Više sam mislio na gospodarski razvoj, i sami razvoj grada. Naravno da postoji jako puno čimbenika. Od političke, gospodarske situacije, migracija, ratova, državnih uređenja. No, i u takvih situacijama mogu se donositi neke dugoročne odluke.
Uvijek je nužan povijesni odmak, omogućava objektivnije i realnije ocjenjivanje nečijeg rada. Kao i Holjevac u Zagrebu, odlukom o gradnji preko Save. Vizionarski potez.
U Osijeku su to bili Jozo Petović i Ivica Fekete. Zanimljivo, jedan iz Orahovice, drugi iz okolice Kotora. Unaprijed se ispričavam na oskudnom znanju o temi, to je ono što sam uspio pronaći. Naravno da oni sami nisu mogli sve, da je uvijek postojala odluka na višim nivoima, no gurali su određene ideje. Planiranje Sjenjaka, početak stanogradnje, građenje obaloutvrde, regulacija Drave za međunarodne plovidbe, osnivanje Sveučilišta, Copacabana, modernizacija prometnica, zračna luka Klisa, iseljavanje industrije iz grada. To su bile dobre i korisne ideje.
Što se s time desilo danas? Kakvi su planovi danas? Ima li neke dugoročne ideje? Vizija?
Jedan citat „U razdoblju od 12 godina, čak tri je puta izglasan općinski i niz mjesnih samodoprinosa na temelju čega su građani izdvajali 1,5 posto od dohotka za izgradnju niza objekata komunalne infrastrukture. Fascinantno zvuči podatak da je odaziv građana na referendume za izglasavanje samodoprinosa dostizala i 84 posto, a za raspisivanje samodoprinosa glasalo je preko 70 posto građana.“
To je bilo prije 25-30 godina. Ne tako davno. |