Džeparac

Dok nisam poceo zaradjivati, nesto sitno jos na faksu, zivio od dzeparca koji je bio vrlo, vrlo tanak.

Taman za litru His-a (patvorenog vina) i onih garaznih pjenusavih sokova s okusom narance. ;-)

nikad nisam dobijao džeparac ... uvijek je bilo rečeno uzmi koliko ti treba i nikad mi nije palo na pamet to zloupotrijebiti ... uvijek sam pitao mogu li uzeti toliko i toliko ... mislim da dijeljenje džeparca nema veze s načinom raspolaganja novca mislim da prvenstveno odgoj utječe na racionalno raspolaganje novcem ... kada sam imao novca trošio sam ga, kada nisam jebga nisam ... kad sam ga imo pun klinac potrošio bi ga na nešto što si nikad ne bi mogao priuštiti ali me činilo sretnim jer za to i služe novci ... bubnjevi, cd, pojačao, zvučnici, sat itd.

redovan (mjesečni / tjedni) džeparac dobijala nisam, već se tražilo od straraca po potrebi - kako para generalno nije bilo osim za nužne stvari, tako sam vrlo rano naučila da mi zaparavo nista ni ne treba spašavale su me bake i novčani pokloni za rođendan - ali ni to nisu bile neke velike pare, u svakom sam slucaju jako pazila na sto cu ih potrositi.

kada se kasnije počelo izlaziti (u srednjoj skoli), onda se za cugu radilo preko vikenda i ljeti (od pranja stubišta do branja metlica), a za ozbiljno sam raditi počela na 1. godini faksa, tako da institut džeparca nisam zapravo ni dozivjela.

u svakom slucaju rasipna nisam - ima li to veze s džeparcem, ne znam, prije bih rekla s zivotnim iskustvom: kada sam kao 16-godisnjak moras zaraditi novce za subotnji izlazak, onda jako brzo naucis cijeniti i rad i novac.

evil monkey je napisao/la: ...spašavale su me bake i novčani pokloni za rođendan - ali ni to nisu bile neke velike pare, u svakom sam slucaju jako pazila na sto cu ih potrositi.

Same here...

evil monkey je napisao/la: ...u svakom slucaju rasipna nisam - ima li to veze s džeparcem, ne znam, prije bih rekla s zivotnim iskustvom: kada sam kao 16-godisnjak moras zaraditi novce za subotnji izlazak, onda jako brzo naucis cijeniti i rad i novac.

Drago mi je da nisam jedina koja tako razmišlja. Šaljem ti malo kikirikija...

Nikad ga nisam imao, uvijek je bilo po principu "mama, trebam 50/100/200 kn". Uvijek sam imao sto mi je bilo potrebno. Cak stovise, uvijek sam imao sve sto hocu, ali to ponajvise zbog svojih razumnih zelja i prohtjeva, nisam nikada izmisljao, bio rasipan i razjebavao pare na gluposti. Ustvari, ajd da ne ispadnem tako savrsen sin, spicim tu i tamo pare na izlaske. Ali Boze moj, nisam ja kriv sto mogu popit ko Lada Niva.

Radio sam jedan mjesec ljeto 2008 i zaradio dosad jedinih 3500 kn svojim rukama (ako racunamo samo malo vecu paru). Na onim mrtvim iskopinama kod dome po najvecoj zegi! Osim toga nikad nista.

Radio bih i sada da mogu, ali ne dozvoljava mi fakultet nazalost. Znaci bit cu starcima na grbaci zadnje 22 godine i bit cu jos 2-3 godine. Hvala im na tome, ali mene to uzasno zivcira!

Stella1989 je napisao/la: S obzirom da otvaram temu, bio bi red da i ja napišem kako je kod mene bilo.

Kako nisi redovito pratila događanja na forumu, imaš negativnu ocjenu iz zalaganja ...

Nisam dobivala džeparac, ali sam dobila koju kunu kad god sam zatražila roditelje. Za veće stvari kao što su koncerti i odjeća sam rmbala u vinogradu za 8 do 10 kn po satu, ovisno o vrsti posla, kasnije davala instrukcije, studirala izvanredno jer mi starci nisu mogli platiti faks pa sam radila i studirala. Naučila sam biti skromna i zadovoljna onim što imam.