I dok se
Anto Đapić danas naizgled zabavlja na svadbi
Mirka Norca u Sinju, nastojeći ne misliti na koalicijske partnere u Osijeku koji mu u pohodu na mjesto gradonačelnika već drugi put s lijeva podmeću nogu, ili na one iz Zagreba koji mu s desna sapunaju dasku kako bi ga poslali na intenzivnije druženje s Norcem, poluotvorenog tipa,
Gordan Matković rasterećen briga putuje na skijanje u austrijski
Flachau, znajući da ga mila
fotelja vjerno čeka. Iz „
tehničkih razloga“.
Zanimljivo, na isto zimsko odredište u istom sedmodnevnom terminu, nakon što ga je jučer javno prozvao za „
prostituiranje Butre i propast gradskih milijuna“, putuje i bivši Matkovićev prijatelj i kolega, danas ljuti politički kritičar,
Darko Bajto. I on je doma posložio figure te u bivšem HSP-ovu kompanjonu –
HDSSB-u – pronašao dobitnu varijantu za predstojeće izbore. Protekle blagdane iskoristili su kako bi „
na najvišoj razini“ razmotrili koalicijski potencijal strateškog partnera s dva brata uboga (
HSLS i
HSS prvi su sklopili izborni savez polovicom prosinca) i u
Hotelu Osijek razmatrali formulu preuzimanja vlasti.
Koalicija plovi dalje
HSP-ov koalicijski brod gradonačelnik Matković je, uz pomoć pobočnih časnika iz
SDP-a, priveo u mirnije vode.
Kapetan iz potpalublja, usprkos nastojanjima da se domogne kormila, ondje će i ostati do završetka krstarenja i sljedeće izmjene posade, kako bi brod uopće doplovio do luke. Sada je izvjesno i da ga neće napustiti niti oni koji su već spustili čamac u more.
Biljana Borzan, naime, nije smjela podržati ponovni dolazak politički kompromitiranog Đapića za gradonačelnika i tako mu omogućiti prednost u borbi za novi mandat, jer joj birači SDP-a to ne bi oprostili. Zato joj je aktualiziranje korupcijske afere o zaključenom ugovoru HSP-a s
Kamen-Ingradom, što su ga 2004. navodno potpisali
Anto Đapić i
Vlado Zec, te angažiranje
USKOK-a na utvrđivanju njegove autentičnosti, došlo kao
mana s neba kako bi Đapiću obrazložila uskraćivanje potpore, a da joj on ne blokira već gotovo dovršen SDP-ov projekt podjele prijenosnih računala učenicima petih razreda.
Bez takvog bi ga izgovora vjerojatno ipak podržala, ali bi nakon podjele računala napustila koaliciju spašavajući obraz i pridružila se
Ivanu Vrdoljaku koji je najavio odlazak čim Đapić postane gradonačelnik. To bi dovelo do nove krize vlasti koja bi izgubila većinu u Gradskom vijeću. HDSSB-u bi to bio još jedan argument za tezu da se sa Đapićem ne može, a HDZ bi jedva dočekao za povjerenicu Vlade postaviti omiljenu
Danijelu Lovoković i pripremati je za svoju gradonačelnicu.
Đapić bi, umjesto vjetra u leđa s gradonačelničke pozicije, tako dobio vjetar pod noge, pa mu nije preostalo drugo nego zahvaliti Biljani što ga ipak nije podržala i – otišla.
Priprema za odstrel
Ostaje još simboličan ustupak
dvojcu s lijeva bez kormilara, jer za skladne odnose u koaliciji Matković još mora dopustiti nezavisnu stručnu provjeru revizije isplativosti preuzimanja naplate parkiranja od koncesionara
Elektromodula i svi će doći na svoje. Osim Đapića. Koji nikako ne može shvatiti kako je s 5.661 glasom i četiri vijećnika 2005. postao gradonačelnik, a s 13.775 glasova i devet vijećnika 2008. to nikako ne uspijeva.
Sada je jasno i da je jesenski dogovor s
Ivom Sanaderom – prema kojem bi
HDZ podržao Đapića za gradonačelnika, a zauzvrat dobio potporu
HSP-a
Tomislavu Iviću za župana – otpočetka bio
na vrbi svirala. Dok je Đapić tada likovao uvjeren kako će ponovno preuzeti kormilo Grada, Sanader mu se narugao prikazavši ga jeftinim trgovcem bez imalo dostojanstva. Dovoljan je bio mig s Trga žrtava fašizma, da Đapić zaboravi na
nož u leđa s prošlih parlamentarnih izbora (kada je Sanader pozvao birače desnice da ne glasuju za HSP, jer time pomažu SDP-u), zbog čega je optužio Sanadera za izborni debakl HSP-a i otklonio mogućnost bilo kakve suradnje s njim.
Istodobno, pripremao mu je odstrel zbog „
koruptivnog ugovora i nezakonitog bogaćenja“.
Diskreditacija uporabom pravosuđa
Za podnošenje prijave
USKOK-u i
Državnom odvjetništvu poslužili su neki od gubitnika iz dosadašnjih sukoba s Đapićem –
Dražen Keleminec iz
Hrvatskog pravaškog pokreta i
Dobroslav Paraga iz
Hrvatske stranke prava 1861. – a za javnu kompromitaciju među biračima u Osijeku plaćen je oglas preko cijele stranice
Glasa Slavonije s faksimilom kontroverznog ugovora Đapić-Zec i crveno ispisanim pitanjem anonimnog autora upućenim Đapiću: „
Gdje je granica između kriminala i morala“.
Pamflet neodoljivo podsjeća na
letke bacane iz aviona uoči izvanrednih izbora u studenom 2007. čije je autorstvo, nakon prvotnog osporavanja, priznao
HDSSB. Stoji li ta stranka i iza objavljenog oglasa, Sanader je cijeli prljavi posao obavio tuđim rukama.
Pokretanjem kaznenog progona političkih protivnika, u Hrvatskoj se diskretno uvodi nova metoda političke borbe: osobna diskreditacija uporabom pravosuđa. Na sličan način na koji su organi gonjenja angažirani protiv Đapića, 2005. godine krenuli su na
Branimira Glavaša, koji je s novoosnovanim HDSSB-om zaprijetio političkoj dominaciji HDZ-a. Kao što su danas, ničim posebno izazvani, Đapića sinkronizirano prijavili bivši razočarani prijatelji i suradnici, Glavaša je prije tri i pol godine prijavio
Krunoslav Fehir¸ danas krunski svjedok optužbe protiv njega zbog ratnog zločina.
To, naravno, ne dokazuje njihovu nevinost, ali ukazuje na mogućnost tempiranja pokretanja
pravosudnog mehanizma protiv potencijalno odgovornih za kriminalna djela, sve u režiji čuvara poretka koji se u tome poslu
ne rukovode primarno
kriterijem društvene opasnosti, nego procjenom političke ugroze vladajuće oligarhije. A to nije ništa manje opasno od kaznenih djela koja istražuju. Naprotiv!
Autor:
Goran Flauder
Nebitno
Muško
