Što je bilo, bilo je.

Vjerujete li da su stvari takve kakve jesu jer tako mora biti?

Mislite li da, kad jednom nešto ostavite iza sebe, to mora ostati tamo?


Vjerujete li da se nešto jednom rečeno ne može povući i vratiti stanje na onakvo kakvo je bilo?

Frost je napisao/la: › Vjerujete li da se nešto jednom rečeno ne može povući

Nemogu se stvari koje su rečene povuć, makar oni bile izrečene u tom trenutku pa se nije razmišljalo ili hladne glava kada se zna šta se govori. Ali mišljenje se može promjeniti i ako obje strane misle da se promjenilo stanje se može vratiti na onakvo kakvo je bilo, dapače i poboljšati što nije nimalo nelogično, no samo ako se stvarno misli drugačije od onoga što se izreklo i ako obje stranu imaju vjeru u to.

ja vjerujem da se sve događa s razlogom... bilo dobro ili loše...

po pitanju ostavljanja iza sebe ... definitivno. ako sam jednom donijela odluku da to nešto ne smije više imati utjecaja na mene i ostavila... onda treba i ostati ....

možeš ti povući nešto što si rekao... ali znaš kako se kaže, kad čaša jednom pukne možeš ju samo pokrpati, ali trag se vidi... može tebi netko tvrditi da ti je oprostio izrečeno, ali te riječi nikad... NIKAD ... ne zaboravljaš

Ovo zapravo nije tema samo za ljubav, o ovome možemo pričati generalno. Al dobra je tema.

Frost je napisao/la: › Vjerujete li da su stvari takve kakve jesu jer tako mora biti?

Neke jesu, neke nisu, odnosno neke još stignemo ispraviti, neke ne, a neke stignemo, ali je potrebno dugo vrijeme kako bi to učinili.

Frost je napisao/la: › Mislite li da, kad jednom nešto ostavite iza sebe, to mora ostati tamo?

Pa mislim kako sam ti dao odgovor več gore.
ALI Nekad je i stvari koje možeš mjenjati, bolje ostaviti iza sebe, radi nekog samopoštovanja i sl. No sve je relativno, koliko puta smo barem u pogledu ljubavi i muško-ženskih odnosa, znali pojest govno? Bezbroj (kako žene tako i muški)

Frost je napisao/la: › Vjerujete li da se nešto jednom rečeno ne može povući i vratiti stanje na onakvo kakvo je bilo?

Pa eto znalo se dogoditi i ovdje na forumu da ja sebe ispravim, pošto sam shvatio da sam pogriješio, ljudski je griješit, a frajerski priznat to isto.

Pozz
PS: dobra tema, a i puca me inspiracija trenutno.

frostić???
pa kaj si mi tužan???
ajd mislim na subotu i na šnitanje po bastiJonu ....
bit će još koka ...

Vjerujem da se sve događa s razlogom, ma koliko to loše ili dobro bilo.

Također, ne mislim da nešto nužno mora ostati u prošlosti. Ovisi o razlozima potiskivanja u prošlost. Ukoliko je razlog velik i opravdan - trebalo bi, a ako nije, uvijek postoji 2. prilika.

Kada je riječ o povlačenju izrečenih riječi, mislim da se nikada ne može u potpunosti zaboraviti. Samim time, smatram da to uvijek ima velik utjecaj na odnos između tih osoba u slučaju "pomirbe"...

Let the bygones be bygones...

Život je najbolji učitelj.Pametan čovjek iz svake životne bitke izvlači pouke
i korigira svoje ponašanje u budućnosti.
Time naša prošlost oplemenjuje našu budućnost.

simo031 je napisao/la (Pogledaj post): › Život je najbolji učitelj.Pametan čovjek iz svake životne bitke izvlači pouke i korigira svoje ponašanje u budućnosti. Time naša prošlost oplemenjuje našu budućnost.

Ovo je jako lijepo rečeno, no također vrijedi da smo kao osobe različiti, te kako je
na nas regirala neka osoba u nekoj situaciji, nemora nužno značiti da će i druga
jednako reagirati u sličnoj situaciji.

mislim da je generalno problem u shvacanju tog "oprosti" i "zao mi je" jer, kada nas netko povrijedi i nakon toga se zeli ispricati, nasa je vrlo cesta pogreska sto smo usredotoceni na taj cin za koji se osoba ispricava a ne na iskrenu namjeru i pokajanje te osobe. Ako ti je zao zbog neceg dovoljno jako da zelis nesto uciniti oko toga, ucini to a drugi dio ostavi osobi kojoj se ispricavas. Znaj da ako ti je iskreno stalo, tvoje rijeci nece otici u vjetar.

Kako je Ivica gore naveo, ljudski je grijesiti, frajerski priznati a bozanski oprostiti i pruziti ruku mira.

ne, ne, da/ne
ovo zadnje, ne može se povući rečeno, ali se može oprostiti...

exHOP3on je napisao/la (Pogledaj post): › ne, ne, da/ne ovo zadnje, ne može se povući rečeno, ali se može oprostiti...

Može se povući rečeno ako osobu nepoznaješ dovoljno, naravno o težini onoga što si rekao i daljenjem zaboravu, odlučuje osoba kojoj govoriš.
Sad koliko je zlopamtilo...
Čak štoviše, nekome možeš reči nešto što bi trebalo utjecati na njega da se on promjeni u pozitivnom smislu, a da to osoba kojoj pričaš shvati kao zlonamjernu izjavu, u svrhu narušavanja ega, omalovažavanja i sl. Zato pak treba znati iznositi stavove.

zato sam rekao da/ne jer ovisi od slučaja do slučaja, nikad nije isto...

Mislim da moraš biti velik kao osoba da pregrmiš i ostaviš iza sebe nešto rečeno. Isto tako, moraš biti velika osoba da primijetiš da si zajebo stvar i da zatražiš oprost, jer tada nisi znao drugačije i nisi mogao bolje zbog inih razloga.

Dobro je ovo što simo kaže, kroz svu muku i bol na kraju se ipak iskristalizira ono pozitivno - iskustvo, lekcija koju naučiš za ubuduće i koja ti ostaje za slijedeće prilike.

Samo nije lako pobjeći onom osjećaju da je možda baš ona propuštena prilika bila upravo ona prava, ono što čekaš cijeli život, oko čega se sve ovo zajebavanje sa životom temelji.

Ha dobro, barem mogu sebi priznati da nisam bio dovoljno snažan da napravim pravu stvar i budem potpora i oslonac, ali na kraju krajeva, svi smo samo ljudi...

Hvala vam svima na savjetima i idejama, inkorporirat će se to sve u daljnje događaje.

Frost je napisao/la: › Samo nije lako pobjeći onom osjećaju da je možda baš ona propuštena prilika bila upravo ona prava, ono što čekaš cijeli život, oko čega se sve ovo zajebavanje sa životom temelji.

e ovo znam, no tom treba dat vremena, naići će opet kad tad, samo širit optimizam i to je to