Vitezovi Hrastovog Stola
Zasjedanje Prvo
Tomislavgrad, Bosna i Hercegovina – simpatična zemlja inatljivog Balkana. Svečana atmosfera u sali za svatove & krstitke jedinog gradskog hotela. Trenutačno angažirana za sjednicu jedne regionalne stranke iz – susjedne države. Ali, to je samo privremeno, jer šef-azilant još nije dovršio zidanje svoje skromne privatne građevine u koju bi smjestio malenu dvoranicu s oko 300 mjesta. A kad to bude obavljeno – oni će se svakako sastajati tamo, za velikim stolom od hrastovine… Slavonske…
Otkud politička krema jedne stranke u susjednoj državi?! Ma, u pitanju su samo neke pravne sitnice&zavrzlame i dok se ne riješi tko je u pravu a tko u krivu – oni ne žele gubiti vrijeme. Taman posla da bi oni zasjedali u gradu kojim pošteno & transparentno vladaju – a bez Šefa! U znak solidarnosti i poslušnosti – s vremena na vrijeme odu tamo 2-3 autobusa s najužim ovisnicima o njegovom liku & djelu a sve o trošku prebogatih građana grada Osijeka koji su toliko bogati da mogu izdržati ne samo putne troškove svoje ovozemaljske vlasti, nego mogu izdurati još i skuplju vodu, odvoz smeća, gradski prijevoz i još puno toga… A, uz sve to i očuvati vedar duh: „Steži remen dok ti Bubalo kroji!“ – nova je spontana izreka s osječkih ulica… Osim toga, stanje u regiji i gradu daleko je jasnije kad se promatra iz druge države, a to je vlast odmah shvatila. Otud sastajanje u inozemstvu.
Žamor u sali. Pripremaju se podeblji materijali, izvješća, sokovi, kockice leda, zveckaju čaše.S vremena na vrijeme pogled zabljesne zlatnožuta boja pravog-pravcatog slavonskog klasja… Cijela sala ukrašena je klasjem žita uvezenim iz ravne Slavonije (po damping-cijeni od 50 lipa po kilogramu, jer kineska pšenica u Bosni ide i po 34 lipe uz rizik da je možda radioaktivna). Poklon onog rođe iz Gruda s d.o.o.-om za etno-stvari… Totalno dirljivo…
Žamorenje prekida Šef kuckajući kemijskom olovkom po čaši.
- Tišinu molim, možemo početi… Dragi stranački prijatelji, ja vas sve pozdravljam, a tako pozdravljam i vašu inteligentnu odluku da me poslušate i dođete u ovolikom broju ovdje, u našu pričuvnu domovinu, kako biste mogli na izravan način dobiti daljnje upute što vam je činiti u ravnici - jer se s brda bolje vidi. Ako mi i ne vjerujete - baš me zaboli, jer me slušati morate. Svaki od vas zna za svoj folder…- započe sjednicu lukavi Šef, a među slušačima nastade uznemireno komešanje na spomen riječi „folder“… Tko zna zašto?!
Nakon prozivke na kojoj se ustanovilo da su svi pozvani nazočni Šef nastavi:
-Predlažem sljedeći dnevni red:
Točka1: Izvješće o projektu:“ Odgoj birača u recesijskom duhu u gradu i regiji“
Točka 2: Što ćemo s Igorom Medićem?
Točka 3: Kvartalno izvješće o poslovanju „Mara&Kata odnosi s javnošću“ d.o.o.
Točka 4: Upute o daljnjem postupanju
Točka 5: Kraj priče!
Ne pitajući nazočne ima li tko što protiv (opravdano, poznavajući im mentalne profile) – preleti prijetećim pogledom preko lica svojih podređenih i zaključi, diktirajući zapisničarki: - Dnevni red usvojen jednoglasno!
- Točka prva: Mali… Idemo!
- Evo ovako, šefe: u prvih 100 dana građanima Osijeka smo uspješno (valjda) stvorili recesijsko-beznadno ozračje i putem naših glasila prezentirali više puta kako je bivša vlast novac trošila previše na njih same, da to svakako nije dobro i da mi nećemo tako, nego ćemo trošiti na sebe same, ali tako da oni to ne vide. A to je lako jer oni to i neće vidjeti kroz spomenute medije. Digli smo paniku oko gradskog računa, zaduženja, a malo smo potpirili s kaznenim prijavama. Recesija nam je došla kao „Hrvatski narodni preporod“ u HNK! He, he ako se dobro sjećam iz likovnog– nabraja Prvi građanin najvećeg grada spomenute regije…
- Čekaj malo… Sve je dobro odrađeno, samo mi se ne sviđa ono „valjda“… Rek’o sam ti već da izbaciš riječi kao što su: valjda, možda, nisam siguran… ’Ajmo dalje…Igor Medić!
- Eto, šefe, znam da se malo razmahao u zadnje vrijeme, ali ja bih ga ipak poštedio. On zaista vjeruje u ono što priča, inače valjda ne bi pravio od sebe ridikula! Ako već mi znamo da govori gluposti… Što više takvih glumaca – to bolje za nas!
- Čekaj malo… Previše ti se taj razmahao po novinama, bogati, pa k’o da je on šef! Reci mi – tko se još osim mene smije toliko pojavljivati?! Je li to normalno?!
- Naravno da nije, šefe, ali mlad je još i neiskusan. Dajmo mu još jednu šansu…
- Hm, poslušat ću te samo ovaj put…Upozori ga da manje laje i u tišini ostvari naše kvartalne, polugodišnje, godišnje i mandatne ciljeve. Tu će biti posla, imam ja zainteresiranog rođu za taj biznis, ali kako ćemo to ako ovaj stalno privlači pažnju?! Eeee, di su sjajna vremena kad se šutke odrađivala privreda… Tad sam ti ja plivao! Današnji nabrijani menadžeri nemaju nimalo poštovanja prema gospodarima!
- Istina, šefe, nemaju…- „Ah, kako su sretni!“ pomisli Prvi sa sjetom…
- Točka 3: kako babe rade?
- Ne spominji! Strava! Šefe, oderaše me! Opelješile su me do zadnje lipe! Ne mogu im naštancat novaca! Te treba im za antireumatike, te treba im za mobitele, te za tramvaj, te za neke skupe ruske masažere… A tek naknade za duševne boli zbog stresne djelatnosti – da ne spominjem! Užas, šefe!
- A rezultati? Kako su se pobrinule za donjogradski trg? Za poskupljenje prijevoza? Za ukidanje bespla butri?
- Ma, to je dobro prošlo. Objasnile su one ’di god su stigle kako je Ante zapravo kriv. I – prolazi im spika kod populacije koju obilaze. Zamisli, popasli im priču da je trg prije renoviranja bolje izgledao! Onda mo’š mislit kakvu moć uvjeravanja imaju!
- E, to te ja pitam… Istinabog, tehnologija im je malo skupa, ali ne pitam šta košta. Snajperi s otrovnim zrnima – to su ti te babe! Ne daj Bože da im Jehovini Svjedoci ponude više!
- Joj, šefe! Kad bi ti njih dao Mediću, na primjer, za kaznu - a meni ih skinuo s grbe…
- Dosta! Još uvijek JA ovdje odlučujem! Nije ovo dječji vrtić! I s tim u vezi i točka 4 u dvije-tri riječi: recesija za građane neće završiti za našeg mandata, Mediću zasad samo žuti karton, a „Mara&Kata“ pi-ar nastavlja s gađanjem prolaznika! Pametnom dosta! – odlučan i odrješit je Šef.
- A točka 5?
- Razlaz! – reče uvijek konkretni Šef i odvede mladež s Interneta na sladoled…