Vrhunski, otmjeni lopov, nepravomoćni kriminalac međunarodne klase, hladan ko špricer, ko gemišt, s pulsom 60 i obrazom debljine đona planinarske gojzerice odigrao je u svom starom maniru savršenog tvorca političkih opsjena još jedan svoj igrokaz, pardon – predstavu koja zaslužuje takvom se zvati, od prve do zadnje minute. U udarnom terminu na nacionalnoj televiziji čak šezdeset minuta bio je jedina zvijezda najgledanijeg domaćeg showa uživo. Potpuno neometano, opljačkanoj i osiromašenoj naciji je objasnio kako je on žrtva politički montiranog progona, kako je potpuno nevin odležao godinu dana u zatvoru, u užasnim zatvorskim uvjetima (koliko mi je poznato, tamo se i ide po kazni!), kako su ga izdali svi oni koje je on stvorio i kako je žrtvovao sebe kako bi obranio fundamentalne nacionalne interese u sporu sa Slovenijom! !!! Hej! Gotovo da gledatelju srce zaigra jače kad čuje za ovako dirljivu sudbinu!
Samo, nekako srce zaigra, ali od bijesa, kad se sjeti koliko bolnica, škola, skupih lijekova, cesta, i svega ostalog stane u 80 milijardi kuna, 2/3 državnog proračuna, koje je on sa svojom ekipom izvukao zauvijek! Pamet stane čovjeku kad pokuša usporediti veličinu nacionalnog interesa u par metara morske granice sa Slovenijom i u načinu na koji je prodana Ina! A što se tiče ljigavaca koji ga sad cinkare u zamjenu za manje zatvora – pa, sam je birao s kim će se družiti. I tu je čak doskočio: reče on i to kako su ljudski resursi u politici zadana veličina, zatečena stvar. Lijepim rječnikom političkog manipulatora i iskusnog prevaranta uglađenih salonskih manira, htjede reći: pa, tamo, u politici, nema bolje raje!
Sve ovo uspio je zahvaljujući Aleksandru Stankoviću, koji nikako da ga upita slikovito za sve one eventualne bolnice i škole, koji nikako da spomene količinu novca koji su izvukli, koji nikako da spomene, makar i u kakvoj alegoriji, kako samo za nacionalnu štetu i sramotu koju imamo sa totalno srozanom i opljačkanom Inom, onaj tko je to upriličio zaslužuje barem 20 godina + vratiti lovu nazad, s kamatama… Čekala sam kad će Stanković ošinuti, no uzalud… Kako bi i mogao, kad se stara mrljaga od sugovornika bolje pripremila za nastup od njega; kako bi i mogao kad se uplašio od veličine novinarskog ulova koji mu je upao u mrežu, pa nije znao s njim izaći na kraj?! Potpuno defenzivan, pasivan, nepripremljen, pustio je muljatora da mulja i dalje. Na kraju je samo patetično zavapio : „Ivo, di su pare?“. No, srećom po Ivu, to je bilo na samom kraju.
Ivi ostaje samo da zahvali Aci na gratis šezdeset minuta za vlastitu samopromidžbu i obraćanje zamišljenim biračima. Jer, Ivo je, doista, u nekim segmentima poprilično odlijepio od reale. Nije mu za zamjeriti, jer mu je realnost toliko ružna da mu ne preostaje ništa drugo nego igorirati je. Ipak, sad mora živjeti od samo dvadeset tisuća na mjesec, na ljetovanje mora na Jadran, a blokiralo mu svu ozbiljnu lovu, satove i slike… A, da ne spominjem sedam ostalih, pravosudnih razloga koji mu dodatno zagorčavaju ionako tešku svakodnevicu…
I, taman kad pomislih – prođe i to – ne lezi vraže! Počeše analize! PR stručnjaci oduševljeni Sanaderovim nastupom bez ijedne, ma i najsitnije PR greškice; pa, to je ono što oni pokušavaju napraviti od svojih klijenata: hologramske medijske izmišljotine nasmijanih, čvrstih, karizmatičnih ljudi sa stavom, beskrajne popularnosti, savršeno dresirane za manipuliranje najnižim i najprimitivnijim porivima najširih biračkih masa… Pa, kad su im Kerum i Bandić bili profesionalni izazovi – što li je tek Sanader?! Kapitalac kojeg ne bi trebalo ni previše učiti, jer nije nepismen kao ovi, a jednako je bogat! Dlanovi ih već zasvrbili… Tako da nije ni njima za zamjeriti… Njuše posao, jer ovaj, izgleda, ima nekih iluzija u pogledu povratka… A poznato je da se u njihovoj struci zna dobro zaraditi upravo na iluzijama….
Usamljeni glas razuma čuo se jedino iz studija u Osijeku (Bogu hvala!), od našeg Jaroslava Pecnika, kojeg se Sanader, valjda, jedinog od svih koji su ga komentirali, nije dojmio. Bio je lak posao nabrojati samo jednu dvadesetinu Sanaderovih grijeha, pa da zvuči kao otrježnjenje od PR-ovskih slatkastih izmaglica… |