Kako to inače biva,
noć prije ispita radiš sve samo da ne bi morao (krenuti) učiti. Kako to inače isto biva baš kad ti moraš učiti, vani se dan s danom natječe koji će biti
ljepši, sunčaniji, topliji, mirišljaviji, a čak i u gradu u kojem se skoro nikad
ništa ne događa, početak lipnja pretrpan je koncertima i kojekakvim zanimljivostima. Ekipa s faksa s kojom cijeli semestar
zajedničku kavu nisi mogao dogovoriti, ovih dana je super složna i svi žele ići na sve i svi su za sve (osim ako se tebi jako, baš jako ide na
Stublića onda se naravno nikom ne da. Al ne možeš vjerovati da je još jedna akademska godina
gotova. Mi brucoši (neki drugi, neki treći put) pogotovo. Jučer si došao među tu
hrpu nepoznatih lica na potpuno nepoznato mjesto i trebalo ti je sat vremena da nađeš tu
famoznu učionicu gdje se vrše upisi jer je fakultet ogroman i ima previše stepenica, a ti si naravno prekasno krenuo jer kontaš da ti više od pola sata sigurno ne treba jer je Osijek, kao,
mali grad. Pun sumnje, pitanja, para (kojima trebaš platiti besplatno obrazovanje) i znatiželje dođeš, okreneš se i prva godina gotova.
Šta si naučio?
Naučio si da iako je
bolonja uvedena prije više od 10 godina, dan danas brojni profesori s brojnih fakulteta na kolokvij gledaju kao na preduvjet izlaska na ispit (koji je po mogućnosti i pismeni i usmeni). Aktivno sudjelovanje ne podrazumijeva kvalitetne interakcije na predavanju već sjediš u tim klupama i
"slušaš" profesorov monolog dok
visiš na fejsu, igraš
kendi kraš, bockaš se s likom koji sjedi dva reda ispred tebe i 69. put prelistavaš galeriju slika na 9gag-u iako ih već napamet znaš. Aktivno sudjelovanje znači da ćeš iz svakog kolegija morati napisati seminar koji moraš izlagati pred cijelom grupom koja ni tebe
ne doživljava već radi sve ono gore nabrojano (osim ako ti baš jako zadrhti glas, ostaneš bez zraka i sl. onda se odjednom podigne 70 glava da vidi šta se događa s tobom).
Naučio si da iako smo sad kao
veliki i odrasli, puno je ljudi koji će se
naljutiti na tebe jer si dobio bolju ocjenu od njih, još je više onih koji će se
grebati za svaki bod, a neki će i vlastitu mamu prodati za isti. Ima i onih koji će prepisati SVE što mogu i od koga god mogu bez ikakvog srama i dobit bolju ocjenu od tebe. Previše je onih sebičnih guzica koje gledaju samo na sebe i ne bi ti pomogli oko tog jednog pitanja valjda u strahu da im slijepo crijevo ne pukne od prevelikog naprezanja.
Ali naučio si i da iako si 20 godina odrastao u drugoj sredini, okružen različitim ljudima i odgajan na drugačiji način, ipak u moru tih lica možeš upoznati nekog tko na svijet gleda kako gledaš ti, nekog tko ima isti taj
odličan, bolestan, uvrnut, pretjeran smisao za humor poput tebe, nekog s kim ćeš razviti interne fore nakon par tjedana...nekog tko će ti taj obvezan dolazak na predavanja učiniti
podnošljivim. I super je kad imaš tog nekog s kim ćeš se natjecati u
kendi krašu, nabacivati perverzne fore dok profesor drži svoj monolog i s kim ćeš četvrtkom ako padneš/prođeš,
piti.
I to je najbitnije, naučio si
dati priliku novim ljudima, novim okolnostima, novom sebi. I skontaš da su super i ti novi ljudi i te nove okolnosti i novi ti.
Tekst: I.A.
Nebitno
