Vox populi: Oproštajno pismo gradu na Dravi

Rezultati popisa stanovništva 2011. nepobitno su potvrdili strahovanja o drastičnom smanjenju broja stanovnika Osijeka. I dok se smanjenje broja stanovnika u vremenu od 1991.-2001. može dobrim dijelom pripisati ratu i ratnim posljedicama, ono nastalo u vremenu 2001.-2011. je zasigurno rezultat katastrofalnih gospodarskih okolnosti nastalih izostankom investicija, gospodarskih strategija i planova te nabujalom i politički hranjenom korupcijom, klijentelizmom i nepotizmom koji kod sposobnih ljudi željnih poštenog rada uništavaju svaku nadu, perspektivu i želju za ostankom.

Svaki politički uhljeb, svaki politički uvjetovan i namješten posao ugasi perspektivu onih istinski sposobnih i kvalitetnih i na njihovo mjesto nerijetko instalira podkapacitirane mediokritete (ili još gore).

Na mail redakcije dobili smo pismo jedne naše čitateljice. Njena sudbina nije ni po čemu posebna i ne odudara od, sad već, desetina tisuća onih koji su iz Osijeka morali otići u potrazi za (boljim) kruhom. Slično pismo napisali su mnogi - nekima je ostao kao gruba skica u glavi, neki su ga odrecitirali pred obitelji i prijateljima, neki su ga vrtili u glavi ležeći u krevetu one posljednje noći pred putovanje u jednom smjeru.

Objava ovog pisma posvećena je svima njima, posvećena je svima koji su morali otići i na kraju svoje sposobnosti, svoju kreativnost i znanje upregnuti u poboljšanje kvalitete života neke druge sredine.

---

Dragi Osječe,

da ne okolišam - ovo je oproštajno pismo. Idem u Zagreb. Naša veza više nije funkcionirala i nismo zajedno više mogli. Ja sam te voljela, a ti si mi davao zauzvrat jako malo.

Za početak, moram spomenuti prvo i ono najvažnije... Naime, usprkos svim mojim naporima, uz tebe nisam uspjela osigurati svoju materijalnu egzistenciju. I, znam da ćeš reći kako ne smijem gledati samo na novce, ali što da radim kada moj želudac nije odveć zainteresiran za duhovne vrijednosti.

No, moraš priznati da sam se trudila svim silama saviti svoje gnijezdo u nekoj od tvojih ulica. Završila sam fakultet, naučila engleski, a zatim sam bez stranačke veze, uspjela doći do posla na provedbi EU projekta. Projekt se uspješno proveo, ali nakon godinu dana, donatori su rekli veliko NE našem novom projektnom prijedogu i ja sam se ponovno našla među brojnom vojskom nezaposlenih nesretnika.

I, dok sam tako bila nezaposlena s iskustvom na provedbi EU projekata svaki dan sam slušala gluposti o tome kako je EU zanat koji sam ispekla jako tražen te kako je nemoguće biti nezaposlen s takvim znanjem. Sve moje zamolbe za sve otvorene natječaje koje su tražile "EU znanja", bile su odbijene, a meni nije bilo jasno u kakvom blesavom vrtlogu krivih informacija se ja nalazim. Slala sam i neke otvorene molbe, preko preporuka dolazila na razgovore za posao na EU projektima gdje su mi govorili kako je njima jasno da imam znanja, ali da gradski oci zapošljavaju samo one koji imaju dobar pedigre u njihovoj stranci.

I, tada...ne znam ni ja kojim čudom, ali bez ikakve veze, u Osječko-baranjskoj županiji sam uspjela dobiti posao kod jednog privatnika kojemu se svidjela priča o EU fondovima. On mi je, stoga, za jednu blagajničku plaću odlučio dati tri posla, pa sam tako radila kao tajnica, kao pravnica i kao konzultant za EU projekte. Ali, koliko god da je to bilo teško, koliko god da sam u isto vrijeme pisala međunarodne trgovačke ugovore na iznose od 1,5 milijuna kuna, kuhala kavu za poslovne partnere moga šefa, proučavala nove natječaje za bespovratna sredstva i radila gomilu neplaćenih prekovremenih, privatnik je bio jako nezadovoljan samnom, jer nisam radila i četvrti posao - naime, nisam pristala biti njegova ljubavnica.

S obzirom da je mobing svaki dan probijao nove granice užasa, a s blagajničkom plaćom za posao za visoku stručnu spremu ionako nisam imala egzistenciju, odlučila sam potražiti novi posao. Skoro pa bilo koji posao je dolazio u obzir, a pitanje je samo bilo - gdje ga tražiti.

U dragom mi Osijeku nije bilo posla i ja sam odlučila poslati neke molbe u Zagreb.

I koliko god mi se ne sviđaju, niti gradski oci Zagreba, koliko god da je i Zagreb sustavno uništavan od strane jednog bandita, taj grad je valjda dovoljno velik da ga se ne uništi toliko lako kao što je bio uništen Osijek pa sam uspjela bez stranačke veze dobiti posao, još jednom.

I sada odlazim trbuhom za kruhom, jer nisi me trebao, Osječe.

Moja znanja ti nisu bila zanimljiva, jednako kao što ti nije bilo ni zanimljivo kada sam postala državna prvakinja u jednom sportu koji ti nije bio zanimljiv, samo zato što taj sport nije bio nogomet. Nogomet ti je zanimljiv, jer njime provociraš jeftine emocije napaćenih ljudi koji će zaboraviti da su bez posla i gladni kada čuju navijačke pjesme.

Nije ti bio zanimljiv niti moj umjetnički izričaj. Moji scenariji za kratke filmove i stripove u suradnji s osječkim umjetnicima su ti bili dosadni. Valjda zato što nisu veličali one koji su osuđeni za ratne zločine, a kojima, na žalost, još nitko nije sudio za ekonomske zločine nad tvojim građanima koji sada zbog siromaštva emigriraju u Zagreb. Nitko ti ne sudi ni zbog toga što si postao jedan veliki apsurd od sveučilišnog grada koji akademski "othranjuje" generacije mladih intelektualaca iz svih krajeva Lijepe naše, a koji te po završetku studija zauvijek napuštaju. (Zamisli se nad time!)

I na taj način nam se ti i Slavonija inatite. Svojim vlastitim građanima.



A, ja?

Ja se ne inatim.

Ja samo odlazim, jer me ti nisi htio. Smetala sam ti. Jednako kao što ti je smetao drvored u Vukovarskoj ulici, žardinjere pune stabala na Trgu Slobode i najgore od svega, jednako kao što ti je smetala meni jako draga šumica preko Drave, jer je NAVODNO bila trula nije imala autohtona stabla.

Ako prebrojiš moja krvna zrnca, ni ja nisam "autohtona" prema Vašim "rođo" mjerilima. Geni su mi samo dijelom kameni. Ostatak je švapski. Valjda je to bio problem u našoj vezi.

I zato ti neću reći zbogom, već doviđenja. Jer kada odem, možda ću ti jednog dana nedostajati pa ćeš me zvati natrag.

Do tada znaj da te, usprkos svemu, još uvijek volim i da sam tvoja mala Osječanka.

Kussen, meine Liebe.

Tekst: PoisonIvy
Foto: Igor Sambolec

---

Poznajete li i vi nekoga tko je "pisao" ovakvo pismo?

Što možemo mi, građani, uraditi kako bi se što manje ovakvih pisama pisalo (što onih napisanih na papiru, što onih "ispisanih" u glavi)?

sretno!

Čudo pravo da netko sa nekakvim znanjima, ako povjerujemo autorici pisma da znanja ima, o tim EU projektima ne nađe posla u ovoj propaloj regiji. Pa ovdje sve frca od EU projekata? Sugrađani Osijeka, niste li primijetili kako grabimo tu lovu kao sumanuti, od kranova i mješalica betona punjenih eu fondovima ne da se živjeti.

A tek u budućnosti! Stadion, promenada, dvorane, garaže, Tvrđa, ovo, ono, sve će to naši Europljani financirati, samo sugrađani to još uvijek ne znaju.

Ujedno, dvije su stvari tužne u ovoj priči. Prva, da netko sa toliko znanja traži posao, umjesto da se sam zaposli (to je problem koji je puno teže riješiti), i druga, da se problem nezaposlenih u Hrvatskoj još uvijek rješava bujanjem administracije u Zagrebu, a taj karcinom je u terminalnoj fazi. Uskoro bi ova država mogla imati problema sa vraćanjem kredita, pa će uslijediti povratak administracije u realnost, a ta je realnost slijedeća - niti su ti ljudi nekome potrebni, niti će se za njih bilo kakvim investicijama otvoriti radna mjesta. Izgubljena generacija, poput radnica u propaloj tekstilnoj industriji, koje su naučile na šivaću mašinu, a sada bi ih neki činovnik u Zavodu za zapošljavanje, u sredini radnog vijeka, na nešto prekvalificirao.

nikad nisam kužio potrebu za pisanjem oproštajnog pisma...
niti ce netko plakati za tobom niti ce to pismo nešto promjeniti.....

ajd dobro...fejsbuk generacija se zadovolji brojem lajkova...ako se to racuna za nešto

ovo je realnost sa kojom se svi trebamo suočiti.pored znanja se sve više traži i mobilnost radne snage tako da će ljudi sve više morati ići za poslom a ne čekati ga tamo gdje je njima zgodnije i komotnije.
tužno je da produkt tvoga rada neće osjetiti zajedica iz koje potičeš al kad pogledaš što je ta zajednica uradila za tebe onda ni nema potrebe osjećati nekakvu nostalgiju ili tugu.
želim ti svako dobro i da te novi posao ispuni zadovoljstvom,emotivnim i financijskim.srećom Osijek ostaje tu gdje je i nije toliko daleko da ga ne bi posjećivala.

Teče i teče, teče jedan slap;
Što u njem znači moja mala kap?

Gle, jedna duga u vodi se stvara,
O sja i dršće u hiljadu šara.

Taj san u slapu da bi mogo sjati,
I moja kaplja pomaže ga tkati.

A Osijek kapi ima sve manje,
I svakim danom slap žubori tanje.

Za one koji ne znaju (a svi znamo koja je to skupina) zadnju strofu je dodala moja
malenkost na djelo velikog Dobriše Cesarića, nadam se da ljubitelji autora i prirodoslovci
neće zamjeriti. Ako ništa drugo sociolozi mogu proučavati Osijek kao primjer deevolucije
grada u selo jer kako mladi i sposobni budu odlazili sve više na kraju će u gradu ostati samo oni
politički uhljebljeni iz gore navedenog teksta. A znamo kome kome oni moraju dati glas (pa onda
slikati mobitelom listić uz osobnu te poslati kao dokaz stranci).

Ova oproštajna pisma su odraz nikakve gospodarske politike koja je vladala svih ovih godina. Žalosno je što odlaze mladi obrazovani ljudi najčešće bez povratka. Mirno smo promatrali pljačku poduzeća koja su trebala biti modernizirana gospodarstvo nam je i te kako trebalo. Lopovi koji su uništili privredu u gradu i Slavoniji slobodno šeću ulicama grada iz kojega upravo zbog njih mladost odlazi. Dakle došlo je vrijeme kada je šutnja postala zločin.

W.M. Felt je napisao/la (Pogledaj post): › Čudo pravo da netko sa nekakvim znanjima, ako povjerujemo autorici pisma da znanja ima, o tim EU projektima ne nađe posla u ovoj propaloj regiji. Pa ovdje sve frca od EU projekata? Sugrađani Osijeka, niste li primijetili kako grabimo tu lovu kao sumanuti, od kranova i mješalica betona punjenih eu fondovima ne da se živjeti.

...s ovim se potpuno slažem.....sama radim u tom segmentu (također bez stranačkih veza i preko otvorene molbe za posao) i uvjerena sam da tko god hoće - može naći posao, pogotovo ako ima nekakvo iskustvo u tom.....
...jako sam puta odlazila u arbajt po bijelom svijetu, i gdje god sam bila, patila sam za Osijekom, ali ne baš toliko patetično da bi mu pisala oproštajna pisma....no, to je neki drugi, umjetnički segment o kojem ne znam puno, pa neću baš o tome....
....s druge strane, želim ti sreću, pogotovo u Zagrebu koji vrlo lako i brzo pojede one koji se ne uklope....sretan put i dabogda da imala ministarsku plaću.....

Naježila sam se i rasplakala.

Koliko je takvih? Znam ih puno, to je pismo svake moje legice i svakog lege koji su morali otići. Svima im šaljem link.

Žalosno,ali istinito (vjerovatno).I ja sam se trudila,krenula ali nisam završila faks (trebalo je hraniti dvije mlađe sestre i bolesnu majku),čuvala djecu,čuvala starce,glumila barbie prodavačicu u butiku,naučila filmski engleski,završila dva tečaja i ništa.Posla je bilo,ali bez plaćanja.Razočarana otišla u bijeli svijet i vratila se,financijski osigurana.Zanimljivo je kako su svi osupnuti što mladi i školovani odlaze,nitko ne piše o onoj "drugoj" mladeži koja odlazi,oni koji nisu imali prilike završiti više škole.Svaki građanin voli se hvaliti ako živi u gradu koji je poznat u prosvjetnim i kulturnim sferama,ali i ako je poznat po čistoći,kuharskim delicijama...I zato ništa od kukanja i vječne zaprepaštenosti,to je sve jasno "kao dan".Ako niste podobni,nemate financija,nemate rođu u državnoj ustanovi,a želite raditi,BJEŽITE!!!Bilo da ste profesori,pekari,med.sestre,nije bitno ,samo zasučite rukave i "vani" ćete biti dostojno plaćeni.

Mladi bi se trebali boriti protiv loše gospodarske politike dakle u gradu nikada nije bio ni jedan prosvjed protiv jadnog stanja u kakvom se nalazimo. Nije dobro samo otići nesposobnjakovići moraju otići sa vlasti dakle organiziranošću nesmije se dozvoliti odlazak jeftinije je da oni odu. Mladi moraju ostati u svom gradu graditi budućnost , neodgovorne u vlasti smjeniti i zasigurno će biti bolje.

lehi je napisao/la (Pogledaj post): › Mladi bi se trebali boriti protiv loše gospodarske politike dakle u gradu nikada nije bio ni jedan prosvjed protiv jadnog stanja u kakvom se nalazimo

Upravo to. Najlakše je pisati patetična oproštajna pisma, skupljati lajkove i time si hraniti ego, kako je to već netko rekao. Kako je moguće da nema niti jednog jedinog prosvjeda (ovaj prvomajski sindikalni ni ne računam jer je to bila lakrdija), a svima je tako loše?
U Italiji kad tjestenina poskupi par centi, izlazi se masovno na ulice. Kod nas ništa. A svjedoci smo svakodnevno nepotizma, korupcije, legalne mafije (političke stranke), ogromnih poreza koji ne služe ničemu, ogromne nezaposlenosti, rada visokoobrazovane radne snage za 1600 kn i dr. i dr. mogu tako u nedogled.
Pa naravno da će se vladajuća politička garnitura, što ova lokalna, što državna, bahatiti u svakom mogućem javnom istupu kada se ne boje nikoga. Žive u nekom svojem svijetu i super im je. Briga njih za tamo neka oproštajna pisma na fejsu ili ovako nekom portalu.

Opća apatija, nezaintersiranost-pasivnost građana
istraživanje identiteta grada Osijeka

Eh, sve to stoji mladi nemaju gdje raditi, brišu guzu s diplomom, a bez nje se mogu hebat.. Ali meni nikako jedna stvar ne ide u glavu, jesu li ljudi svjesni da smo mi građani zapravo odgovorni za ovo stanje. Netko nam je oplačkao državu, i dalje ju plačka, a što mi radimo povodom toga? Ništa, i dalje puštamo nekoga da živi lagodno od naših novaca, a u svoja četiri zida preklinjemo,plaćemo,cmoljimo kako nam je loše. Da se ljudi prestanu tužiti putem fejsa,foruma,i ostalih virtualnih s*anja i izađu na ulice i svrgnu više gamad s vlasti, imali bi sad posla i ne bi morali pričati patetične priče na jednom fejsu. I sad, uvijek se nađe par pojedinaca koji bi napravili prosvjed, koji bi skupno izašli na izbore i sl, al to ničemu ne služi kad se i oni kojima je "jako teško i užasno" ne da diči guzicu i napraviti nešto..

RoadToNowhere je napisao/la (Pogledaj post): › Ali meni nikako jedna stvar ne ide u glavu, jesu li ljudi svjesni da smo mi građani zapravo odgovorni za ovo stanje.

Upravo to. Svu tu bagru na vlast su postavili njima slicni, koji su im dali svoj glas na izborima i koji uporno na svakom novim izborima daju glas istima. Od prosvjeda nema nista, jedini nacin da ih se maknu su izbori. S obzirom da je kolicina bagre i ljudskog olosa koji se navukao u Osijek, presla kriticnu tocku bojim se da povratka vise nema, prije potpunog sloma cijele regije. Tek tada ce biti moguc preokret.

Broj ljudi koji su se uclanili u sekte ratnih zlocinaca samo radi nade da ce im se pokloniti radno mjesto je toliki da je svakom normalnom pojedincu jasno da je bilo kakav oblik borbe protiv toga, besmislen i jedino sto preostaje svakome iole kvalitetnijem ljudskom bicu iz ove regije, jest da ode sto dalje odavde i ceka da se sve urusi samo od sebe.