francika je napisao/la ( Pogledaj post): ›
Kad sam bio mali vjerovao sam u 'Ivicu i Maricu', 'Crvenkapicu i Vuka' i u Boga. Nikada mi nije bilo jasno to s Bogom i nikada ga nisam doživljavao onako kako su ga drugi doživljavali. Onda sam jednog dana shvatio da se ne bojim Boga iz razloga jer nisam pohlepan i ne može me se kupiti nikakvim Rajem. Iz moje perspektive Boga vidim kao sredstvo manipulacije pojedinca radi ostvarenja svojih sebičnih interesa. I nije Bog iznimka pri ostvarenju sebičnih interesa ali ima najveći autoritet koji to jako olakšava.
|
ja sam kao klinjo isao na vjeronauk (molicu lipo, u crkvu, di mu je i misto) radi nogosa (prije i) poslije sarenih slikica iz Starog zavjeta. mada, ne mogu reci, svecenik je bio okej (znao je i on zaigrat na male). i onda jednog dana ekipa pukla (pocelo trenirat po klubovima, imat neke druge zanimacije), pa je puko i vjeronauk. ponuda / potraznja / sloboda izbora, sve pet.
no tamo negdje u gimnaziji (ne bih znao tocno koji dan, bijase noc) dodjem do revolucionarnog otkrivenja; ljudi vjeruju u Boga radi vjecnog zivota (ticket to heaven!), a ne radi onoga sto sam ja citao / upijao od mog pajde Isusa -> covjekoljublja / ljubavi! huh, to mi je bilo gadno razocaranje u "krscansku zajednicu Petra the Stijene".
sljedece je uslijedilo u ovom posljednjem ratu. toliko vjernika (94%?), a toliko smrti, toliko ubijanja, toliko mrznje, toliko zla. pa dobro (pitah se ja tada), el cito iko Bozje zapovijedi? recimo, onu -> Ne ubij! pa mi neki lega fratar (inace ucen covjek) reko, kao, moze to, ako je u samoobrani. gdje sam ga ja zamolio da mi navede tu obrambenu stavku u Novom zavjetu.
umro je negdje prije, nije mi ju naveo. Bog da mu dusu prosti.