March Marlove povezan sa bjegovima iz Acatraza, ubojstvom blagajnika, pronevjerama novca i slično.
Pored ovih policijskih glavonja tu su i popularno zvani cipelići (Chuck Norris je jedini izuo Cipeliće) poput Beau Pocketa, policajca 42. kategorije, oženjenog trima ženama s kojima ima dvanaestero djece i uz sve to i ljubavnicu u kineskoj četvrti koju uzdržava kradući od prometnih kazni. Ili poput odebljeg policajca broja značke 1234 koji je prije akademije bio poznat po krađama susjednih kokošinjaca tamo u Kentuckyju, te je nakon kokoši prešao na svinjčad, a u Louisiani su umjesto njega linčovali nekog crnca!
A sada nešto sasvim drugačije:
Nick Raider
Detektiv iz odjela za umorstva, newyorčanin, pravdoljubiv, spretan i spreman pomoći svakom u nevolji. Prototip pravednika, tvrđih metoda prema zlikovcima, uvijek fura pljucu, omiljena uzrečica je:
"Svih mi lupeža". Nažalost
Slobodna Dalmacija je izdala samo tri epizode još tamo davne 1994. godine. Strip danas izlazi u obliku knjižica (po tri epizode, tvrdi uvez), izdavači su
Libelus i
Almanah što će reći ne može se kupiti na kiosku.
Epizoda na kojoj se bazira ovaj osvrt je prvi broj naziva
"Pogodba" dok druge dvije izdate epizode su malo slabije (osim možda
"U sjeni cara" gdje pratimo jednog yakuza ubojicu, prokletog tetoviranog mafijaša) . No, kako god bilo "Pogodba" je odlična priča (čak predobra, jer Bonelli je poznat po tome da katkad voli posuditi tuđe…).
Epizodu potpisuju
D'Antonio – Polese, i u prvim kadrovima se otkriva Nickov karakter: na komentar svoga kolege kako bi ponekad volio biti i sudac i porota odgovara sa naravno, onda mi se uhvaćeni nitkovi ne bi već sljedećega dana motali naokolo! U tragičnom incidentu Nickov kolega Carter Anerson pogiba i posljednja mu je želja da ga Nick otprati u rodni grad, Spartu. Sparta je provincijska vukojebina gdje Nick stiže vlakom Southern Pacific i zaključuje da tamo ne bi mogao ostati ni mrtav. Na željezničkoj postaji ga dočekuju gradonačelnik Smiley i šerif Ward (okrugla mješina). Slatkorječivost te dvojice prekida Reeva Anderson, pokojnikova sestra koja im stavlja na znanje kako su gradonačelnik i šerif krivi za Carterov odlazak. Prepirku pred pokojnikovim lijesom prekida neprimjerenim komentarom mladić u maskirnim hlačama. Kadar dolje neodoljivo podsjeća na Clinta Eastwood i njegove izljeve netrpeljivosti ka probisvijetima (viđenim u niz filmova zaključno sa Gran Torinom):
il' pij il' šetaj
Nick ubrzo upoznaje situaciju u gradu koji terorizira banda iz obližnjeg logora Harlan. Riječ je o militantnoj organizaciji koja provodi vojnu obuku te na koju organi reda i gradske vlasti gledaju blagonaklono. Čudi me kako unatoč toliko trubljenoj radikalizaciji mišljenja nisu kod nas ipak nikli slični kampovi već samo pripadaju nečem o čemu smo gledali filmove ili čitali stripove, odnosno knjige i zaključili da ta vrsta nasilja pripada SAD-u… No, vratimo se na priču. Ubrzo nakon pij ili šetaj scene pojavljuje se dečko Reeve Anderson, osoba s jednom rukom, bivši gitarist Brad koji poziva Nicka na piće u lokalni saloon. U istom naravno izbije tučnjava uzrokovana provokacijma pripadnika kampa Harlan gdje Nick pomete pod s istima.
Stare navike teško umiru
Kako priča odmiče saznaje se za tzv. groblje svih iluzija – Novu Spartu. Objašnjava se dolazak pukovnika Harlana u grad, ubojstvo jedinog zapravo bogatog čovjeka u cijelom mjestu, koincidencija njegove smrti s izgradnjom Nove Sparte koja propala zbog promašenih proračuna, a dugovi su ostali. Scena je postavljena, priča je intrigantna, egoist poput Harlana će krenuti svim silama na Raidera iz osvete što mu je javno ponizio ljude, šerif je ionako potkupljen, gradonačelnik u šaci, ma što da vam pričam; jednostavno nabavite ovaj odličan strip i nećete pogriješiti.
Za kraj valja napomenuti kako osječka udruga ljubitelja stripova planira sastaviti strip fanzin te ukoliko netko ima kakve radove na tom polju nek se slobodno javi.
Čestitke povodom Sv. Mihovila!
Piše, a ponekad i crta:
Saša Paprić
Muško
Nebitno
