Osječko ljeto kulture sinoć je bilo u znaku šansone i podsjećanja na neka druga, ali
ljepša vremena.
Nakon trideset godina
Ksenija Erker i Vera Zima ponovno su zajedno nastupile na
kazališnim daskama koje život znače u priredbi (kako Vera kaže) osmišljenoj po uzoru na recital kojeg su
izvodile tijekom 80-ih.
Ovoga puta su nastupile pojačane skladateljem i glazbenikom
Zoranom Mišolonginom na akustičnoj gitari u recitalu koji predstavlja presjek njihovih
životnih iskustava, radosti, tuga ali i velike
ljubavi prema pjesmi i glumi.
I tu ljubav svo troje uspjelo je prenijeti osječkoj publici u dupkom punom
dvorištu Rektorata (koju su činile uglavnom žene): Zima recitiranjem hrvatske i svjetske poezije te monolozima iz velikih djela svjetske književnosti poput „Braće Karamazova“ ili „Krčmarice“, a Erker i Mišolongin glazbenim odabirom Ksenijinih hitova te pjesama
Arsena Dedića, Jacquesa Brela, Drage Britvića, Jadranke Stojaković uz dvije pjesme koje je Mišolongin napisao posebno za Kseniju.
Cijeli je program bio začinjen
duhovitim dosjetkama i anegdotama iz 40-godišnjeg prijateljstva i druženja Ksenije i Vere koje su se odlično zabavljale i uspjele su zabaviti i osječku publiku koja je sat i pol uživala u poeziji i glazbi koja se u današnje vrijeme rijetko gdje može čuti.
Bio je to doživljaj za pamćenje za sve one koji vole
poeziju, klasiku i šansone, prava večer smijeha, čežnje, nostalgije i dobre atmosfere.
Tekst: Osijek031.com
Foto: Osječko ljeto kulture
Najava: Osječko ljeto kulture 2016. [OLJK] [program]
Nebitno
