Poštovana hrvatska javnosti, sudržavljani i drage ovce,
priritisnut kompletnom situacijom u lijepoj nam našoj, uhvatio sam se kako se u meni sve više razvija ideja o emigraciji. No da bi priča bila jasnija, sam državljanin republike Hrvatske ispod 30 godina, poduzetnik i koji ostvarije relativno dobra primanja, pa će se netko u nastavku ovog teksta pitati što ovaj s dva auta, rješenim stambenim pitanjem i redovnom plaćom sere. E pa dragi moji ja Vas sve skupa pitam do kada ćemo biti OVCE za šišanje, koliko je potrebno lupanja po glavi pa bi netko od nas zaključio da to doista boli, koju količinu ‘’mog’’ novca netko treba ukrasti da bi ja rekao sad je dosta.
Državi u ovom trenutku nedostaje novaca pa treba štedjeti, prešutno izdan nalog poreznim upravama da malo pojačaju djelovanja po terenu, da me netko krivo ne shvati, nemam ništa protiv provjere regularnosti poslovanja, ali imam protiv kada dođe porezni inspektor u nadzor i nakon ne nekoliko provjera poslovanja i nemogućnosti da pronađe nepravilnost on pokušava uvjeriti poduzetnika da je dužan platiti PDV po ugovoru koji je sklopljen između poduzeća i stranke, bez obzira što se posao koji je u ugovoru obavlja u etapama.
Znači sada bi se po njegovom tumačenju trebao plaćati PDV po ugovorenom poslu a ne izvršenom ili ti izdanom računu. E pa ovim putem pozdrav ministru Šukeru i pitanja DO KADA ĆE OVA DRŽAVA ŠTITITI NEPLATIŠE??? Biti ću dovoljno drzak pa ponuditi i odgovor na ovo pitanje. Dakle vi u ovoj državi ste potpuno prepušteni slučaju i dobroj volji da vam netko plati za račun za izvršenu uslugu ili robu.
Izdate robu, i pri tome imate (ili nemate) sredstvo osiguranja plaćanja zadužnicu, istekne valuta plaćanja pa prođe jedan mjesec pa drugi idt. PDV već odavno plaćen iz vlastitih obrtnih sredstava, poslali nekoliko opmena za plaćanje, rezultat nula bodva. Ako imate zadužnicu pušate ju i pitanje sreće hoćete li što naplatiti, ako nemate zadužnicu idete u postupak prisilne naplate putem vjedosostojne dokumentacije i ovršnog zahtjeva, na koji vaš dužnik piše prigovor (naravno neosnovan) i postupak ovrhe prelazi direktno u sudski proces koji traje min. 3 godine + vrijeme žalbe 2 godine (posebni pozdrav ministru pravosuđa, sadašnjem i prijašnjima).
Na kraju dobijete sudski proces i ponovno idete na postupak ovrhe ovaj puta na temelju pravomoćnog sudskog rješenja, u međuvremenu vaš dužnik svoje poduzeće napustio, otvorio novo na mamino ime i dalje radi kao da je najuzorniji poduzetnik u državi, a vi 10 kg mršaviji i ćelaviji bolje da ste čovjeku odmah to poklonili pa mir, jer i ovako dođete na isto samo u ovom slučaju poraženi i kraći za iznos PDV-a koji se bili dužni platiti i namiriti ‘’velikog brata’’ e pa pitam ja i Vas i ‘’velikog brata’’ DO KADA?. Vi svi na to vjerovatno šutite a ‘’veliki brat’’ u ovom slučaju ministar Šuker grčevito se bori da se ne uvede obveza plaćanja PDV po naplaćenom je je država u ovoj situaciji NAJVEĆI dužnik, umjesto da se sustav reformira on i dalje šiša ovcu a ovca ŠUTI.
Dolazimo do famoznog blindiranog BMW. Kupio HDZ predsjedniku Vlade auto od 5 mil. kuna, a pri tome iz državnog proračuna uzeli 20 i kusur mil. kuna i kažu da taj BMW nema veze s našim novcem i plaćenim porezima. Na to sve kažu oni a ne, ne pa imamo mi i donatore, pa zašto nitko ne postavlja pitanja, ne istražuje i ne povlači paralele između HDZ-ovog donatora Žito d.o.o. iz Osijeka (200.000,00 kn donacija) i prošlogodišnjeg državnog poticaja poduzeću Žito d.o.o. iz Osijeka u iznosu od cca 20 mil. kuna. Pa jel to od Vas nikoga ne iritira, da Vam mažu oči i hladno pokradu Vaš novac. Pa dajte i meni BMW na korištenje može i serije 1, i to čak ne mora biti ni blindiran i donirajte mi 200.000,00 kn, ja ću ih sigurno bolje uložiti nego članovi HDZ-a, no i oni to kažu pa zašto bi i meni netko vjerovao, možda bi ih i ja propio i prokurvao.
No nije cijela fama oko BMW, da ne ispadne da ja špotam sam članove HDZ-a i predstavnike državng aparata, kaže gosp. Bandić da on ne vozi takve aute i kako on nije toliko rastrošan, promjenio ča vjek auto i kupio svega VW Passat (narodni auto) R32 ( kaže izvještaj,RTL televizije). Pitam se ja kao građanin što je to R32, ovce moje oznaka R32 predstavlja sportsku izvedbu cestvnog automobila koja cijenu podiže cca 20.000,00 € a potošnju goriva na 18 litara na pređenih 100 km, ali vjerovatno je to auto samo za po gradu pa se neće puno voziti, a onda ni trošiti.
Pa se na istu tematiku postavlja pitanje zašto Osječkom gradskom pogralarstvu treba sportski VW GOLF GTI, od 200 konjskih snaga ili VW Passat CC od preko 500.000,00 kn a startna cijena auta 210.000,00 kn, na koji će oni odgovoriti da auto nije njihov nego od lesing kuće, a rate lesinga se izgleda plaćaju po ‘’duhu svetom’’. Konji u ovom slučaju ne predstavljaju snagu ‘’prijekopotrebnih’’ automobila gradskoj odnosno županijskoj upravi ne samo naivne osječane koji to sve šutke plaćaju. A gos.Đapić nam pokuša ‘’muniti’’ 200 mil. kuna, plan mu padne u vodu, ali bez imalo srama se on ponovno vrati na mjesto osječkoj gradonačelnika i promovira akciju kupujmo osječko, točniji naziv i njemu bliži bio bi ‘’pokradimo osječko’’. Doslovno dokazujemo da nam svatko može prodati bilo kakvu priču.
Nije ovo u cijelosti antipolitički tekst, pitaam ja Vas sve gdje je Hrvatsko istraživačko novinarsto, pa ja o ovome vrlo šturo čitam u novinama, sve su informacije opće, nitko nema dokaze i da se više jednom uper prst u nekoga i kaže ON JE POKRAO... jeb... takve informacije. Ali zato smo vrlo dobro informirani da je Ante popi....o i jer se netko upucava njegovoj Simonici.
Kao što smo već zaključili ‘’velikom bratu’’ fali love, pa odlučili oni skresati troškove, a premijer uporno viće smanjite potrošnju on kao da nije išao ni u školu, a ne na fax (tko zna na koji je on način na faksu dolazio do ocjena u indexu) je prema njegovim izjavama koje ne kužim a niti sam visoko obrazovan čovjek niti član akademske zajednice, jer prema njegovoj tezi ovo izgleda ovako. Ja i ostatak platežno sposobnih građana odemo u grad i ne kupimo farmerice, prodavačica u trgovini dobija otkaz i ona sigurno smanjuje potrošnju. Vlasnik trgovine ne otvara još jednu, pa čovjek koji radi električne instalacije i soboslikar ne dobiju novi posao također smanjuju potrošnju. Tu novu trgovinu nitko neće ni opremiti pa i oni smanjuju potrošnju. Vlasnik trgovine neće graditi veliko skladište, jer mu ne treba pa građevinac neće niti izvoditi te radove, kako on ne izvodi te radove, neće svojoj ljubavnici kupiti novi auto na poklon niti će useliti u veću kuću za koju mu treba namještaj, po onda ni prozvođač namještaja nema komu proizvesti. No namještajac ni ovako neće imati komu proizvesti je naš državni vrh viče, RJEŠENJE JE U PROIZVODNJI, i nakon toga prodaju bud zašto, zemljište švedskoj Ikei, ali to i nije kraj pa njima trebaju i sve moguće olakšice pri ulaski na tržište RH, jer ipak će oni ugušiti samo 100-tinjak malih prizvođača namještaja koji se bore za svoje mjesto pod suncem i pri tome zapošljavaju po 10 djelatnika, pa onda, izgleda da je bolje ‘’ubiti’’ 1000 postojećih hrvatskih radnih mjesta koji rade u poduzećima čija dobit ostaje u RH, i dati to u ovom slučaju šveđanima.
Love i dalje nema, pa ministar Milinović odlučio da ima previše bolesnih radno sposobnih ljudi koji su na državnoj ‘’sisi’’, pa ajmo redom skidaj sa ‘’sise’’ pa onda oni koji su na dugom bolovanju skidaj ih na komisiji sa bolovanja, da se moraju vratiti na radno mjesto, onda će za 15 dana opet na bolovanje sa istom dijagnozom kao i zadnje 3 godine, ali slijedećih 42 dana na teret svoj poduzeća, i to je način na koji država štedi, to Vam je isto kao da đubre koje ti smrdi prebaciš lopatom u susjedovo dvorište i uvjeriš sam sebe da više ne smrdi, a ono i dalje grize za oči. No nitko ne piše o privatnim medicinskim aparatima za koje je ‘’netko’’ unutar državee odlučio da je nas sve bolje da država ne kupi takav aparat(na leasing), nego da država putem HZZO-a plaća preglede pružatelju takove usluge koji je svoj aparat postavio unutar bolnice....a da jedan takav pregled košta između 10 i 15 tisuća kuna.
Definicja poduzetnika bi bila da je to osoba koja preuzima rizik u svrhu ostvarivanja određene dobiti, pa se ja kao pruzimatelj rizika koji umjesto da se bori u tržišnoj utakmici, bori sa lopovima neplatišama koje štiti i ministarstvo pravosuđa i ministarsvo financija, kompletnim državnim aparatom koji troši moj krvavo zarađen novac, pa u konačnici i s bankama od kojih sam morao posuditi novac da bi platio radnike jer je moja kompletna dobit poduzeća ostala u potraživanjima dugovanja.
E pa ljudi moji meni je dosta , ošišali su me do gole kože a vuna više ne raste, ja odoh pa ću možda i ja pisati kao ‘’Mujo’’ iz Kanade, ali bolje ću se boriti sa snijegom nego s vjetrenjačama, jer ja jednostavno ne vidim izlaz iz ove situacije, možda je diktatorski sustav i bolji nego ovo, tamo bar znaš tko te krade.
Samo jedna od ovaca |