Nevjerojatni podvizi i gotovo
avanturističke ideje što graniče s ionako ishlapljelom pameću uvukli su se u male i skromne moždane vijuge naroda koji od stoljeća sedmog obitava na području
Jadrana, preciznije, na području
Splita. Da li je to klima, morska sol ili uznemiravanje tijekom djetinjstva, teško je procijeniti, ali očito je da se u tome kraju rađaju ljudi „
drugačijeg“ svjetonazora, bez obzira uzeli u obzir uspješnost mlaćenja homoseksualaca i lezbijki ili pjevački talent određenih pjevačica. Nazovimo ih tako.
Tako je gradonačelnik
Splita, Željko Kerum jel', odlučio napraviti kip
Sinu Oca Svetoga i pokazati koliki je on zapravo
vjernik. „
Biti prvi u nečemu znači nešto“ – progrmio je gospodin
Kerum, pa i u ovom očitom svetogrđu i
razbacivanju vrijednosti katoličke vjere sa samim likom
Sina Svetoga. Mnogi političari, ali i javne osobe ostale su
zgrožene ovom idejom, pogotovo za vrijeme kada se domovina grčevito bori ući u
EU i izaći iz recesije. A k tome, uskoro su i izbori.
Politici tu nema mjesta, odmah je kazao splitski gradonačelnik i time svima zašio ljubomorna usta.
Kao što je izjavio za jedan portal, dobri ljudi mu dnevno šalju i do stotinu poruka, a neki se nude i besplatno raditi. „
Kerume, ja sam zidar, visokokvalificirani, ja ću tri godine raditi bez plaće, samo me stavi da radim, da napravimo spomenik Isusu“ – požrtvovno će jedan od zidara. Zanimljivi su ti
Dalmatinci, čega god se uhvate raditi pretvore u suho zlato. Odmah su tu mediji, cijela
Hrvatska bruji o tome, a rasprava o potrebi kipa
Krista na
Marjanu vrlo vjerojatno će se staviti i kao referendumsko pitanje .Ozbiljnim stvarima potreban je i ozbiljan pristup. Pitam se, kakva bi tek bila kombinacija kada bi se udružili
Kerum i Bandić i pravili
300 – metarski maksimirski stadion? Očiti primjer da kvocijent inteligencije nije uvijek pravo mjerilo uspjeha.
„
Ovi šta ja radin nije nikaki politički program, kako kažu gori u Vladi. Neka se oni pofale čime, a? Čime, pitam?! Zadužili su zemlju, dica nam nemaju budućnosti, ljudi su gladni, a ja? Ja im dajem nadu, is'sa ti svetog! Koji kaže da ovo ne valja, pita bi ga ja ča je on napravija, čim se može pofalit? Koliko gladni ustiju živi od mene,ja in dajen sve, ja san in i čača i mater i žena! I nek se zna, Željko Kerum će od svog novca gradit i Is'sa i bit će veći od onog tamo u Argentini!“
Već vidim kako se djeca bezbrižno igraju splitskim ulicama i u hladovini
Kristova kipa ispod kojeg zlatnim slovima piše „
Za svog života podigao Željko Kerum, čovik iz naroda“ ližu slaju iz
Kerumova Jokera. U neku ruku, ne bismo mu trebali zamjeriti na ovome daru katoličkoj
Crkvi. Ako ćemo iskreno,
Kerum će nam ovom nesebičnom gestom uvelike pomoći jer će nas barem neko vrijeme spasiti od milodara i drugih novčanih izdataka kojima hranimo ovu instituciju.
Sva sreća da smo mi
Hrvati uglavnom
siromašan narod, pa ne može svaka njuška, kad joj se digne, graditi spomenike, ali ako sagledamo s marketinške strane, mogli bismo biti
prva brand zemlja kipova, i pri tome sam vrlo ozbiljan. Turistička atrakcija kojoj nema premca, nova svjetska čuda, 5– dnevni obilazak kipova po cijeloj
Hrvatskoj s
Marjanom kao zadnjom destinacijom. Ipak je otuda sve krenulo. Zamislite samo endemsku ljepoticu od
50 metara u liku
Spidermana dok baca mrežu na zgrade. Ili
Superman dok drži
Lois Lane pokraj
Plitvičkih jezera. Ili
Batmana kako na slavonskim poljima u sijeno balira
Jockera. Konačno bismo našli način kako turiste približiti u
Slavoniju i otkriti im sve blagodati kojima ona raspolaže.
Ako bismo na trenutak izostavili da nas uvijek prekrasna
političarska svita na vlasti
zadužuje i za naše unuke, ako izostavimo upozorenja europskih i domaćih ekonomskih stručnjaka kako
grcamo prema propasti, ako izostavimo da nezaposlenih ima
sve više, a zaposleni
sve manje dobivaju plaću, ako izostavimo da je u
Hrvatskoj danas luksuz biti bolestan, peder ili
Srbin, ako izostavimo da i
Nives Celzijus može zdati knjigu, i to već drugi puta, izgradnja kipova gorostasnih veličina je krajnje logično rješenje. Kamo sreće da je više ljudi poput
Keruma koji bi iz svog džepa financirali ovaj
milenijski pothvat i tako
Hrvatsku pokazali svijetu kakva zapravo i jeste –
zemlja apsurda.
Piše: Hrvoje Jurić