Stanari Europske avenije: Ne damo svoja vlasnička prava, obnovu platite iz fondova EU!

Nakon što je iz Grada stigla najava novog projekta obnove secesijskih fasada, koji predviđa i uknjižbu na nekretnine vlasnika koji se u projekt unatoč izdašnim subvencijama ne bi uključili, stižu prve reakcije stanara secesijskih zgrada, koje su, očekivano, dvojaka predznaka. Stanare zgrade na Europskoj aveniji 22 vijest je razveselila, no istovremeno i otvorila niz pitanja na koja ne mogu pronaći odgovor. Među tim je stanarima Dina Marković, čiji se stan prostire na većem dijelu prvoga kata zgrade.

- Na prvi mah vijest me razveselila. Krajnji je trenutak da se netko pobrine za obnovu svih zgrada iz secesijskog niza jer mi vlasnici to ne možemo učiniti sami. Riječ je o prevelikim ulaganjima, za što nema novca, a obnova je nužna. Kada je moja zgrada u pitanju, o kakvom se stanju hitnosti radi, najbolje govori pogled s ulice na moj balkon, s kojega fasada otpada i koji je pred raspadanjem, kaže Marković te dodaje kako se nada da Grad za obnovu pročelja planira iskoristiti pretpristupne fondove EU, iz kojih se, prema njezinim saznanjima, u drugim europskim gradovima u cijelosti financira obnova pročelja koja su kulturno dobro.

U njezinom susjedstvu pronašli smo stariju gospođu (podatci poznati redakciji) koja ne vidi ništa pozitivno u najavi obnove pročelja s obzirom na to da očekuje da će je Grad pokušati prisiliti da obnovu plati.

- Da bih uopće mogla plaćati životne troškove, koji su u ovako starim zgradama veliki, dio prostora iznajmljujem. I tako se jedva pokrivam. Stara sam i bolesna, mirovina mi je toliko malena da imam osjećaj kao da je i nemam. Nemam se kako upustiti u obnovu zgrade, a svoje vlasništvo ne dam! To je sve što imam za ostaviti onima koji će ostati iza mene, priča naša sugovornica.

Samo kroz pričuvu!

- Ako se bude tražilo sudjelovanje stanara, teško da će projekt biti izvediv. Vlasnici će eventualno moći sudjelovati ako iznos bude u granici mogućnosti mjesečne otplate kroz pričuvu, a u nekim zgradama čak ni u tom slučaju. U zgradama na Europskoj aveniji živi velik broj ljudi u teškim socijalnim uvjetima, oni nemaju novca za ulaganja u bilo kojem iznosu. Bilo bi zaista nepošteno da Grad iskoristi te ljude i oduzme im dio njihova vlasništva - komentira Dina Marković.

Tekst: Ivana Kukić Solar/Glas-Slavonije.hr
Foto: Zal Kopp/foto-arhiv 031

---

Pročitajte i...
Odbiju li obnoviti secesiju, Grad će im se uknjižiti na nekretninu!

Ako tamo ne mogu zivjeti jer im je preskupo, neka se jednostavo odsele tamo gdje mogu!

I prodaju nekretninu u europskoj aveniji? Npr tebi?

Zbog čega bi se njima placala obnova fasada?!!
Neka to izvole platiti iz pričuve!

s1504975 je napisao/la (Pogledaj post): › Ako tamo ne mogu zivjeti jer im je preskupo, neka se jednostavo odsele tamo gdje mogu!

Kruti, bezosjecajni kapitalizam bi nalagao upravo takvo rjesenje.

S jedne strane razumljivo. Umirovljenici zive sami ili po dvoje ... u stanovima preko stotinu kvadrata s ogromnim troskovima rezija, grijanja ... itd koje si ne mogu priustiti.

Opet, s druge strane, razumijem i njih. Emotivno su vezani za te stanove, zive tamo vec godinama, ta mjesta ih vezu za masu lijepih i ruznih uspomena ... i to im je zivot.

Tko ima pravo sada ih tako bezobzirno natjerati na glad ili dovoditi ih u situaciju da to moraju prodavati ??

Secesija nije samo njihova. Taj niz zgrada je dio kulturnog nasljedja cijeloga grada. Osijek vec godinama ubire lijepe novce za spomenicku rentu. Ne moraju se sve te zgrade istovremeno obnoviti. Mogu svake godine iz sredstava spomenicke rente obnoviti po jednu zgradu, a ove starce ostaviti na miru da umru u svom.

Jer je novac iz navedenih fondova tome namjenjen?
Platiti iz pričuve? S koje si ti kruške pao? Većina zgrada u pričuvi nema za zamjenu jednog crijepa jer u tako starim objektima kvarovi nisu rijetkost. Dakle, stanari bi od strane stambenog bili prisiljeni na dizanje kredita za obnovu pročelja koje je pod međunarodnom zaštitom, ako se nevaram, dok drkađije i lokalni šerifi preko stambenog beru paru sve u 16.

Ingo je napisao/la: › Kruti, bezosjecajni kapitalizam bi nalagao upravo takvo rjesenje. S jedne strane razumljivo. Umirovljenici zive sami ili po dvoje ... u stanovima preko stotinu kvadrata s ogromnim troskovima rezija, grijanja ... itd koje si ne mogu priustiti. Opet, s druge strane, razumijem i njih. Emotivno su vezani za te stanove, zive tamo vec godinama, ta mjesta ih vezu za masu lijepih i ruznih uspomena ... i to im je zivot. Tko ima pravo sada ih tako bezobzirno natjerati na glad ili dovoditi ih u situaciju da to moraju prodavati ?? Secesija nije samo njihova. Taj niz zgrada je dio kulturnog nasljedja cijeloga grada. Osijek vec godinama ubire lijepe novce za spomenicku rentu. Ne moraju se sve te zgrade istovremeno obnoviti. Mogu svake godine iz sredstava spomenicke rente obnoviti po jednu zgradu, a ove starce ostaviti na miru da umru u svom.

Sve to stoji i slažem se. Ali život u takvim građevinama ima svoju cijenu koja, kao što vidimo, nije mala.

da sam ja kojim slučajem vlasnica takvog stana,koji na tržištu vrijedi jako puno love, i da imam neko primanje nevezano za mjesto boravka kao što je mirovina gledala bih taj stan što skuplje prodati i kupila bih se negdje u Istri neki novi bungalov s pogledom na nešto što mi se dopada i još bih si ostavila malo love sa strane da imam za šminku i čokoladicu.

Dovla Šex je napisao/la (Pogledaj post): › Zbog čega bi se njima placala obnova fasada?!! Neka to izvole platiti iz pričuve!

Zato što je to kulturno dobro grada Osijeka, a sami radovi na takvim građevinama su višestruko skuplji jer se svaki detalj fasade mora vratiti u prvobitno stanje što zahtijeva i angažiranje stručnih službi koje bi izradile projekt obnove tih fasada.

Neka grad izda dozvolu da objekat više nije kulturno dobro, onda će stanari sami obnoviti od pričuve.

Redakcija 031 je napisao/la: › Ako se bude tražilo sudjelovanje stanara, teško da će projekt biti izvediv.

Nego čije će se sudjelovanje tražiti? Jasno, poreznih obveznika. Ovo i jest smisao samostalne Hrvatske - umjesto nekakvog sistema u kojemu je sve bilo društveno, pa se plaćalo novcima poreznih obveznika, sada je sve privatno, ali se i dalje plaća novcima poreznih obveznika. Jedan dan je tema povlaštena braniteljska mirovina, drugi dan privatni stanovi koji se urušavaju, ali rezultat je uvijek isti - rijetki građani koji rade i plaćaju porez na grbači nose Hrvate parazite. Parazita je sve više, apetit im se ne smanjuje, i na kraju će izjesti sami sebe.

Umjesto da država potjera stanare koji ništa ne plaćaju, natjera ih da stanove prodaju, tu se razmišlja o tome da se zgrade u koje nisu ništa uložili obnove na trošak poreznih obveznika. Koji je to mentalitet, taj hrvatski mentalitet. Stanari koji svoje obveze plaćaju, i žele obnavljati, to su budale. Poruka je slijedeća, ne plaćajte ništa, pustite da se sve počne urušavati, a onda se u medijima požalite da nemate novaca.

PEGY ideja ti je na mjestu. Samo malo sačekati kraj ekonomske krize. Jer niti ljudi imaju novaca za stanove/kuće, niti one sada imaju cijenu po kojoj bi vlasnici istih željeli prodavati.

Ingo je napisao/la: › Kruti, bezosjecajni kapitalizam bi nalagao upravo takvo rjesenje.

Nije to kruti bezosjećajni kapitalizam, nego logična posljedica. Ako imaš auto koji ne možeš plaćati, prodaješ ga, koliko god bio emotivno vezan.

Stvar je u navici neplaćanja i neefiksanoj državi, u ideji da će uvijek doći država i pomoći. Čisti komunizam najgoreg oblika. Ova baba iz teksta živi u stančugi toliko velikoj da pola iznajmljuje, i to sama, sa malom mirovinom. Plaća li ona pričuvu, struju, grijanje? Gdje je tu pamet? Da država takvima pomaže, to je suludo, da bi eto baba taj stan ostavila djeci, koja ne žive u njemu niti joj pomažu. Svašta.

PEGY je napisao/la (Pogledaj post): › da sam ja kojim slučajem vlasnica takvog stana,koji na tržištu vrijedi jako puno love, i da imam neko primanje nevezano za mjesto boravka kao što je mirovina gledala bih taj stan što skuplje prodati i kupila bih se negdje u Istri neki novi bungalov s pogledom na nešto što mi se dopada i još bih si ostavila malo love sa strane da imam za šminku i čokoladicu.

slazem se ... i ja bih to napravio. i moja baka je tako napravila kad je ostala sama.

ali nekako mislim da ti ljudi moraju imati izbora, a ne da ih se na ovakav nacin prisiljava.

@felt ... postoji nesto sto se zove 'solidarnost' ... ulaskom u kapitalizam nije nuzno zaboraviti tu rijec.

a i ponavljam ... ne radi se o privatnoj vili na periferiji grada, nego nesto cime se svi gradjani grada hvale i smatraju to zajednickim vrijednostima grada.

to 'privatno' vlasnistvo vise nije tako privatno. ne postoji mogucnost da ti vlasnici sruse svoje privatno vlasnistvo i sagrade nesto sa jednostavnijom i jeftinijom fasadom, bez vlage u zidovima i energetski efikasnije.

Stanarima bi se ionako moglo dogoditi da im se npr. HEP zbog dugova za grijanje i struju "uknjiži" - imajmo na umu da se najčešće radi o stanovima koji su međusobno povezani toplinskim instalacijama i da se grijanje ne može tek tako isključiti, a računi za, primjerice, grijanje, su tu GOLEMI - zimi dosežu i tisuću kuna (osim ako je uveden obračun po potrošnji).

A između emotivne vezanosti s praznim želucem ili za život prikladnog prostora s podebljim bankovnim računom, svatko razuman će izabrati ovo drugo. Znam solidan broj starijih osoba koje su prodale stanove u centru, kupile kuć(ic)u na periferiji ili čak u prigradskom naselju, sasvim lijepo žive, čak su si našli i novo društvo (život u zgradama zna u nekoj mjeri dovesti do otuđenja), još i uzgajaju nešto voća i povrća u vrtu.

Ovi, čini se, čekaju da im grad obnovi zgrade, pa da onda prodaju po još većim cijenama. Radi se o stotinama tisuća eura. E, pa ne ide to tako.

Ma baš žalim te što žive u centru grada u stanovima koji vrijede 2000 eura po kvadratu, a većina stanova na Europskoj Aveniji je i tako zbog blizine suda iznamljena i pretvorena u odvjetničke urede.

Pa nek izvole platit ili nek prodaju nekom tko može platit obnovu fasade, a oni mogu preselit u neki drugi dio grada i još debelo zaradit na razlici u cijeni stana.