Nedavno sam se zatekao u zagrebačkom
Avenue Mallu i vidio mahom mlađi svijet kako bezglavo šeće, zagledava u izloge, pijucka kave, odlazi u kino, dovodi djecu u igraonice i tek tu i tamo ponešto kupuje. Kao da se cijeli životni ritual „urbanih“ sažeo u tom prostoru konzumerističkoga korza, ugodnog za udaljavanje od sebe samoga i prikladnog za utapanje u gomili sličnih otuđenika.
Nagodinu bi i
Osijek trebao dobiti svoj Avenue Mall, površinom veći i ponudom bolji od zagrebačkog. Uz njega vjerojatno idu i nove, naprednije forme dokone ispraznosti za ovdašnje šopingholičarsko građanstvo.
Zona obuhvata
Kako to već ide, projekt prate fascinantne brojke: 26.000 četvornih metara površine, 1.200 mjesta za parkiranje, osamdesetak trgovina razvikanih svjetskih brendova, multipleks kino s devet dvorana i razna druga čuda. Investitor,
Global Trade Center, jedan je od najvećih
developera (zamjenske riječi u hrvatskom jeziku još nema!) u ovom dijelu Europe. Osječki Avenue Mall će, kako su prilikom polaganju temelja ushićeno kazali gradski oci, biti prva velika greenfield investicija na širem osječkom području, jer GTC namjerava uložiti 55 milijuna eura i zaposliti 600 ljudi.
Kada splasne oduševljenje megabrojkama, upali se crvena lampica i shvati se da će zapravo mnogi mali i poneki veći već postojeći trgovački centar propasti, kako bi oni najveći mogli živjeti i eventualno preživjeti. Nova vremena znače i nove okolnosti. Ali dobro da je i ovako, reći će ljudi.
Ima pitanja, međutim, na koja ne bi znao odgovoriti niti
Nadan Vidošević. Primjerice: tko će toliko trošiti u namnoženim shopping-centrima da bi investitori zadovoljno trljali rukama? U ovom slučaju računica je naizgled logična. Prema „zoni obuhvata“, osječkom Avenue Mallu gravitirat će oko pola milijuna ljudi kojima dolazak ne bi oduzimao više od pola sata vožnje. Računica dalje kaže da će projekt biti isplativ ako u godinu dana svaki stanovnik pet najistočnijih županija bar jednom dođe ispeglati karticu.
Mala bara, puno krokodila
Ne treba sumnjati u strateške poteze „najvećih developera u ovom dijelu Europe“. Oni sigurno ne rade na gluho i slijepo. No običnom se promatraču čitava računica može učiniti klimavom ako se uzmu u obzir još neke sitnice. Recimo, da se sličan shopping-mall gradi i u
Slavonskom Brodu ili da Avenue Mall nije jedini takav centar koji će idućih godina osvanuti na osječkim parcelama. Tu su još
Shopping park Osijek, investicija vrijedna oko
70 milijuna eura, te još jedan megaprojekt,
Portanova, koja će koštati
80 milijuna eura. Velike svote su u igri. Mala bara bit će puna gladnih krokodila.
S ponudom raste potražnja, što je ljudima prilika da kupuju jeftinije i povoljnije. Svi računaju na razuzdani konzumerizam ovdašnjeg stanovništva kojemu ni krize ni recesija ne mogu ništa. Ipak, spomenuto bujanje trgovačkih centara izgleda neprirodno ne samo za grad veličine Osijeka, nego i za državu veličine i standarda Hrvatske. U
Zagrebu se do kraja godine namjerava otvoriti još četiri velika shopping centra. Među njima i mamutski
West Gate s 215 tisuća četvornih metara površine, šest tisuća parkirališnih mjesta i dvije stotine lokala, vrjedniji od 200 milijuna eura! A i to nije sve. U iduće dvije godine u Zagrebu i okolici planira se izgraditi još jedanaest velikih trgovačkih centara ukupne površine 750.000 četvornih metara! Totalno konzumerističko ludilo.
Shopping tranzicija
A što je sa starim izazovima i problemima na koje upozoravaju tek poneki trezveni ekonomski analitičari, sociolozi i teolozi? Što je s umjerenim životom u skladu s mogućnostima? Kako više proizvoditi i kome ponuditi proizvedeno?
I hoćemo li na kraju preseliti u supermarkete – gdje jednom nogom već jesmo – pa život podrediti tamošnjem aseptičnom ambijentu i ritualima? Hoćemo li postati zombiji koji lutaju uglancanim labirintima trgovačkih centara od kojih svaki novootvoreni nudi više poznatih svjetskih brendova, više mulitpleks kina, više običnih i 3D igraonica za djecu, više egzotičnih restorana sa svježe odmrznutom hranom, više vodoskoka i zelenila koje bi nas moglo podsjećati da je izvan shopping centara nekad postojao život?
Što se tiče samog Osijeka, nekoć veliki industrijski centar koji je potom – što zbog rata što zbog poratnih marifetluka ovdašnjih šerifa – sistematski upropašten, prolazi završnu fazu svoje tranzicije u trgovački centar. Svojevrsni regionalni supermarket.
Piše: Jaroslav Bradica 
Nebitno
Muško
