KUHNER: A modern mafia state

By Jeffrey T. Kuhner - The Washington Times

Croatia is at a crossroads. The former Yugoslav republic is on the verge of entering the European Union. Accession talks have begun, and many Croatians hope the nation will join the EU by next year.

They falsely think membership in the coveted club will transform Croatia into a prosperous, Western-style state. Zagreb's political elites - both right and left - imagine that the EU will serve as the panacea for the nation's systemic problems. It won't.

In fact, the frenzied dash toward EU membership is papering over the moral rot at the heart of the country - a social cancer that threatens to devour this small nation of more than 4 million. Croatia's major problem is that it has never confronted its tragic communist past.

Under Serb-dominated Yugoslavia, Croatia was reduced to an economic vassal of Belgrade. From 1945 until his death in 1980, Communist dictator Josip Broz Tito imposed a brutal police state. His multiethnic empire subjugated Yugoslavia's constituent peoples - especially Croatians.

Tito sought to smash the two great sources of opposition to his totalitarian rule: the Croatian peasantry and the Roman Catholic Church. His regime murdered more than 200,000 Croatians, including countless priests and nuns. Churches were confiscated. State-sponsored atheism was inculcated systematically in the youth. Press freedoms were abrogated. Dissidents and anti-communist intellectuals were shot or imprisoned. The environment was ravaged. Economic collectivism destroyed private enterprise and personal responsibility. Cronyism and corruption became rampant. Croatian nationalism was suppressed savagely. In short, Croatia's moral and historic core - traditional Catholicism fused with Central European civilization - was eradicated.

After a four-year war with rebel Serbs, the country achieved its national independence. But it came at a high cost: A Balkan criminal underworld took root, smuggling guns, drugs and cigarettes during much of the fighting. Many gangsters infiltrated the government. Also, many former communists simply changed the Titoist red star for the Croatian red-and-white checkerboard. They retained their authoritarian, corrupt habits. The Croatian state became pregnant with a new criminal elite - one whose tentacles reach into every sector of society.

The governing Croatian Democratic Union, known by its acronym HDZ, is the political expression of this gangster ruling class. Its former prime minister, Ivo Sanader, is under investigation for embezzlement, bribery, corruption and influence-peddling. High-ranking sources both within the government and outside say that, along with his cronies, Mr. Sanader plundered public assets. They have amassed huge personal fortunes - all at the expense of the Croatian taxpayer. The HDZ elite have stolen or siphoned off about $1 billion - a grotesque sum for such a small nation. Mr. Sanader belongs in one place: the dock. He should answer for his crimes to the Croatian people.

Moreover, the HDZ refuses to implement sweeping reforms needed to kick-start Croatia's sluggish economy. Zagreb continues to embrace a bureaucratic corporatist model marked by a bloated public sector, stifling regulation and crushing taxes. The reason is simple: Creating a genuine free-market economy would dissolve the stranglehold the ruling class has on society. Croatia's politicians derive their power - and wealth - from statism and the massive bureaucracy, creating a vast patronage machine dispensing jobs to loyal allies.

Hence, there is little transparency and openness. Political connections and bribery are necessary to personal advancement. A healthy, vibrant society is based upon pluralism, the rule of law, entrenched private property rights and meritocracy. Croatia has none of these. The HDZ may pay lip service to these goals. In reality, it seeks the very opposite: a Balkan-style kleptocracy, which exerts considerable influence upon the media, business and the economy.

The status quo may serve the elites well, but not the vast majority of Croatians. Unemployment is at 18 percent. The economy actually contracted last year. The soaring national debt threatens the country's long-term future. Foreign investment and much-needed business capital are fleeing. Economic stagnation has set in. The gap between the rich and the poor is growing dangerously large, potentially leading to social instability. The middle class is shrinking. Croatia is becoming a two-tiered society, divided between the haves and have-nots. This is not the independent Croatia many dreamed of - or died for.

A ovo je sa net.hr prijevod ukratko za one koji neznaju engleski.

"HDZ-ova elita je ukrala ili sakrila oko milijardu američkih dolara –groteskan iznos za tako malu naciju. Sanader mora odgovarati za kaznena djela prema hrvatskim ljudima", optužio je kolumnist uglednog američkog lista.

Bez dlake na jeziku kolumnist The Washington Timesa i predsjednik Instituta Edmund Burke Jeffrey T. Kuhner objavio je vrlo oštar tekst o političkom i ekonomskom stanju u Hrvatskoj.

"Hrvatska je na raskrižju. Bivša jugoslovenska republika je na pragu ulaska u Europsku uniju. Pristupni pregovori su u tijeku i brojni Hrvati nadaju se članstvu iduće godine. Pogrešno vjeruju kako će članstvo u tom prestižnom klubu pretvoriti Hrvatsku u prosperitetnu državu zapadnjačkog tipa. Zagrebačka politička elita – desna i lijeva – zamišlja kako će EU poslužiti kao čudotvoran lijek za sve probleme koje zemlju muče. Ali to se neće dogoditi", navodi Kuhner.

Kolumnist, inače konzervativac, smatra kako je najveći problem Hrvatske što se nikada nije suočila sa svojom tragičnom komunističkom prošlošću. Nakon što je ukratko iznio svoje viđenje političkih prilika u Hrvatskoj u vrijeme vladavine Josipa Broza Tita, dotaknuo se i ratnih zbivanja 90-tih.

"Nakon četverogodišnjeg rata s pobunjenim Srbima, zemlja je ostvarila nezavisnost. Ali cijena je bila visoka: Balkansko kriminalno podzemlje pustilo je korijenje, tijekom rata švercalo se oružje, droga i cigarete. Mnogi su se kriminalci infiltrirali u vladajuće strukture. Također mnogi su bivši komunisti jednostavno zamijenili Titovu petokraku sa hrvatskom šahovnicom. No, zadržali su svoje autoritarne i koruptivne navike. Krakovi kriminalne elite ušli su u sve pore društva.
Vladajuća Hrvatska demokratska zajednica politički je izraz te gangsterske vladajuće klase. Bivši premijer Ivo Sanader pod istragom je zbog pronevjere, mita i korupcije. Izvori bliski vladi i neovisni izvori kažu da je, zajedno sa svojim suradnicima pljačkao javnu imovinu", piše Kuhner.

Svi oni, tvrdi, zgrnuli su ogromno osobno bogatstvo i to na račun hrvatskih poreznih obveznika.

"HDZ-ova elita je ukrala ili sakrila oko milijardu američkih dolara –groteskan iznos za tako malu naciju. Sanaderu je mjesto na optuženičkoj klupi. Trebao bi odgovarati za kaznena djela prema hrvatskim ljudima", optužio je kolumnist uglednog američkog lista.

"HDZ odbija provesti reforme koje su nužne za oporavak hrvatske ekonomije. Zagreb nastavlja s birokratiziranim modelom vladanja kojeg obilježavaju preveliki javni sektor, visoki porezi i ogroman broj zakona. Razlog je jednostavan – uvođenjem istinske slobode tržišta oslabio bi utjecaj vladajuće klase na društvo", mišljenja je kolumnist The Washington Timesa. Isto tako naveo je i kako su političke veze i mito nužni za osobi napredak u Hrvatskoj u kojoj nema vladavine prava niti napredovanja prema zaslugama i radu.

"HDZ možda na riječima teži tim ciljevima. No, u stvarnosti, traži upravo suprotno: Kleptokraciju balkanskog stila, u kojoj postoji značajan utjecaj na medije, poslovanje i gospodarstvo", smatra Kuhner. Navodi kako status quo možda odgovara eliti, ali ne i velikoj većini Hrvata što argumentira visokom stopom nezaposlenosti, rastućim javnim dugom te izostankom inozemnih ulaganja.
"Jaz između bogatih i siromašnih opasno se povećava i mogao bi dovesti do socijalne nestabilnosti. Srednja klasa sve je manja. Hrvatsko društvo podijeljeno je na one koji imaju i one koji nemaju. To nije Hrvatska koji su mnogi sanjali i za koju su mnogi dali živote. Mlada hrvatska demokracija ima potencijal postati Švicarska – ili preciznije Austrija jugoistočne Europe. Hrvatska ima domišljate i inteligentne ljude. Prirodne ljepote zemlje su očaravajuće kao i jadranska obala koja je već sada postala turistička meka.
No, Hrvatska nikad neće ostvariti svoje potencijale dok ne objavi ozbiljan rat protiv korupcije. Njezin gangsterski režim ne samo da usporava razvoj zemlje, već joj oduzima dragocjenu energiju i bogatstvo. Mnogi obrazovani i nadareni Hrvati već su emigrirali.
Mnoge zemlje imaju mafiju. U Hrvatskoj, međutim, mafija ima državu. Dok se to ne shvati i dok se taj problem ne riješi Hrvatska će nastaviti slobodno kliziti prema ekonomskom bezdanu. Tu činjenicu neće promijeniti ni jedan spin ili dotacija iz Europske unije", zaključio je Kuhner.

Slažem se sa svim,imamo potencijala za tri države,ali korupcija nas izjeda k'o gangrena...hapsimo glavešine,dok su pravi krivci upravo ti koji hapse,mažu nam oči i smiju nam se u lice.

Čovjek izdaleka bolje vidi stvari. Ne znam je li na neki način involviran u hrvatsku priču – možda porijeklom ili možda obiteljskim ili drugim vezama pa mu je ovo interesantna tema za kolumnu. No u nekoliko stvari je u pravu: Hrvatska ima problema s vlastitim odrazom u zrcalu. Priznala je i posramila se zbog ožiljaka Pavelićevog režima, ali ne želi vidjeti a kamoli priznati duboke brazgotine koje joj je ostavio onaj komunistički. Vjerojatno je lakše osuditi nešto što nema više niti jednog živog svjedoka. S komunizmom će ići malo teže, jer je vremenski bliži i nitko ne želi snositi svoj dio odgovornosti. Svi smo živjeli u tom debilnom režimu, a velika većina stranačkog kadra samo je zamijenila partijsku knjižicu stranačkom iskaznicom. Sistem, osim što se pokazao politički prevaziđen, bio je i ekonomski neodrživ. Nije to bila samo hrvatska boljka; komunizam je pao u cijelom istočnom bloku Europe. Bili su to autistični sistemi koji su desetljećima akumulirali ekonomske nelogičnosti. Nije se pitalo šta košta održavanje socrealističkih privida koji su se raspali kao kule od karata čim se tržište imalo otvorilo. Ima naivaca koji su i danas skloni hvaliti preskupe ekonomske pokuse socijalizma. No, nije ni čudo – kad je nastavak koji je slijedio bio još gori…
Prava pošast dogodila se upravo s raspadom komunizma. Sve je išlo kao po Murphy-jevim zakonima: neviđena otimačina materijalnih dobara koja nikad nije sankcionirana; političke elite s puno moći i novca, a bez ikakve odgovornosti. Dogodila se i nova kasta „poduzetnika“ koji su preko noći postajali vlasnici svega što je vrijedilo. Umjesto da su nastavili tamo gdje se stalo i razvijali proizvodnju uz, naravno, tržišne principe – što bi značilo otpuštanje jednog dijela radnika – redom bi zatvarali pogone, radnike na ulicu ili na biro, a opremu i nekretnine rasprodavali, eventualno bi nicali kakvi trgovački centri. Po tom obrascu se nacionalno bogatstvo iz proizvodnje selilo u trgovinu i usluge kojekakve vrste, dakle u tranzicijsku zonu sumraka… Političke elite nisu imale vizije, ciljeva niti pameti i sposobnosti pogledati malo unaprijed jer su imale prečeg posla: baviti se vlastitim križaljkama i raspodjelom plijena od mita i korupcije. Točno se znalo koliko koje mjesto u parazitskom lancu nosi moći i novca. Počele su i strane investicije… Rasprodaja financijskog sektora, ulazak velikih trgovačkih lanaca…Opet novac završava na 3 mjesta: na tajnim računima u Vaduzu, u stranačkim blagajnama i dijelom za plaćanje državnih obveza koje su toliko narasle da se više ne mogu servisirati. To je kao da prodaš pokućstvo da bi platio režije. Država se ponašala kao pijanica koja godinama ništa ne radi, novac troši jednako na alkohol – ne smanjuje svoje prohtjeve, čak ih povećava – a zatim shvati kako mora prodavati sva veće i važnije komade pokućstva kako bi i dalje mogla piti.
Sad smo tu gdje jesmo. Padaju žrtveni jarci. Spaljuju se pokladne lutke. Možda i Sanader padne – zlikovac svih zlikovaca. No, bojim se da će tu stati priča. Jer, ako se korupcija i neodgovornost održi u samom sustavu, u glavama ljudi – kupaca ovakvih „usluga“ opet će narasti kakav Sanader ili tko god od društva po zatvorima…I opet će nam neki strani kolumnist natrljati na nos kako se naša elita ponosno slika s babama-partizankama, plus što nas ekonomske analize sve više svrstavaju u društvo u kojem ne želimo biti i za koje samodopadljivo tvrdimo da smo prerasli. Čini se da nam odredište počinje na „b“, ali ne Brisel, nego Burkina Faso…