Napor je pronaći tišinu u sebi. Pogotovo danas, kada je za tišinu teško izboriti prostor i vrijeme, jer sve manje ima mjesta gdje su zvijezde složene prema našim željama. Kad nas zateknu noćne kiše na ulici ili se vjetar s lišćem razjuri po našim užurbanim koracima, tvoj sjaj poput slatkog priviđenja iskoči iz nametnutih nam okvira svjetla i plohe pločnika ponovno zatitraju u nama. Tako je oduvijek s tobom, jer imaš magičnu snagu s kojom na prepoznatljiv način dozivaš naš osmjeh. Tvoj pogled je običan i svijet koji nam stalno nudiš ne dolazi sa beskrajno udaljenih pustopoljina mašte niti čeka u prikrajku svemira kako bi se sklonio u naše razmišljanje. Tu je s nama kad se opuštamo uz glazbu ili kad doručkujemo s nogu, u vožnji tramvajem ili gužvama po trgovinama.
Dok tvoj pogled razvrstava prihvatljive i neprihvatljive sastojke, treptanje tvoga oka doživljavamo kao dobronamjerno. Uz sve to obilje raznovrsne hrane kao dodatak našoj boljoj probavi, još dodaš pokoji začin sebe. Pogled na svijet zahtijeva od nas intelektualnu snagu s kojom smo neprekidno u sukobu, jer ono što vidimo, tj. sve što stigne pred nas, bilo to lijepo ili ružno, često puta traži potpunu pažnju. Ogromna je to količina, uglavnom neorganiziranih pitanja. Dobro treniraju živce, ali oni se ipak ne mogu naviknuti na metež u glavi. Nemaju uvijek spremne odgovore za bezbrojna salijetanja tih nepredvidljivih i primamljivih ponuda, koje se ponekad znaju bezobrazno nametnuti, pa živci jednostavno pred većinom popuste. U takvim trenucima, uz pomoć tvoga pogleda, naša shvaćanja se najbolje prilagođavaju napadima. Kada su u pitanju mirisi u kojima je prikrivena prava svrha cvijeća ili je to zagonetna pjesma usana na kojima se uspavljuje naša duša, naš strah nestaje u dodiru tvoga pogleda. Tako probuđeni slušamo njegova iskustva koje nas uči kako treba vremena za sve.
Što se tvoga bogatstva tiče, moj lega, bezbroj puta je dokazano, sve više se širi po nama. Pošto se bolje snalazimo u prohladnim jutrima prosinca, utoliko sama slika tebe više dobiva na vrijednosti. Dok smo tijekom dana između tvojih fasada malo užurbaniji, ti se neumorno šuljaš našim mislima. Ne ometaš nas i kao po kakvom pravilu, neprestano nudiš nešto novo. Siguran sam da će tako biti i danas, jer do sada si ispunio sva moja očekivanja. Jednostavno, taj tvoj pogled, svijet je s kojim se bez imalo straha usuđujem ući u svaki novi dan. Bio dan običan ili poseban, uz tvoju ga pomoć uvijek očekujem kao starog prijatelja
Tekst: Zal Kopp
Fotografija: Kristijan Vujić
Muško
