Teško da će nas na
domaćoj političkoj sceni više išta moći iznenaditi nakon nedjeljno-podnevnog pučističkog nastupa šjora
Sanadera, te njegovog kasnijeg promptnog brisanja iz stranke. Trenutno se manje-više svi analitičari i promatrači slažu da je izbacivanjem iz voljenog
HDZ-a dr. Ivo izgubio i zadnju mrvicu političkog utjecaja, te da je njegova politička karijera konačno zapečaćena. No, godine promatranja hrvatske političke ravni (ako već ničem drugom) naučile su nas da nikada ne treba podcjenjivati spletkaroške sposobnosti hrvatskog političara, bio on
vulgaris ili
specijalis, te da on gotovo uvijek ima kakvu ekstra kartu za izvući iz rukava ili čarape. Stoga, prije nego što ga se potpuno otpiše, treba pričekati
15. siječnja, kada Sanaderu stiže novi sanduk sa streljivom, to jest, mogućnost aktiviranja zastupničkog mandata u
Hrvatskom saboru i privlačenja disidenata iz bivše stranke na svoj mlin. Od toga zasigurno najviše strepi njegova mlađahna i simpatična saborska zamjenica
Željana Kalaš, za koju bi to predstavljalo dodatni politički šamar nakon što je, zbog
Kerumovog splitskog tsunamija, bila prinuđena dati ostavku na mjesto predsjednice tamošnjeg gradskog odbora HDZ-a. Oh, bremenit teškoćama životni je put karijernog političara.
Medijima i internetskom javnošću kolaju brojne i različite teorije o tome koji je zapravo stvarni razlog Sanaderovog povratka i bezočnog napada na svoje stare drugare i drugarice. Najočigledniji razlog koji se najčešće i navodi njegova je nakana da se izvuče od odgovornosti i kaznenog progona zbog umiješanosti u
korupcijske afere državnih poduzeća, koje se u zadnje vrijeme razotkrivaju brže no što gori bračka makija. No, prema tom tumačenju, ispalo je da se čovjek preračunao i previše zaletio, da je pravio račun bez krčmarice, te nije predvidio da stranka ne samo da neće popustiti pred njegovim naletom, već će neočekivano brzo zbiti redove i pokositi ga u korijenu. Ukratko, zaslijepljen ambicijom i željom za povratkom na vlast, skroz je izgubio politički kompas. Teorija dijametralno suprotna ovoj (i dosta popularna na internetu) jest ona da je to sve bio jedan veliki
spin, da je lukavi Sanader upravo i računao na ovakav razvoj događaja, a sve s ciljem jačanja imidža, ujedinjavanja i vraćanja ugleda stranke u očima javnosti, vjerojatno u dogovoru s nekolicinom igrača iz sjene. Dodatni bonus ove škole razmišljanja je i privremeno umanjivanje važnosti i skretanja pažnje s
predsjedničkih izbora i katastrofalnog rezultata HDZ-ovog kandidata na istima, i to baš izravnim isticanjem
Hebrangovih dvanaest posto kao razloga za povratak na scenu. Pored toga što se to zaista i jest dogodilo - HDZ je nakon ovoga snažniji i ujedinjeniji nego prije, a
Kosor se pokazala sposobnim i odlučnim vođom (vođkinjom?), u prilog ovoj teoriji ide i činjenica da je Sanader neuobičajeno blago prihvatio odluku o svom izbacivanju, izjavio je da se s njom slaže ako su u pitanju najbolji interesi stranke. Treća zanimljiva zavjerenička teorija mogla bi biti da je Sanader izveo ovu akrobaciju kako bi (na neki volšeban i meni trenutno nedokučiv način) povećao
Bandićeve šanse da postane predsjednikom, u zamjenu za kakvo pomilovanje ili sličnu uslugu u dogledno vrijeme. Možemo sa samo nadati da će vrijeme pokazati što je od svega toga točno.
No, bez obzira koji je razlog i skrivenu agendu Sanader imao za ovaj svoj "harakiri" potez, mora mu se priznati da je jednom običnom
konferencijom za novinare uspio dobrano protresti i uzdrmati hrvatski politički i državni poredak, i to je zastrašujuće. Pokazao je da još uvijek nije izgubio onaj "edge", vještinu manipuliranja sustavom na samom rubu ustavnosti, da posjeduje i vješto koristi to nešto po čemu se političari razlikuju od nas, normalnih ljudi.
Kolumnist: Oto Wilhelm [blog]
Nebitno
Muško
