Da među formalno jednakima ima
jednakijih, da teret aktualne krize ne nose svi jednako i da u ovoj državi – svim zakonima i Ustavu unatoč! – postoji dubinska
nepravda zaklonjena
licemjerjem, ne treba posebno dokazivati. To je tako očito.
Kada je počelo kolektivno
stezanje remenja, a
Vlada građanima na leđa natovarila
krizni porez (odmah nazvan haračem), prosječan građanin mogao je svoju ogorčenost tek donekle ublažiti saznanjem da sve to ipak neće dovijeka trajati. „Što smo sve pregurali u onim težim, ratnim vremenima, nekako ćemo pregurati i ovo…“, tješili smo se.
Bez obzira na sve, velikih
prosvjeda nije bilo. Ili još nema kritične mase, ili narod nema tko organizirati, ili su apatija i rezigniranost zatrli svaku nadu. Radnici i umirovljenici pokorno plaćaju nakalemljeni porez na „neoporeziv“ dio prihoda, trpe razne druge restrikcije i strepe za radna mjesta. Pritom gutaju knedlu spoznaje da je Hrvatska – inače
europska rekorderka po broju i visini poreznih davanja – jedina država koja je u jeku recesije donijela nove poreze.
Uglavnom „kozmetika“
No, sve su knedle ipak nekako progutane. Ljudi su ovdje navikli živjeti k'o
mačke sa sedam života; snalaze se, prekrajaju kućne budžete, odriču se stvari u kojima su do jučer uživali. Jedu jeftiniju (čitaj: lošiju) hranu, nose iznošenu odjeću, manje izlaze, skromnije se provode. Sve u vjeri da će i Vlada tako urediti život u državi i uskladiti javne troškove s krizom i njezinim ritmom. Ali, u državnom proračunu za iduću godinu jasno je da vlast povlači samo
kozmetičke poteze i nema snage za odlučne i pravedne rezove.
Prije nekoliko dana novine su objavile da će
Crkva (katolička, da ne bude zabune) prva izaći iz krize koja je za nju trajala tek
pet mjeseci. Od srpnja naovamo, u državnom proračunu namijenjeni iznos smanjen joj je
s 300 na 250 milijuna kuna (isplata razlike samo je
prolongirana za bolja vremena). I kada je bijes javnosti postao tako konzistentan da se gotovo mogao opipati,
HBK je u dogovoru sa
Svetom Stolicom smanjila potraživanje iz proračuna za
18,5 milijuna kuna.
Tako će Katolička crkva u Hrvatskoj od poreza i kriznog poreza koji ostaje na snazi, a krizi se ne nazire kraj niti iduće godine, umjesto prvobitno predviđenih 285 milijuna kuna dobiti 266,5 milijuna, predviđenih državnim ugovorima sa Svetom Stolicom. Istodobno, drugim vjerskim zajednicama proračunske dotacije su umanjene. Nastavlja se štedjeti i na
zdravstvu, pa je za opremanje kliničkih bolnica nagodinu predviđeno još manje novca nego ove i prethodne godine.
Crkva tako ipak prolazi kroz krizu gotovo neokrznuta. Od nje jedino bolje prolaze
političke stranke, kojima prihodi iz državnog proračuna ne da nisu padali, nego su ponovno uvećani. Eto krunskog dokaza svima koji vole govoriti o sprezi crkve i politike.
I kada je izgledalo da će
Sabor ponovno odbiti sve oporbene amandmane, a Crkvi i političkim strankama ponovno namazati ionako debele vratove, Vlada je od 72 oporbena amandmana prihvatila čak
tri – dva
IDS-ova i jedan
HDSSB-ov – a Sabor ih je poslušno potvrdio. Sva tri zajedno teška su točno onoliko koliko je Crkva državi „oprostila“. Tako će u
Puli biti za gradnju studentskog kampusa i uređenje prostora Hitne službe, te za gradnju osnovnih škola na području
Slavonskog Broda.
Petar - poduzetnik
Zašto je Vlada, inače kruta prema prijedlozima iz oporbenih redova, ipak uslišila neke od njih i novac namijenjen Katoličkoj crkvi preusmjerila u školstvo i zdravstvo? Dolaze još teža vremena, ljudi se ionako osjećaju kao ovce za šišanje a sada im se dere i koža, pa je malo ulaganja u zdravlje i obrazovanje u provinciji dobrodošlo kao odlijevanje do vrha napunjene čaše strpljenja, kako Istijana, koji uzalud upozoravaju na najnepovoljniji omjer davanja i dobivanja iz državnog proračuna, tako i
Slavonaca među kojima
Glavaševa stranka učvršćuje temelje upravo na tezi o zapostavljenosti Slavonije.
Nakon svega ostat će dojam o jeftinoj trgovini između Crkve i vladajuće stranke, nevješto prikriven tom taktičkom i licemjernom gestom. Ili to možda vladajući predosjećaju da su prijevremeni izbori blizu, a ni redovni parlamentarni nisu tako daleko, pa kontaju kako im ne bi bilo dobro udaljavati se od oltara, niti regionalnim strankama graditi kampanju.
A evo za kraj jedne zanimljive priča s drugoga kraja Hrvatske.
Dok Crkva biva pošteđena oštrijih rezova kriznim škarama, u pojedinim župama nastoji napuniti svoj budžet na vrlo neobičan način. Pišu ovih dana jedne novine, kako je svećenik iz
Ploča, don
Petar Mikić, tamošnjim vjernicima podijelio letke s otisnuta
32 pravila kojima propisuje kako bi se trebali odijevati i ponašati. Čak je ubačen i naputak o češljanju. Onaj tko ih se ne pridržava, mora platiti
250 kuna kazne don Petru, koji čak zaračunava i
zatezne kamate – deset kuna po danu zakašnjenja! Novac se stavlja po strani kako bi se zatim, kako i priliči, uložio u obnovu crkve.
Kakav poduzetnički duh! Kakva
firma.
Piše: Jaroslav Bradica 
Nebitno
Muško
Žensko
