Posesivnost

chiara je napisao/la (Pogledaj post): › mislim da tek onda ne volis sebe, zato sto onda nemas niti svoj karakter, niti svoje ja, nego se okreces kako vjetar piri, tj. zelis biti onakav, kakvog te drugi hoce i zele...

Gubitak te neke "osobnosti" nema veze s posesivom...ne kužim baš što si htjela reći (?).
ONO što te na nekom privuče je - TO što valja u očima tog promatrača. Ako TO promijeni, folira ili uočiš u tome bilo kakvu devijaciju, IMHO onda ti nije više interesantno, jer je fake.

chiara je napisao/la (Pogledaj post): › ali jedno drugo pitanje... iz procitanih postova sam skontala (mozda grijesim) da puno vas ne razlikuje izmedu posesivnosti i ljubomore? da li postoji granica tj. razlika ili ne?

Ima razlike. Ljubomora je zdrav osjećaj, a posesivnost bolesni. Granica je individualna. Razloge smo naveli u postovima ranije. Ako nema ni ljubomore ni posesivnosti, onda tu nema ni ljubavi. Malo tog opojnog otrova daje čar svakoj vezi. Ni jelo nije ukusno nezačinjeno, ali kad je prezačinjeno - nije jestivo.

pa da nema veze s posesivnoscu, to je bilo cisto onako "iz vedra neba"...

a sto se tice onoga ljubav/ posesivnost u biti se slazem s tobom, ali ipak imam malo tehnickih problema sa definicijom. i ljubomora moze biti bolesna, a isto tako posesivnost u granicama moze biti zdrava (da upotrijebim tvoje rijeci). Prema tome fazit svega toga iliti zdrava ljubav bi mogla znaciti malo posesivnosti, malo ljubomore.... A sto se tice posesivnosti, moram priznati da sam i ja posesivna, ali u tome ne vidim nista lose. Mislim da je to posve normalna stvar (kako si i ti vec napomenula) kada ti je stalo do nekoga ili do necega npr. veze, ali ipak ne treba pretjerati... jer onda uglavnom sve krene nizbrdo.

Znaš...svojedobno mi je jedan vrlo umjereni frend, za kojeg uopće nisam imala dojam da zna pretjerivati, rekao -- "Ehh.. da ti je uvijek biti pametan i znati odrediti mjeru...al lupe te neke stvari onak (lupio se pri tom dlanom u potiljak) i ni ne skontas kak si presao granicu..."
Heh da...svakom se to bar jednom dogodilo... (nekima preko nekoliko puta ;-))
Najlakše je pametovati o pretjerivanju... Svi mi znamo da nešto ne treba raditi jer će biti shvaćeno kao pretjerivanje, (ponekad doslovno osjećaš kako pretjeruješ) ali ono nešto iznutra te tjera i BAŠ moraš....uhh zaista, ajd budi pametan kad je "situacija"!

e da, upravo tako.... racionalno razmisljajuci tocno znas da u tom odredenom trenutku, ne bi trebao nesto reci, a onda se izlajes i kasnije pocnes razmisljati o tome da li sam trebala ili ne... imas ti mozda kakvu soluciju glede toga... ja se uvijek izlajem, lupim nesto pa ostanem ziva, i kasnije me onaj racionalni crv ubija u pojam... UZAS

ali kad smo vec kod toga, cisto me zanima kako muskarci dozivljavaju tu posesivnost . uglavnom sam cula, da im prisjedne, pa onda... kud koji, mili moji

Važno je dobro upoznati sebe i staviti na vagu dva osjećaja - npr.dobar ako nešto kažeš i loš ako nešto ne kažeš, a može i obrnuto (netko se bolje osjeća kad šuti).
Ne znam za "lupanje", ali ja sam shvatila kako se bolje osjećam kada kažem otvoreno što mislim i osjećam, pa i pod cijenu da loše prođem kasnije, i otad nemam problem sa savješću.
Bad je u tome što kažu da takvima fali emocionalne inteligencije ;-)

Bitno je samo da svojim mišljenjem ne povrijediš nekog i stvar hoda... ;-)

jebiga, ja sam posesivan (po dosad navedenim postovima), cak bih se usudio reci i - bolesno. kak da se toga rijesim? ili kod psihijatra odmah?

ona to jos uvijek tolerira, al sto ako pretjeram?

Pa i ja sam... pola nam se oprašta. ;-)

@gemi, kakva emocionalna inteligencija, nemaju ti pojma, to je cista kontradikcija.... bar kod mene to ne postoji... u ljubavi uvijek obicavam (ne namjerno) iskljuciti mozak... pa onda razum malo trokira...
@punki, pa kontroliraj se nekako... ugrizi se za jezik i presuti...

puki je napisao/la (Pogledaj post): › jebiga, ja sam posesivan (po dosad navedenim postovima), cak bih se usudio reci i - bolesno. kak da se toga rijesim? ili kod psihijatra odmah? ona to jos uvijek tolerira, al sto ako pretjeram?

chiara je napisao/la (Pogledaj post): › @gemi, kakva emocionalna inteligencija, nemaju ti pojma, to je cista kontradikcija.... bar kod mene to ne postoji... u ljubavi uvijek obicavam (ne namjerno) iskljuciti mozak... pa onda razum malo trokira... @punki, pa kontroliraj se nekako... ugrizi se za jezik i presuti...

Budalo, nisi posesivan.

Ne može se ugrist za jezik i prešutit, jer ću ja znat točno šta je u tom trenutku mislio reć

Puki ima 5 kikirikija za provaljenu pozitivnu posesivnost!! Jes' ti onaj vinkovački Puki ili samo onaj mali iz crtića Anastazija?

E ne znaš ti kriterije tog psiho testa...nije ti to onaj klasični...uostalom ti si već provjerena ;-)
[/quote]

mercy

chiara, čestitam na hrabrosti za registraciju. razumijem upetljanost kad se želiš izraziti, tako je to kod nas brbljavih teško se snaći u nijansama riječi koja meni znači jedno, a tebi možda nešto posve treće - it's so easy to be misunderstood

mislim da i muškarce i žene guši posesivnost partnera, ali naravno da ne vole ni kad kažeš : idi kud hoćeš, s kim hoćeš, radi što hoćeš, što to mene briga. svatko voli znati da ti je stalo do njega.
Nemam ni ja recept kako biti pametan kad je situacija, vjerujem da se može do neke mjere trenirati samokontrola, ali - jedno je teorija, a drugo praksa

thx na razumjevanju D... iako "hrabrost za registraciju" malo brutalno zvuci...
a sto se tice posesivnosti, potpuno se slazem s tobom, e da teorija i praxa.... kad bi to nekako mogli spojiti i iskombinirati sve bi bilo ok... i jos kad bi mogla zaviriti u musko razmisljanje, onda bi mi mozda neke stvari bile jasnije, ili mozda tek ne ... uglavnom sve se svodi na to da ne valja biti ni previse posesivan, a niti previse indiferentan, ali ajd nadi neku pametnu granicu izmedu, gotovo nemoguce....

ma, da kao da je registracija neki strahovito bolan i mukotrpan proces

vinkovacki puki.

ofaai...hvala, alana(:>
:*

zivijooooooooooooooooooooooo hehehe