Prvi hrvatski tramvaj –
130. obljetnica osječke konjske željeznice naziv je izložbe koja će od
sutra, 10. rujna do 5. listopada biti otvorena u zagrebačkom
Tehničkom muzeju . Autor je
Vlado Pest, Osječanin koji je pripremio snimke izvornih fotografija prvog hrvatskog tramvaja snimljenih u Osijeku
krajem 19. i početkom 20. stoljeća.
Osijek je u to vrijeme imao više od
18.000 stanovnika, ubrzano se širio i gospodarski razvijao. Još od
1850. godine u gradu je postojao gradski prijevoz putnika tzv. omnibusima, odnosno nekom vrstom preteče autobusa s konjskom vučom i fijakerima, no snažan
gospodarski razvoj Osijeka, ubrzana industrijalizacija i sve veći priljev stanovnika uvjetovali su potrebu za suvremenijim i masovnijim prijevozom putnika. U ono je doba konjski tramvaj bio
najmodernije gradsko prijevozno sredstvo.
Stoga su se gradske vlasti odlučile za
konjski tramvaj, tzv. gradsku konjsku željeznicu, tada suvremeno prometno sredstvo koje se već bilo udomaćilo u velikom broju
europskih gradova. Osijek je bio prvi grad u Hrvatskoj, kao i jugoistočnom dijelu Europe, koji je dobio to prijevozno sredstvo jer su u to vrijeme tramvaje na konjsku vuču imali samo veliki europski gradovi poput
Pariza, Beča, Londona i Budimpešte. Zagreb je takvu konjsku željeznicu dobio tek sedam godina
poslije Osijeka koji se može
pohvaliti da je imao tramvaj i prije
San Francisca kojemu je upravo tramvaj danas jedan od
zaštitnih znakova.
U
lipnju 1883. sklopljen je Ugovor između grada
Osijeka i Osječkog d. d. za konjsku željeznicu o uvođenju konjskog tramvaja. Gradsko poglavarstvo je dodijelilo Osječkom d. d. za konjsku željeznicu koncesiju za gradnju pruge konjske željeznice na relaciji
od Gornjeg grada kroz Tvrđu do Donjeg grada.
Osječki konjski tramvaj uveden je u promet
10. rujna 1884. Bila je to
jednokolosiječna pruga konjskog tramvaja s mimoilaznicama na važnijim stajalištima. Počinjala je u Gornjem gradu u
Strossmayerovoj ulici kod kapelice sv. Roka te se protezala u smjeru istoka preko
Trga Ante Starčevića, duž
Kapucinske ulice, potom je skretala u
Tvrđu u
Ulicu Franje Kuhača i prolazila uz
Trg Svetog Trojstva. Iz Tvrđe je pruga stizala do
Trga bana Josipa Jelačića u Donjem gradu. Tramvaj se okretao kod zgrade Dječjeg kazališta i vraćao istim putem u Gornji grad.
Vozni park se sastojao od nekoliko zatvorenih i otvorenih (ljetnih) kola. O vozilu su se
brinuli vozač, kondukter i tramvajski stražar, svi su imali uniforme. Kola su do
1918. godine vozila lijevom stranom ulice, imala su 16 sjedećih mjesta i
nitko nije smio stajati. Pušenje i uvođenje pasa u tramvaj bilo je
najstrože zabranjeno. Od prtljage putnik je mogao imati samo
ručnu torbu. Kola su se kretala brzinom od
7,5 km na sat, a konji su se mijenjali nakon dva sata vožnje. Postojao je ljetni vozni red (od 6.00 do 21.00 h) te od 1. studenog do 31. Ožujka zimski vozni red (od 7.00 do 20.00 h).
Pet godina kasnije,
1889. godine, uvedene su i pobočne linije konjskog tramvaja; jedna od gornjogradskog
Glavnog trga kroz Županijsku ulicu, Ulicu Hrvatske Republike i Radićevu ulicu do glavnog kolodvora te druga od
Tvrđe do Gradskog vrta u Novom gradu. Na gornjogradski kolodvor tramvaj je putnike vozio
danju i noću pred svaki vlak koji bi dolazio ili odlazio, a u vrijeme održavanja
kazališnih predstava ili značajnijih javnih priredbi jedna kola morala su prometovati po cijelom gradu dokle god je bilo putnika, ali najduže do pola noći.
Od
1891. konjskim tramvajem prevozile su se i
poštanske pošiljke s gornjogradskog kolodvora, a postojali su i teretni vagoni za prijevoz razne robe.
Kako se Osijek dalje
razvijao, sve snažnija modernizacija i industrijalizacija tražile su promjene i u gradskom javnom prijevozu putnika. Krajem
19. stoljeća konjski tramvaj je postao
zastario i opasan za putnike. pa se još
1889. godine pojavila inicijativa za elektrifikacijom tramvaja i uvođenjem tzv.
munjovoza. No, razdoblje
Prvog svjetskog rata odgodilo je elektrifikaciju osječke tramvajske mreže te se prijevoz konjskim tramvajem nastavio sve do 1. travnja 1926. godine kada je konjski tramvaj u pola jedan ujutro krenuo zadnji put iz Donjeg grada u Gornji grad i nakon
42 godine prometovanja nestao s gradskih ulica.
Gradom je tada zavladao
električni tramvaj, no to je tema za neku d
rugu obljetnicu...
Tekst: M.M./Osijek031.com
Foto: Croatia.ch
Svečani mimohod osječkih tramvaja povodom 130 godina prvog hrvatskog tramvaja
Nebitno
