To je
neizbježno. Mi muškarci postajemo
nepotrebni. Dolazi vrijeme kada će
žene zavladati. Svime. Jer tako mora biti. To je prirodni slijed
društvene evolucije. Do prije samo stotinjak godina bile su
potlačene, zarobljene i degradirane od strane društva, odnosno muškaraca, pa čak i Crkve. I danas su. Smatra ih se manje vrijednima, zlostavlja ih se, siluje, prodaje u bijelo roblje. Ali sredinom 19 stoljeća su konačno odlučile uzvratiti udarac. Onda je uslijedila emancipacija početkom 20-tog stoljeća, zatim seksualna revolucija tijekom
1950-ih i 60-ih godina. Ubrzo je otkriveno ono što se stoljećima pokušavalo sakriti. Da su žene pametnije, sposobnije i u svakom pogledu bolje od muškaraca. Te ono najvažnije…zrelije su puno više nego muškarci. Ta zrelost i pamet je donekle bila i apsurdna kočnica feminizma i pokreta za ženska prava. Jer žene bi jednostavno pustile muškarce da imaju svoje sitne rituale. Sport, birtije i pijančevanje s prijateljima.
Kladionice i ostale gluposti. Krenulo bi tako, od sitnica. A onda bi jedna sitnica na drugu dovela do svjetskog rata. I svega onoga što je bilo na kraju krajeva pogubno i za feminizam. Živjele bi po principu pusti muške da se igraju svojim glupim igračkama. Dok stvari ne odu potpuno van svake kontrole. I tu su također dijelom i same žene krive, jer upravo tim igračkama upravljaju i kontroliraju muški rod…donekle.
Ali, vremena se mijenjaju. Puno brže nego što mislimo. Osim što žene postaju
moćnije, uspješnije, vrijednije, dolaze do moćnijih i jačih pozicija u svijetu biznisa. Postaju menadžerice s vrlo unosnim ugovorima, isto tako su počele voditi i nacije.
Angela Merkel već skoro čitavo desetljeće vrlo uspješno vodi najjaču europsku ekonomiju.
Hillary Clinton je neuspješno pokušala preuzeti SAD, nije uspjela, ali je i dalje samo pitanje vremena kada će neka žena zasjesti i na tu poziciju. To su sve velike stvari. Koje se čine važnima. I jesu. Ali postoje puno važnije stvari koje su sitnice. Neprimjetne na prvu. Ali od izuzetne važnosti. Recimo međuljudski odnosi. Žene kad se udaju uglavnom postanu te koje vuku i održavaju odnose s rodbinom, prijateljima, kumovima i drugima. Jer muškarac će doći s posla, izvalit se na kauč i gledati TV.
Imat će možda dva ili tri prijatelja s kojima će se družiti u birtiji. I to je sve. Ostalo ga ne zanima. Isto tako žene će stvoriti dom. Lijep i topao. Slavit će
Božić, Uskrs, uredit će i okitit dom da bude lijep i da se obilježe svi blagdani i proslave. Muškarac
neće. Jer ga to ne zanima. Žena će biti ta koja će poticati na zajedništvo i kvalitetno vrijeme provedeno skupa. Muškarac samo hoće gledati derbi. I
jesti i ševiti. To je smisao muškog mozga.
Nemojte me krvio shvatiti, nije da muškarci ne žele
obitelj i zajedništvo, naravno da žele. Ali nemaju to u sebi. Nemaju taj smisao i intuiciju. Nemaju osjećaj za ono što zaista u životu nešto znači. Potrebna im je žena da im to pokaže. Jedino žene to i mogu. Jer, na kraju krajeva, žena je ta koja će roditi dijete.
Muškarac ne. I žena je ta koja će na kraju i
odgojiti djecu. Muškarac će isto odgajati djecu, ali majke su nezamijenjive. I majke će naučiti djecu ono najvažnije o životu. Ono što nijedan muškarac ne zna. Ono što je najvažnije. Cijeniti sebe i uspjeti na ovome svijetu. Najbolje što možeš. No, iako se čini da previše hvalim žene, nije sve tako divno i krasno u ženskome rodu. Kao što ima nakaza u muškom rodu i svakojakih spodoba od ljudi, isto tako ima i spodoba među ženama. Generalno su žene daleko bolje i sposobnije od muškaraca, ali i među njima ima svakakvih jedinki. Od pudlica do spodoba. Pudlicama zovem žene koje nafrakane i uvijek sređene defiliraju cijeli dan po gradu, imaju mozak veličine graška i jedino što im je važno jest dobro se udat. Za budalu s još manjim mozgom, ali velikim novčanikom. Ima dovoljno budala i za takve…nažalost. Onda zajedno nesretni u očajnom braku trate kisik,
vrijeme i tuđe živce i strpljenje slijedećih 5 godina, dok se konačno ne razvedu, pa sve krene ispočetka. Spodobama smatram sve ono što hoda po svijetu, a ne zaslužuje. Kao nedavni slučaj žene kojoj je beba umrla od gladi, ili budale u Americi kojoj se beba utopila u kadi, dok je ponosna mama flertala po netu, tražeći švalere. Žene se stalno jadaju kako nema više normalnih muškaraca. Ne mogu upoznati nikog tko nešto donekle vrijedi. Slažem se. Zaista je muški rod u globalu stvarno jadan i bezvrijedan. Sve majmun do majmuna. Bez imalo kulture, obzira ili bilo kakvih ljudskih vrijednosti. Ili barem percepcije svijeta koja se ne temelji isključivo na njihovom najboljem i jedinom prijatelju u gaćama. Ali iz vlastitog iskustva mogu reći da ima i jako puno…hmm, da budem pristojan „svakakvih“ žena tamo vani. Danas je općenito jako teško upoznati nekoga normalnog, bez obzira na spol. Prije ćete dobiti na lotu, nego upoznati nekoga normalnog. Ali onda, opet s druge strane…što je danas normalno?
Znam što nije. Odnos prema ženama u 21. stoljeću. Naročito u nekim
ekstremističkim zemljama, gdje im je dozvoljeno samo pokazati oči kroz tanki veo. Gdje ih se redovno mlati i siluje svaki dan od strane horde maloumnih, bijednih muškaraca koji su toliko slabašni, prestrašeni i sitni da se moraju iživljavati nad nekim slabijim od sebe da bi se osjećali jačima. Žalosno za reći je da toga ima i kod nas. Puno više nego što ljudi misle. Ali ono najtužnije od svega je što nitko od tih bijednika koji to rade se ne zapita što bi bilo i što bi oni sami učinili da je njihova vlastita majka u pitanju? Zamislite svoju majku kao žrtvu. Ovo je glup tekst zapravo o jednoj vrlo teškoj i ozbiljnoj temi. Nažalost, nisam
dovoljno pametan i sposoban da složim riječi koje će doprijeti do ogromnog broja ljudi i natjerat ih da se zapitaju i zamisle. Volio bih da jesam i da mogu. Ali ne mogu. Zato se nadam da će žene uskoro preuzeti svijet. Jer mi muškarci zaista jesmo nepotrebni. Samo nositelji genetskog materijala za produženje vrste. I ništa više. Jedini razlog zašto su u povijesti svi najveći znanstvenici, umjetnici i istraživači bili muškarci jest taj što ženama nije bilo niti dozvoljeno da se bave bilo čime što se tada smatralo „ozbiljnim“. Ali tko je rodio i odgojio sve te velike umove? Žirafe? Rode? Ili možda jednorozi? Da li bi Nikola Tesla dao svijetu sve blagodati današnjeg udobnog života da ga mater nije redovno mlatila…karikiram…i tjerala da obavlja svoje dužnosti? Do sljedeće kolumne pozdrav svima. Usput rečeno, možete me pratiti i na facebook stranici Liječeni cinik, na kojoj tu i tamo objavim neke komentare i razmišljanja nevezano za kolumne.
Tekst i foto: Severus
Živimo u doba
iskrivljene stvarnosti, poremećenih prioriteta, u kojem nam svakodnevno stotine i stotine terabajta
točnih, netočnih i većinom
besmislenih informacija siluju mozak i grade nam potpuno
lažnu sliku realnosti od one u kojoj zaista svakodnevno živimo. U vremenu u kojem je apsurd općeprihvaćen način života, a zdrav razum ekstravagancija. Živimo u doba
klikova, lajkova, šerova, fanova, pregleda...u kojem se svako postignuće mjeri beznačajnim brojkama koje na kraju ispadaju važnije od sadržaja iza tih brojki. Živimo u doba u kojem svatko ima nešto za reći, ali nitko nikoga ne sluša. U kojemu će ti prije pomoći potpuni stranac, nego
najbolji prijatelj. U kojemu je lakše
prihvatiti tuđe stavove i mišljenja, nego razviti svoje. U kojemu je kultura postala moda za pokazivanje, a moda kultura koja nam odgaja djecu. Ja nastojim govoriti u ime manjine koja se još nekako odupire ovoj iskrivljenoj stvarnosti...a na vama je da odlučite da li sam u pravu, ili ne.
Nebitno
