http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/83583-glavas-zahvalio-hdssb-u-na-potpori-nije-lako-danas-zivjeti-u-hrvatskoj.html
Ponekad ne mogu vjerovati kakav svakodnevni govor mržnje dopire do mene i odzvanja unutar zidina mostarskog zatvora, koji graniči sa patološkom opsjednutosti sa HDSSB-om i mojom malenkosti. Ti dokazani nesposobnjakovići i rashodovani nekadašnji političari, a današnji umirovljenici, umjesto da uživaju u zasluženim ili manje zasluženim mirovinama, bez imalo samokritike misle da im se sada ukazala šansa dočepati se vlasti u nadolazećim izborima.
Slušam Đapića kako bi on gradio nekakve gradove u gradu Osijeku, sa 2000 stanova za novih 8.000 stanovnika, kako će osnovati ni manje ni više, nego 120 poduzeća!? itd.itd.… Ne mogu vjerovati što slušam! To što Đapić ovih dana govori i radi je podcjenjivanje inteligencije vlastitih sugrađana.
Osim umirovljenika Đapića, uskrsnuo je još jedan umirovljenik koji cijeli život ima žarku želju biti netko i nešto, a to mu nikada nije polazilo za rukom, pa bi tako u 70. godini života želio postati gradonačelnik. Čovjek sa dva imena i prezimenom Vrkić. Taj opet obećava kako će sve biti "đabe", a "đabe" nema nigdje, pa ni u Sjevernoj Koreji, osim za njega, na primjeru bespravne gradnje na Viru, gdje je još osamdesetih godina u komunizmu, kažu njegovi dobri poznavatelji, okrenuo svoj prvi milijun tadašnjih njemačkih maraka. I to sve legalno, a zbog toga već je zabilježen u povijesti otoka Vira kao "pionir" bespravne gradnje u Hrvatskoj.
Svi vi znate da je otok Vir sinonim za bespravnu gradnju u Republici Hrvatskoj, tako da je smiješno što je Vrkić kandidat HNS-a za gradonačelnika slavonske metropole, jer je HNS stranka koja se voli hvaliti kako bagerima ruši sve redom po Hrvatskoj bespravno sagrađene objekte, pa i one koji su sagrađeni zaslugom upravo samoga Ivice Vrkića.
SDP-ov i HNS-ov kandidat za osječkog gradonačelnika je upravo čovjek koji je pokretač i ideolog nekad unosnog biznisa "bespravne gradnje" rezerviranog za povlaštenu komunističku kastu tzv. "samoupravljača" sedamdesetih i osamdesetih godina prošloga stoljeća.
Računajući na neinformiranost mladih generacija Vrkić se u dvadeset godišnjim pokušajima da se domogne gradonačelničke fotelje, desetljećima prodaje pod žrtvu bivšeg režima, i ovaj puta nadajući se kako će mu to naivni birači povjerovati.
Sedamdesetogodišnji Vrkić je za vrijeme svog burnog života promijenio ni manje ni više nego pet različitih političkih opcija. Od krajnje ljevice, do krajnje desnice. Čovjek za sve stranke i sve političke opcije. Od SKH do HNS-a, od HDZ-a do DC-a, pa malo nezavisni, sve do danas kada ni sam ne zna čiji je.
Da je žrtva bivšega režima ne vjeruje mu ni njegova šefica drugarica Bilja, jer uostalom nije ga odabrala za svoga "trkača" na izborima zato što je mlad, lijep i pametan, nego zato što joj treba krivac za gubitak još jednih izbora u Osijeku i Osječko – baranjskoj županiji.
Ostale zalutale pojedince na osječku političku scenu, neću ni spominjati.
Zajedničko za sve te kandidate je činjenica da su im programi kompatibilni, a njihov jedini program je rušenje i uništenje HDSSB-a. Osnovna im je i jedina programska smjernica i vodilja – svakodnevno se pojavljivati pred kamerama čepinskog laboratorija mržnje i zla i uz njegovu pomoć neprestano mlatiti praznu slamu.
Ali ne, to se neće i ne smije dogoditi, a za to smo odgovorni svi mi. I vi i ja.
Jer glas za Đapića i Vrkića, je glas za drugaricu Bilju i SDP.
Nebitno
Muško
Žensko
...