Literarni kutić

Postoji knjiga Rose Red? To nisam znala, dobila sam (dez)informaciju da je napisao samo scenarij za taj film, kao da se okušao u tome, a ne kao prethodne ekranizacije koje su proizašle iz knjiga...

Puki, što se tiče onoga "loše ekranizacije" u potpunosti se slažem! Ne znam je li razočaranje toliko zbog prethodno pročitanih knjiga ili šta, ali svi filmovi rađeni po njegovim knjigama bili su mi jedva gledljivi. Pogotovo Zelena milja.
Ne znam jeste čitali knjigu, ali u njoj je toliko osjećaja.. osobno sam promijenila stav prema zatvorenicima otkad sam ju pročitala. Premda je to ipak samo Kingova mašta, shvatiš da su i oni samo ljudi.. a tada pomisliš da poneki optuženi možda stvarno nisu krivi... ma prekrasna mi je bila ta knjiga.

Alana, što se tiče onoga što si napisala u vezi povezanosti šunda i bestsellera... potpuna istina. A obično određene knjige proglase šundom ljudi koji nemaju veze s književnošću. To je jednostavno tako moderno danas.

Mislim da Kinga teško, bilo tko tko je pročitao njegovu knjigu, može nazvati šundom. Može ti se svidjeti ili ne svidjeti... ali šund nije nikako.

Moje je mišljenje da ima izvanredne sposobnosti kao pisac.

Očajavanje je bila prva njegova knjiga koju sam pročitala.. i unatoč povremenim ispadima njegove pomalo bolesne mašte ( tko je čitao, mislim da zna o čemu pišem ), svejedno ju moraš pročitati do kraja. A Vreća kostiju mi je bila totalno osvježenje, triler, horror i neka Kingu svojstvena romantika u jednom... plus prikaz američkog zakona o skrbništvu i još koješta. Knjiga mi je baš cjelovita i zanimljiva.

Moram potražiti bilježnicu, pa ću ubaciti i koju rečenicu u topic s citatima

zapravo, ni ja nisam siguran jel ima knjiga...
mislio sam da ima knjiga ako ima i film pa ono..

Je li netko, slučajno, čitao Davida Albaharija?

Sinoć pročitah "Jedanaest minuta" Paula Coelha, bila mi je odlična. Predvidljiv rasplet, ali ionako je bitan stil pisanja. Preporučujem!
Sad sam uzeo "Nul effort" Predraga Raosa, neki SF roman, ali ni kod njega (Raosa) mi nije bitna radnja, nego ideje i stil pisanja. Početak je ok.

DonQuijote je napisao/la: › Sinoć pročitah "Jedanaest minuta" Paula Coelha, bila mi je odlična. Predvidljiv rasplet, ali ionako je bitan stil pisanja. Preporučujem! Sad sam uzeo "Nul effort" Predraga Raosa, neki SF roman, ali ni kod njega (Raosa) mi nije bitna radnja, nego ideje i stil pisanja. Početak je ok.

Jedanaest minuta... heh, jedanaest minuta. Koliko god pljuvala po Coelhu, ta mi je knjiga neke stvari postavila u novu perspektivu: osobito ono o darovanju - nitko nikad i ne želi darovati nekome ono što misli da ta osoba želi, nego ono što je njemu važno, jer želi da i toj osobi bude važno (odnosno, ako ćemo floskulasto - dar govori više o darovatelju nego o onome kome se daruje...)...
Inače, ne znam kako vi, ali čitam gomilu toga i to neprestano, i najčešće ne pamtim ništa iz knjiga, poput imena junaka ili cjelokupnog tijeka radnje, nego poneki detalj, ponekad čak ono što sam imala odjeveno dok sam čitala i gdje sam čitala, i što sam pritom jela, primjerice. I najčešće me ta hrana podsjeti na tu knjigu then... (zato sam si počela pisati kratke recenzije svake knjige koju sam pročitala, negdje oko pola stranice - vježba je, a i zbog toga uvijek imam nešto za preporučiti...

Isis je napisao/la (Pogledaj post): › dobra tema eo, da počnem nekako... u nekidašnjem razgovoru sa starim o Carlu Saganu odlučili smo nešto njegovo pročitati, jeli ga itko čitao i ima li preporuku?

Od Sagana Sam pročitao; Kozmos, Plava Točka U Beskraju i Koliko Sunaca, koliko Svijetova.
On mi je najbraži autor što se tiće pisanja znanosti, a posebno astronomije u popularne svrhe. Toliko je čitak da ga bilo koja osobe, bez obzira na obrazovanost može shvatiti.

Ajde, da oživim malo taj topic

Mario Vargas Llosa. Jel ga čitao tko? Ja sam podigla Don Rigobertove bilježnice, a nisam znala da prije toga ima Pohvala pomajci. Ajme, čovjek je totalni frik, ali jako zanimljivo piše i na poprilično uvrnut način razvija fabulu.

Čini mi se da ću knjigu morat pročitati dva-tri puta da ju shvatim Jel ima tko pametan ovdje da ju je shvatio u potpunosti nakon prvog čitanja?

Fenomenalna knjiga: "Focaultovo njihalo" Umberta Eca. Sjajne su i "Otok prethodnog dana" i "Baudolino" istog autora. Specifičan način pisanja, kod Njihala sam skoro odustao tijekom prvog poglavlja, ali mi je drago da nisam!

Hm, onda sam izgleda pogriješila što sam i ja odustala nakon deset stranica njegove knjige "Ime ruže" Nisu mi problem teške knjige, ali podigla sam ju dosta davno (možda je u tome bio problem?) pa mi je bilo užasno teško pratiti fabulu i usputno se nositi s onoliko zastarjelica i latinskih naziva za koješta.

Ali, ipak me stalno nešto vuče da ju pročitam...

ja nisam odustao nakon desete, odustao sam negdje nakon stote..
al opet, bio sam u onoj fazi gdje mi je koncentracija ispod nule...
sad bi ju sigurno mogao pročitati

Hehe, ti i tvoja koncentracija btw, nema škole danas?

Čak do stote??!! A, ne znam jel se onda isplati počinjati ponovno. Najgora mi je stvar kad me knjiga na kraju totalno razočara, osobito kad puno očekujem. Onda od nekih radije odustanem dok je vrijeme i dok je dojam još donekle dobar

Meni nije bila loša, sad mislim na Ime ruže. Iako nisam osobit fan povijesnih romana, pa čak i ako imaju takav triler upleten.
No što je s onim književnim žanrovima koji su svojevrsna nahočad literature, poput SF-a, fantasya, detektivskih trash romana? Što od toga volite? Gospodara prstenova? Je li samo Sherlock Holmes od detektivskih romana ušao u književne klasike? Što mislite o tome?

Osobno nisam ljubitelj ni jednih ni drugih (ni trećih ), ali gotovo svaku knjigu mogu pročitati. Gospodara prstenova nisam čitala niti gledala film, isto vrijedi i za Harrya Pottera. Razlog? Što se ne mogu natjerati na čitanje nečega toliko razvikanoga i nahvaljenoga etc, etc. Možda sam zbilja pogriješila i propustila nešto dobro, ali tako je to kod mene - prema takvim stvarima osjećam averziju pa se ne mogu natjerati. Ali, kad se to sve malo slegne i kad prestanu izlaziti novi nastavci knjiga/filmova i kad nitko više ne bude o tome pričao... onda ću pročitati

Ne znam čime bi me prisilili da, recimo, pročitam Seks i grad ili Četiri plavuše ili kako se već zove ta druga. Kad sam kod toga, takve su stvari jedino što ne mogu čitati. Sve te neke nove feminističke i kakveveć knjige... po meni je to jedino što bih nazvala teškim šundom.

Što se tiče detektivskih romana... kako rekoh, nisam neki ljubitelj, ali dobre su mi ponekad za razbibrigu mada nisam čitala ništa puno dalje od Sherlocka

A od nekih krimića, sjećam se da mi je odlična bila knjiga Slika flamanskog majstora ili tako nekako. Zaboravila sam radnju, ali mislim da se radilo o krimiću Čitala sam dosta toga na temelju forenzike i slično i, premda su sve na isti kalup, mogu ih nekako "svarit". Nedavno sam pročitala knjigu Grijesi. Napisala ju je Tess Gerriitsen (ako prezime nije točno napisano, ispričavam se), inače liječnica forenzičarka, pa zna dosta o tome tako da je knjiga solidna.

Draža mi je neka klasika u posljednje vrijeme jer me tematika novijih djela uglavnom ne zanima. Kod nas se proteže samo politika i rat, masovno je zavladao taj neki feminizam, većina autora pokušava napisati neke kao "životne priče", ali bez puno mašte i misli koje bi te potaknule na razmišljanje.

Meni su puno draže "bajke", pa makar bile potpuno nestvarne. Patetika mi recimo ne smeta, ali ako je u granicama dobrog ukusa.

Zbog toga su me očarale Balaševićeve knjige. Što je toliko drukčiji od svih "naših" pisaca, što upotrebljava predivne metafore, što zna naći prave riječi... Žao mi je što se danas pjesnike malo cijeni.

I, opet sam se ja raspisala, ali uhvatilo me nešto...

wendy je napisao/la: › Osobno nisam ljubitelj ni jednih ni drugih (ni trećih ), ali gotovo svaku knjigu mogu pročitati. Gospodara prstenova nisam čitala niti gledala film, isto vrijedi i za Harrya Pottera. Razlog? Što se ne mogu natjerati na čitanje nečega toliko razvikanoga i nahvaljenoga etc, etc. Možda sam zbilja pogriješila i propustila nešto dobro, ali tako je to kod mene - prema takvim stvarima osjećam averziju pa se ne mogu natjerati. Ali, kad se to sve malo slegne i kad prestanu izlaziti novi nastavci knjiga/filmova i kad nitko više ne bude o tome pričao... onda ću pročitati

itd.

Za Gospodara prstenova vjerujem da griješiš. Hari Poter Harija nisam ni ja čitao, a pokušao sam ga malo gledati uz nećakinje, baš mi i nije išlo.
Nego, Gospodara sam pročitao puno prije filma i bila mi je fenomenalno djelo. Toliko dobro da sam pročitao Hobita i sva tri dijela knjige u tjedan dana. Nisam mislio da će od ekranizacije toga ispasti išta dobro, kako to često biva, tako da prvih nekoliko tjedana prikazivanja filma nisam imao nikakvu želju otići ga pogledati. Tek nakon 3-4 tjedna, slučajno sam sa(a)m prolazio pored kina nekih 15 minuta prije početka prikazivanja, vrag mi nije dao mira i odem ja kupiti kartu. Ukratko, teško da se moglo puno bolje ekranizirati tako obimno i (imho) velebno djelo!

wendy je napisao/la: › Zbog toga su me očarale Balaševićeve knjige. Što je toliko drukčiji od svih "naših" pisaca, što upotrebljava predivne metafore, što zna naći prave riječi... Žao mi je što se danas pjesnike malo cijeni.

Zna li tko ima li negdje na netu uploadanih njegovih knjiga? Još prije sam bio pročitao Dodir svile, Tri posleratna druga i Jedan od onih života, ali ostale nisam, pa bih ih skinuo, dok ne nađem za kupiti. A i ove koje jesam pročitao bih mogao opet malo "prelistati"...