Reunited, From Out of Nowhere, Surpise! You're Dead!, Be Aggresive, Easy, Ashes to Ashes, Evidence na španjolskom jeziku, King For A Day, Epic i We Care A Lot samo su neke od pjesama koje je
Faith No More te večeri izveo. Za mene je to bio ugodan povratak u prošlost. Ekipa, na čelu s karizmatičnim
Pattonom, zvuči odlično. Svi oni koji su se žalili prethodnih dana kako nema dovoljno rocka na
Exitu sada su došli na svoje.
Mike Patton rules! Mislim da nitko iz publike nije očekivao takvo iznenađenje koju nam je ekipa priredila. Izvedbe
Ajde Jano izazvala je totalno oduševljenje. Ne samo da se potrudio i naučio riječi te narodne pjesme nego je i na stageu pokušao naučiti plesati kolo. Čovjek je cijelo vrijeme nasmijavao publiku svojim komentarima, ispijanjem rakije, skakanjem u publiku, ali izvedba
Ajde Jano bilo je vrhunac. Car! Kao jedinu zamjerku
Pattonu neki su spomenuli pozdrav
‘’Hello, Yugoslavia’’ kao pokazatelj neznanja pjevača. Ali ja ću samo dodati kako je zbog
Faith No More zadnji dan festivala bio apsolutni vrh!
Nakon
Faith No More, krenula su gibanja. Tko kaže da više nismo imali snage?!
Trebalo je samo dopuniti baterije te pronaći sve ljude koje smo upoznali tih dana kako bi se oprostili s njima. Ipak je bila nedjelja te su mnogi od njih krenuli doma kako bi se ujutro mogli pojaviti na poslu. Prvo mjesto za
‘’group hug’’ bilo je Agora-place to move stage gdje smo se našli u jednom od tamošnjih birceva. Tom prilikom upoznali smo vlasnika birca te ugovorili popust za sve alkoholne napitke na
EXIT-u 2011. Nakon razmjene riječi te pohvala kao što su
‘’ovdje je zakon’’ i
‘’mi vas volimo’’ došlo je vrijeme za povratak do main stagea.
The Chemical Brothers su bili standardno dobri. Tko je ostao do kraja uživao je u hitovima
Hey Boy Hey Girl, Out of Control i Chemical beats, a nastup su otvorili s hitom
Galvanize. Laserski light show dao je nastupu dodatnu vrijednost jer je sve skupa, ljudi, livada, pozornica izgledalo jako impresivno.
Kao što sam već napisala, čula sam dosta komentara kako Exit više nije ono što je bio te da se izvođači biraju kako bi privukli strane
posjetitelje. To i nije baš tako. Stvar je jako jednostavna, tu su sad i neki novi klinci koji su oduševljeni novim imenima. Naravno, Exit je ove godine mislio i na svoje dugogodišnje posjetitelje što dokazuje i nastup grupe
Faith No More.
A zašto doći na Exit? Naravno,
glazba je bitna, ali druženje je najvažniji dio festivala. Gdje god se našli, u gradu, na tvrđavi, kampu, na Štrandu, upoznat ćete novu dušu sa istim svjetonazorom. Možda zvučim malo woodstokovski, ali festival je čista POZITIVA!
Štrand,
novosadska plaža, je i ove godine bio prepun. U popodnevnim satima DJ je budio okupljenje. Mnogi kamperi su komentirali kako bi idealna kombinacija bila kamp na plaži. U tom slučaju ću i ja zamjeniti komfor za
‘’alternativniji’’ način života na festivalu.
Organizatori najavljuju
Rage Against The Machine za sljedeću godinu, a ja ću samo dodati ono što je moja nova mlađahna prijateljica iz Beograda objavila na fejsu:
Još samo 361 dan i opet Exit!
Over and out
Piše & fotka:
Vesna Ilić
Pročitajte i...
EXIT 2010. - report, dan 1. [08.07.2010.]
EXIT 2010. - report, dan 2. [09.07.2010.]
EXIT 2010. - report, dan 3. [10.07.2010.]
EXIT 2010. - report, dan 4. [11.07.2010.]
EXIT 2010. - program
Nebitno
