Ovakvi komentari nisu u potpunosti dobronamjerni. Obično su naručeni, i pišu ih osobe koje nisu povezani s ovim regijama. Ako pak jesu, onda ih boli nešto iz njihove prošlosti.
Treba priznati, to je dijelom istina. Zabrinjavajuće je što stanovništvo gotovo bolesno podupire određenu opciju iako je više nego očigledno da ništa dobro ne dolazi iz tog smjera. Ipak, moramo znati gdje živimo i kakva je struktura stanovništva, da bi mogli govoriti o patologiji.
Dobar dio ljudi iz Slavonije i Baranje je bio direktno pogođen ratnim zbivanjima. Posljedice su se manifestirale višestruko. Na jednoj strani je "zahvalnost" personificirana u stranci HDZ-a koja je ostvarila težnje za državnošću, čime se niti jedna druga stranka ne mogu tako pohvaliti. Zagrebu, kao regiji to ne može nikad biti dovoljno važno, jer nisu bili toliko direktno podnijeli teret. Zatim su tu poginuli i ranjeni, materijalna šteta...to nije jednostavno zaboraviti. Godinama je HDZ imao ekskluzivu na ta pitanja, a drugi nisu ni pokušavali okrenuti ploču.
Kako odmičemo od rata, a teme su povezane s gospodarstvom, sve je više metastazirala ovisnost ovog stanovništva o državi. Ili kroz poticaje i podjelu zemlje poljoprivrednicima (što je HDZ tako suptilno dijelio kao da je njihovo), ili kroz javne poslove za državu, koja je uglavnom jedino dovoljno jaka struktura ostala nakon rata, da bi bila pokretač financijskih zbivanja. Time je jačala ovisnost lokalnih poduzetnika i opet se postavljalo pitanje dodjele poslova, koje je bilo moguće dobiti jedino po jakoj politici - HDZ-a. Puk je više nego svjestan situacije, doveden pred gotov čin, počinje se ponašati pragmatično. Pa zašto i ne bi? Struktura cijelog sustava ovisi o jednoj stranci, prijetnja urušavanju je očigledna, strah od kolapsa koji bi došao s "pravnom državom" je jači od sitnog pokreta olovkom oko broja koji predstavlja HDZ.
Bitan čimbenik je i socijalna struktura stanovništva. Niti jedna politika nije znala niti zna što bi s usitnjenim posjedima zemlje, a mahom starim stanovništvom. Tako je ustrojeno zanimljivo parazitsko tijelo koje opstaje na račun državnog proračuna, a rezultat je, zanimljivo, pod krivom procjenom i direktnom odgovornošću HDZ-a. Oni su ih uništili, ali i dali slamku spasa kao naknadu za propast. Tako se životari već 20 godina među stotinama tisuća bivših seljaka. Dopušteno crno tržište, rad na crno, gledanje kroz prste, labava porezna politika, lažno razumijevanje socijalne politike, kao krinka za krađu na visokoj razini...možemo reći da je svima po malo bilo dobro. Na kraju je tu i braniteljska populacija, koje ima priličan broj. Garantirana mirovina od nekih 2500, sa širokom lepezom dodatnih pogodnosti, uz gore navedeno...prešutno se pristalo na to, ali to ne možemo nazvati "Štokholmskim sindromom", nego logikom, nagonom za preživljavanjem. Onima koji nemaju tih problema, koji imaju mogućnost izbora, lako je reći da je netko umobolan kad glasa za takav HDZ. Ja kažem da je to za dobar dio pučanstva, koliko god ga ja smatrao kukavnim, jedini način kako preživjeti. HDZ nije zaslužio niti jedan glas u Slavoniji, zbog svega što su skrivili, ali jednostavno ne mogu zamjeriti ljudima koji će i danas učiniti isto. Čak od HDZ-a ne očekujem ništa bolje, oni su krivi za sve, ali dio krivnje snose i oni koji su trebali biti alternativa, ponuditi nešto bolje, a ne samo slijegati ramenima. Krivi su ljudi koji znaju za sve to, a opet šute i ne žele svojim znanjem i sposobnošću djelovati u politici i pokazati nešto bolje. Šutnja nije način da se mijenja stvar. Onaj tko ovdje živi, on poznaje ove ljude u dušu, zna kakvi su, pa im stoga ništa ne može ni zamjerati. Onaj tko ne pozna, može mu biti žao... i to nije isprika za ovako ružan i uvredljiv tekst. Zbog ovakvih stvari, hoće srce puknut u meni... |
Žensko
Muško
Nebitno
