Pišem ovo u šoku, tuzi, ljutnji, sa velikom nevjericom da se okreće glava na stvari koje se događaju u famoznoj ustanovi koja se reklamira pod nasmiješenim licima i sa paravanom velikih ljubitelja životinja. Moja priča kreće prije otprilike mjesec dana kada smo odlučili preko Pet Centra u Osijeku uzeti
guštera - vodenu agamu. Dopremili su je iz Zagreba pod garancijom da je maleni (6 mj.) dobro i normalan, naplatili ga 500 kn, da bismo već od prvog trena kod nas shvatili da je to apsolutna laž. Išli smo na povjerenje, bilo nam je logično da ako se toliko reklamiraju, govore kako surađuju sa hrpom veterinarskih stručnjaka, uistinu brinu o tim životinjama i ne bi si dozvolili
mesarsko ponašanje. Istina je bila posve drugčija. Maleni je rastao u vjerovatno katastrofalnim uvjetima u Zagrebačkom centru, imao je deformaciju čeljusti, manjak kalcija u nogama, bio je usporen i jadan, teško je bilo što radio (inače su oni hiperaktivna stvorenja), i iako smo mu mu pružili sve što je propisano i čak i više od toga (temp, vlaga, hrana, prostor, grane, vitamine) on je naprosto polako venuo.
Uginuo je prije nekoliko dana, niti mjesec dana kod nas.
Isprva smo krivili sebe, gledali gdje smo mi pogriješili, učinili se paranoičnima, sve dok nismo malo počeli istraživati online i naišli na istu i
identičnu priču, prepričanu toliko puta, opomenutu i spomenutu, pa čak i na stranici njihovog vlastitog foruma gdje ih ljudi
mole i apeliraju da počnu hraniti životinje, da ih drže u ne-normalnim uvjetima. Naišla sam na svakakve priče, od toga da je jedan uzgajivač reptila po posjetu zagrebačkim centrima utvrdio da nije vidio
niti jednog zdravog guštera, da su svi u deformacijama, zanamarivanjima i vjerovatno velikim bolovima, do toga da je jedna djevojka koja radi u samom centru napisala kako se 90 posto ljudi koji rade tamo zapravo
gade dirnuti te životinje, a što se malenih agama tiče, da ukoliko ne dođe raditi jedan ili dva dana nađe ih isto onako kako ih je ostavila, bez hrane, sa prljavom vodom, zanemarene, sturene po nekoliko u maleni prostor, kako umiru doslovno. Potom je napisala da je vodila jednog ili dva kod veterinara o svom trošku jer svi ti stručnjaci i pomagači kojima se navodno hvale uopće ne postoje ili ih nije briga. Mi sami kad smo ih nazvali u nadi da će nam dati bilo kakav broj od nekog tko nam može pružiti savjet, smo dobili odgovor da nemaju ničiji kontakt i da mali vjerovatno samo malo duže spava.
Ne mogu vjerovati da ne postoji nikakva inspekcija,
nikoga koga bi ovo zanimalo i tko bi učinio nešto,
zabranio im držanje tih životinja jer su oni obični trgovci, zainteresirani za novac pod svaku cijenu i onda vam prodaju umiruću životinju, i vi ne možete apsolutno ništa napraviti po pitanju toga, samo vam se srce može slamati kad gledate kako vene i odlazi. Također niti jedan veterinar u Osijeku kojega smo nazvali nije imao pojma ništa o tim životinjama niti ih je uopće htio pogledati. Jedina osoba koja to jest je
Dr. Matija Škulac koji nam je uistinu izašao u susret i pokušao ga povratiti antibiotikom i određenim vitaminima. No maleni je svejedno otišao.
Mnogi će reći to je samo gušter, odi van u polje i uzmi si jednog, da možda dramatiziram, ali osjećam veliku nepravdu i gorak okus u ustima da se protiv giganta nikad ništa ne može, a da
najviše u svemu tome zapravo pate malena stvorenja kojima su zalijepljene cijene na čelu a trbušćići prazni i nikoga nije briga za to. Hvala svakome kome se dalo čitati moju priču, ako takvoga ima i nadam se da će mu pomoći i da će znati savjetovati druge što se tiče uzimanja ikakve životinje u spomenutoj ustanovi.
R.I.P Ryu 28.05.'11. 
Nebitno
Muško
Žensko
