U svakodnevici u kojoj mnogi Osječani razmišljaju o
selidbi u druge dijelove Hrvatske (pa i svijeta), možda će vas iznenaditi razmišljanje ljudi koji se iz drugih krajeva doseljavaju baš u - Osijek. Iako se primjeri spomenutog transfera i
kreiranja novih lega ne događaju toliko često koliko bismo možda željeli, zanimljivo je katkad proučiti vlastiti grad i njegove prednosti kroz vizuru nekoga drugog i shvatiti da smo možda suviše kritični i nezadovoljni svakodnevicom da zaboravljamo primijetiti sitnice zbog kojih je ovaj grad (ipak) mjesto koje još ne bismo trebali tek tako otpisati.
Jedan od primjera koji bi vas možda mogao nagnati na promišljanje o vlastitom gradu na pozitivniji način jest
zapis na
blogu Zagrepčanina koji se zbog posla (i ljubavi) preselio u Osijek i, kako se čini, Željko zbog navedene odluke do današnjeg dana nije požalio.
Zimsko-panonska melankoličnost siječnja možda je i najbolje vrijeme u godini kada bismo
novim obrascima razmišljanja trebali poticati stvaranje dobrih vibracija. Jesmo li jedni od onih kojima je trava u susjedovom dvorištu uvijek
zelenija? Maknite te mrgudne izraze lica i negativne riječi s usana te postanite
ponosni lega! Prostor ionako čine ljudi, a ako nam nešto ne odgovara u gradu na Dravi, tko kaže da se stanje koje je uzrokom nezadovoljstva treba zauvijek našom pasivnošću održavati na životu?
Ovoga utorka ugledajmo se na novonastalog legu i njegov
entuzijazam, no nemojmo se redovito dovoditi u situaciju da nam isključivo susjedi govore o ljepotama grada kojeg zovemo
domom. A da bismo ostatku planete mogli pokazati kako se stvara i voli vlastiti grad, čini se da bismo prije svega na tu ljubav trebali podsjetiti (ili naučiti) sami sebe.
Tekst: Marina Tomić/Osijek031.com
Nebitno
Muško
Žensko
