Kad sam negdje na obali mora, prošećem u sebi obalom Drave gdje uvijek zateknem znatiželjnog Piccasa kako raširenih ruku neumorno dijeli svoj dobroćudni osmjeh. Uzvratim istom mjerom, namjerno kao i Krleži, koji kraj Doma zdravlja uspijeva u svom mirnom stajanju na trenutak zaustaviti moj pogled. Isto tako, pri ulasku u more, svaki puta pozdravim Waldingera, Krežmu i Cesarca. Pogledom posjetim Roda Rodu i Jagodu Truhelku. Svima njima, koji zasluženo miruju i samuju okruženi tvojom bukom, zavidim što su netaknuti našom svakodnevnom nesigurnošću.
Oduvijek se hvalimo kako smo u sebi slobodni, a istina je da u stvari bježimo od veličanstvene činjenice da prihvatljiva tišina postoji u tebi. Na pogrešnom mjestu tražimo smisao, jer tisuće slojeva koje okružuju tvoju dušu nikada u potpunosti ne uspijevamo razmaknuti. Zato te u svojoj užurbanosti nakratko napuštamo u ovim ljetnim danima. Uzimamo nekoliko dana odmora koji su samo prividna i lažna nada da ćemo od svega i svakoga pronaći mir. Bježimo i ne obaziremo se na dobro uhodana iskustva koja sama po sebi govore da se mir ne nalazi po nekakvoj ili nečijoj preporuci, već jednostavno za njega treba uporno i trajno isposlovati dobru volju vremena. Materijalna podmetanja i razna kupovanja odvlače našu pažnju od onoga što se zove ubrzani tempo života.
Pripadamo vanjskom svijetu i njegovom nekontroliranom rastu. Ne možemo se oduprijeti brojevima i simbolima koje nam nameće vanjski svijet. Stalno ih uvlači u naše džepove, sjede s nama za stolom dok pijemo kavu ili nezainteresirano prelazimo preko novinskih stranica. S njima smo zapisani rođenjem i umiranjem, a između toga, brojevi nas prate kao da smo za cijeli svijet gomila osobnih iskaznica. Svijet nas kupuje brojevima, jer zna koliko želimo biti zapaženi. Zato spremno i plaćamo visoku cijenu. Otimamo nekoliko dana od godine i odlazimo daleko od tvojih parkova gdje svaki list šušti predivnom glazbom.
Svjesni smo da u tebi postoje mjesta tišine. Znamo za svakodnevna prava mjesta na kojima smo jedni i jedini. Jedinstveni i u sebi slobodni, a ne povremeno smireni. Međutim, često se na pogrešan način služimo sunčanim danom. Ne primjećujemo koliko sugovornika imamo na tvojim pustim ulicama. Koliko su u njima prisutni život i ljubav. Šutnja tvojih sjenovitih krošnji govori više nego bilo kakva reklama čije nas treperenje poziva na put. U tvojim mirisima je dio naše strasti i kad smo negdje na obali mora ona nam sporije topi vrijeme.
Tekst: Zal Kopp
Muško
Žensko
