Roko Idžojtić – strip crtač rodom iz Virovitice, a koji žvi i radi u Osijeku, nam je odgovorio na par pitanja. Pa putem sljedećeg intervjua saznajte promišljanja jednog crtača u ranim 30-ima o stripu, crtanju, utjecajima, umjentnosti, ispijanju piva i nekim potpuno različitim stvarima. Uzgred budi rečeno, objavljen mu je i prvi strip album
Sv. Roko, a do sada je objavljivao stripove u
Gavranu,
Bumerangu,
Pusi,
STRIPOSU, a karikature u
Potepuhu i
Virovitičkom listu. Član je
Strip cluba 85 i
likovnog kluba Nikola Trick u Virovitici, udruge
StripOs u Osijeku i
Hrvatskog društva karikaturista Zagreb (i sindikata, jer je navedeni, jelte, profesor likovne kulture).
Uvodni evergreen: kada si i kako osjetio poriv za stvaranjem likovnih djela, popularnim crtanjem? Što je na to utjecalo i kako je to utjecalo na tebe kao osobu? Jesi li primjetio razliku u ophođenju tvoje okoline prema tebi otada? Pozitivnu ili negativnu?
Sva djeca u sebi nose taj poriv za crtanjem, potrebu da nešto stvaraju. U početku je ta aktivnost potpuno spontana, a kasnije postaje svjesnija i planirana. Ja nisam ništa planirao, ali eto, tako se dogodilo. Kada se moj crtež počeo razlikovati od crteža mojih vršnjaka, bilo je jasno da se nešto „kuha“ u toj maloj glavi. Zahvaljujući i roditeljima, bližoj i daljoj okolini uvijek sam bio aktivan što se tiče crtanja. Okolina je imala bitan utjecaj na moj crtački razvoj(mislim na obitelj, prijatelje, učitelje i naravno Strip club 85.). Cijenili su to i prepoznali kao nešto vrlo bitno u mom životu. Uvijek su vrlo poticajno djelovali na mene. Naravno, imao sam i neke genetske predispozicije koje sam naslijedio od moje majke koja je nastavnica likovne kulture i slikarica. Ona mi je i predavala likovnu kulturu u osnovnoj školi. Naravno da je to sve na mene utjecalo vrlo pozitivno! Kažu da si bogat čovjek, ako govoriš neke jezike! Ja sam eto, najviše učio likovni jezik i mislim da me to učinilo bogatim čovjekom. Osjećam se strašno dobro ! Sretno i zadovoljno!
Rodom si iz Virovitice, grada bogatog kulturom stripa. Misliš li da je to možda presudno za konačnu „specijalizaciju“ svakog mladog likovnjaka u tom kraju? Je li bilo tako u tvome slučaju? Ili si ipak otvoren svim pravcima, ne „samo“ stripu i karikaturi?
Virovitica je lud grad što se tiče strip kulture! Velike stvari su se 85-te godine počele tamo događati. Nekoliko entuzijasta je sve to pokrenulo i ja sam im jako zahvalan na tome! Bili su to Zvonko Jesenković , Ivica Veles, Željko Vampovac. Radili su to iz čiste ljubavi, iz čistog zadovoljstva. Napravili su strašno puno, ne znam jesu li oni toga svjesni? Postavili su temelj razvoja ljubavi prema stripu za mnoge generacije! Svakako da su sve te okolnosti utjecale na moj odnos prema stripu! Moglo bi se reći da je u mom slučaju to uvelike utjecalo na moju likovnu „specijalizaciju“! Mislim da svoju ulogu u povezanosti Virovitice i stripa ima i novinar Franjo Fuis koji je pisao scenarije za stripove Andrije Maurovića, a živio je u Virovitici. Možda je on začetnik razvoja stripa u Virovitici.
Rokinjo tijekom promocije strip albuma Sv. Roko
Okušao sam se u raznim smjerovima likovnog stvaralaštva, ali što dalje, strip mi pruža sve veće zadovoljstvo. Kiparstvo mi je strašno zanimljivo područje. Ali, treba suziti interesno područja. Godinama čekam da mi se sve posloži u glavi. Sad je milina, mislim samo na strip!
A koje ti je od to dvoje, stripa i karikature, bliže i draže? Gospodin Rudi Aljinović rekao je jednom prilikom da su to praktično nebo i zemlja unutar likovne kulture i stvaralaštva. Slažeš li se ili su po tebi ipak srodniji?
Strip mi je draži, a i bliži po nekom likovnom formuliranju ideje. Slažem se s izjavom gospodina Aljinovića! U potpunosti! Nije isto prikazati neku radnju, događaj u formi stripa ili karikature. Mislim da stvaranje stripa zahtjeva puno više koncentracije, energije, a i likovnog znanja od crtanja karikatura. Ne podcjenjujem, govorim iz iskustva. Sad mi je jasno, nakon nekog vremenskog odmaka, zašto sam nekada sam sebe zavaravao i izbjegavao raditi strip! Bilo mi je to puno, puno zahtjevnije; psihički i fizički.
Kakvu je ulogu u tvom usponu i probijanju imao Strip klub 85, vaš fanzin Gavran i idejni vođa dr. Veles? Možeš li nam pobliže pričati o svojim iskustvima s navedenim?
Već sam rekao da su događanja 85-te godine jako utjecala na mene. Tada sam do kraja inficiran stripom! Bio sam prepoznat od strane crtača iz virovitičkog kluba! Davor Šunk je vidio jedan moj strip (bio je to strip o ninjama! He he!) i pozvao me u strip klub. To mi je bilo strašno bitno i to mi je godilo! Shvatiš da to što radiš nešto vrijedi i da nekoga interesira. Sudjelovao sam na izložbama i strip radionicama na Danima stripa u Virovitici, radovi su mi objavljivani u „Gavranu“ i „Bumerangu“, imao sam svoju prvu samostalnu izložbu, sve to zahvaljujući neumornoj ekipi iz Strip cluba 85. To su izuzetno bitni i vrijedni događaji za nekog desetogodišnjaka! To me i potaknulo na to da održavam strip radionice, da neka djeca koja imaju želje i volje za stvaranjem stripa osjete da nisu u tome usamljena i da taj dio likovnog stvaralaštva nekoga zanima.
Doktor Veles mi je strašno veliki oslonac! Znam da razumije ono što radim, znam da u tome uživa, a onda uživam i ja! To je čovjek izuzetno bogat duhom i znanjem. Odlično se slažemo i razumijemo u području stripa, ali i u ostalim životnim područjima. On je nepresušan izvor informacija o stripu, ali i o životu Virovitice, nekada i sada. Divim se strasti koja u njemu živi.
Roko Idžojtić, s desne strane fotografije, prilikom potpisivanja svog prvjenca, lijevo Mladen Novaković (izdavač Strip Revije), polu-lijevo Dr. Ivica Veles (predsjednik Strip cluba 85)
Nacrtao si album o Svetom Roku, biografiju sveca tvoga imenjaka u stripu. Jesi li se odlučio na to zbog podudarnosti u imenu ili jer je on zaštitnik Virovitice? Ili je pak bila narudžba od izdavača? Ili sve pomalo?
Ovo s podudarnosti je slučajnost; ako slučajnosti postoje!? Sveti Rok je zaštitnik Virovitice, imao je zanimljiv životni put i eto ideje za stvaranje stripa! Idejni začetnik i izdavač je gospodin Mijo Pavelko,u Virovitici poznatiji kao Mikeš. Imao je volje i hrabrosti uložiti u taj veliki projekt. Mogao bih reći da je to bila narudžba za izdavača. Iako je postojala želja za takvim stripom, sumnjam da bih se samostalno upustio u takav opsežan poduhvat! Nisam bio svjestan u što se upuštam! I bolje je tako! Uvijek mi je bila želja nacrtati neki opsežniji strip i eto, to mi se ostvarilo. Užitak je u rukama držati tvrdo ukoričene table koje sam crtao godinama – prava sreća!
Sv. Roko i njegov vjerni pratitelj - pas...
U svojim radovima često koristiš frazu „mileni“. Svi smo za nju čuli i povremeno ju koristimo, ali nekako je u svakodnevici ipak to rijedak izričaj. Je li u pitanju možda žargon virovitičkog kraja ili nešto interno? Čini se da se tako zovu i neki tvoji likovi… Ili je riječ samo o jednom nositelju koji se pojavljuje u većini tvojih djela, bez obzira na format, dužinu i druge njihove karakteristike? Molimo te, pojasni nam malo Milenog, koji krasi i STRIPOS fanzine.
He he! Ima li ljepšeg imena od imena Mileni? Kada sam prije nekih petnaestak godina, u trenucima opuštanja na Borcu (virovitički nogometni klub s odgovarajućim ugostiteljskim objektom tj. birtijom) čuo kako na treningu nekoga zovu nadimkom Mileni, umro sam od smijeha! To mi je bio tako dobar, jak i šaljiv nadimak da mi je ostao u pamćenju. Prošlo je dosta godina i nekako spontano mi se to ime počelo vrzmat po glavi! Počeo sam tako od dragosti zvati prijatelje i nekako mi se to uvuklo u rječnik! Uvijek sam razbijao glavu kakva imena dati nekim likovima u stripu, tako da Mileni savršeno odgovara! Da imam više likova, svi bi se zvali mileni! Ovom liku koji se pojavljuje u Striposu odlično „stoji“ to ime. Pa pogledaj ga, sav je milen! Meni su svi mileni! Prijatelji, poznanici, veliki i mali, muški i ženski! Istna, ženske su mi ipak „milenije“! Mislim da ću svom djetetu, ako ga budem imao, nadjenuti ime MILENI!
Skice Milenog za jedan od budućih stripova...
U tekstovima o tebi u STRIPOS-u i na internetskom portalu Osijek031 predstavljamo te kao „domaću snagu“. Smeta li ti to obzirom da si iz Virovitice? Smatraš li se više Osječaninom ili žiteljem Virovitic… Virovitičk… Ha, lako je reći Požeština ili Đakovština, no kako bi se zvao virovitički kraj?
Zvao bi se Virovitički kraj! Čemu komplikacije? Dokumenti su mi još uvijek na virovitičkoj adresi, znači da sam Virovitičanin. To pitanje me uvijek zbunjuje! Ne smeta mi ako me zovu Osječaninom, ali neke stvari su jasne! U Virovitici sam se rodio, tamo su mi roditelji, sestre, prijatelji, uspomene! Virovitica mi je dala puno toga i bio bih pi…, opa,oprostite, izdajica da se odreknem Virovitice! I prema ljudima koji su tamo, kod kojih sam uvijek dobrodošao i prema samom sebi. Osijek mi je dao strašno puno! Obožavam ga, strašno ga cijenim i uživam u njemu! Treba poštovati vrijednosti koje Osječani imaju! Imaju srce i dušu i to je ono što ovaj grad čini „zaraznim“!
Kad smo već kod toga, je li te u Osijek privukla ljubav, poslovična ljepota ovdašnjih djevojaka, dobra poslovna ponuda ili nešto dvadeset i treće? Sviđa li ti se ovdje? Namjeravaš li tu „trajno prebivati“?
U Osijek sam došao studirati. Brzo se složila ekipa i tako je sve počelo! Vremenom shvatiš da tu ima svega i da grad stvarno kvalitetno živi! Izložbe, koncerti, studiranje, kino, klopa, piće, ekipa… Prva liga! Imao sam i dosta posla što se tiče karikatura, ilustracija, oslikavanja interijera… bilo je svega. Bilo je,a ima i sada i nekih ljubavnih priča… Jedno s drugim, milina! Ne bih imao ništa protiv ostati ovdje. Dapače. Čekam da riješim stambeno pitanje pa ću onda promijenit i adresu prebivališta.
Govoreći o Osijeku i radu u njemu, predaješ likovni u jednoj osnovnoj školi. Koji nastavak ima danas likovni u osnovnim školama u svom službenom nazivu? „Odgoj“, „umjetnost“, „kultura“ (čini nam se da je nama bila „kultura“…)? Vjerojatno si nešto liberalniji od primjerice profesora naših ili čak i tvoje generacije (da odemo toliko daleko u prošlost), kad je u pitanju (oskudan) broj nastavnih sati (ako ih uopće po programu ima) posvećenih karikaturi, stripu i sličnim „novim“ pravcima. Misliš li da si možda u tome pristran, da ćeš štancati samo stripofile i strip-autore iz svojih klupa?
Tako je! Predajem likovnu kulturu u OŠ antuna Mihanovića. Normalna je stvar da su svi profesori mlađih generacija liberalniji od starijih profesora! Mijenjaju se tehnologije, način života, odnos prema autoritetima, odgoj, odnos roditelja prema profesorima i djeci… Moramo se prilagođavati. Strip se spominje u hrvatskom jeziku i u likovnoj kulturi. Vrlo malo, ali bolje išta nego ništa. Karikatura se samo spominje uz neke primjere umjetničkih djela. Ja si uzimam tu slobodu da, ako učenike zanima, uložim više vremena na stvaranje stripa ili karikatura. Učenici to vole, zanimljivo im je i zabavno. Nikoga na ništa ne silim. Bitno mi je da im ja ponudim što više, a oni neka izaberu. Bitno mi je da imaju osjećaj sigurnosti, korisnosti i da mi vjeruju. Strip, keramika, slikarstvo, potpuno mi je svejedno, uživam ih gledati kada stvaraju! Sam proces mi je važniji od produkta.
Bacimo pogled na zadnjih nekoliko mjeseci tvoga rada. Lani si izdao zbirku političkih karikatura. Smijemo li pitati tko je bio naručitelj? Ona strana koja je manje izironizirana od druge, možda? Ili je jednostavno strana koja je više karikirana ponudila više smiješnih faca u stvarnosti, pogodnijih za dodatni karikaturalni prikaz (u smislu “Ovom je dosta stavit pravu fotku…)? Jesu li u igri tvoji osobni stavovi? Hoće li i ubuduće biti takvih projekata?
Zadnjih nekoliko mjeseci crtam samo strip! Konačno! Ta zbirka karikatura je u biti katalog izložbe koja je bila dio predizborne kampanje Zelenih! Oni naručili karikature, ja nacrtao i to je to! Čista komercijala, ništa dublje i nikakvo izricanje mojih političkih stavova. Smatram da vladajuće (ma tko to bio, jer su svi isti) uvijek treba „podbadati“ i usmjeravati jer oni se tako brzo uspavaju i zaborave na obećanja i obveze. Svi mediji imaju zadatak upozoravati na njihova (ne)djela. Ovakvih projekata će biti ako netko naruči i spreman je to platit.
Nastavljamo s pričom o recentnijim radovima, koji su bliži za naših sedmero čitatelja. U STRIPOS-ima si nas počastio s „E moj medo“, „Baltazarom“ i „Sviračem“. Jedan mračniji od drugog, svaka čast! Jesu li oni odraz nečega u tvojoj psisi ()? Ili si jednostavno „darker“? Godi li taj odmak od prpošnih veselih karikatura? Možemo li tu notu očekivati i ubuduće?
Zanima me čovjek kao takav! On je tu, takav kakav je sa svim svojim vrlinama i manama. Zanimaju me ljudska stanja i posljedice u ponašanju koje nastaju u različitim stanjima. Uvijek me zanima zašto je to tako! I ovi stripovi su posljedica nekakvih mojih stanja. Ne razmišljam puno o tome dok stvaram. Više razmišljam nakon što nešto nacrtam i kada se malo smirim obzirom na taj uradak. Smatram se dosta racionalnim i realnim, tako da mislim da je i čovjek u tim prikazima prikazan realno. I da je „crnje“ ne bi škodilo! Ima jedna stara narodna koja kaže: Ljudi su govna! Ne želim vjerovati u to, ali ponekad te nešto stvarno iznenadi. Ne moj misliti da govorim samo o drugima! Treba biti sposoban vidjeti i sam sebi priznati svoja sranja.
Skice za naredni strip album
Razrada teme...
Završni evergreen: Kako moderna tehnologija, umiruća privatnost, hiperdostupnost i ultrakonzumerizam i komercijalnost u svijetu današnje tehnike i medija utječu na strip, njegovu umjetničku, ali i materijalnu, ponudu i potražnju, te ponajviše na budućnost? Vjerojatno to najviše vidiš po svojim učenicima? Što bi poručio njima ali i svoj djeci i mladima, onima koje zanima strip ali i pučanstvu općenito, vezano uz strip i karikaturu, ali i život?
Sve manje me zanimaju podaci o popularnosti stripa i količini njegovog konzumiranja. Mislim da si tim stvarima što manje trebam punit glavu. Činjenica je da strip ne znači mladim generacijama toliko koliko je značio prije. Zvonko Jesenković je jednom prilikom odlično rekao: „Ne odrasti sa stripom ispod ruke je, barem tada, bilo kao da si preskočio pubertet“. To se uvelike promijenilo i to je potpuno normalno uz ovu ekspanziju raznih medija i sadržaja koji oni nude. Kao i u svim medijima, tako i u stripu ima kiča i šunda. Ne volim kada govore strip je umjetnost! Slažem se, ali iz tog mora stripova treba izdvojiti ono što je stvarno vrijedno i to prezentirati kao umjetnost. I slikarstvo je umjetnost, no jesu li sve slike umjetnička djela? I sam sam bio uvučen u tu mrežu gluposti i laži. Ne znam hoću li se ikada iz toga izvući. Ne želim da se to desi nekom mladom crtaču. Na meni je da crtam, da se educiram i na taj način možda nekomu nešto pružim. Možda kroz strip radionice uspijem zainteresirat nekoga tko će ostati u stripu. To mi je cilj. Što bih poručio? Hmmm… Budite vrijedni i ne gubite vrijeme! He, što god to značilo.
Uf, baš se napričasmo… Platiš pivo? Ipak si ti profesor, a mi studenti…
Naravno da ću platilt pivo. Može i par komada! Pa ipak sam ja profesor, a živimo u Zemlji znanja pa si mogu priuštit taj luksuz! Ajd živio Mileni!
Za kraj jedan kadar iz strip alubma Sv. Roko, prenosimo uz dozvolu izdavača (vlasnika autorskih prava),
Mikešland - umjetnička organizacija koja se bavi izdavaštvom, organizacijom kulturnih događanja te produkcijom kazališnih djela.
Priredili: Ivan Trenkl i Saša Paprić
Photo: Nenad Barinić
Muško
Nebitno
