Poznata je to izreka
Muhammeda Alija. Izreka koja u jednoj jedinoj rečenici predivno opisuje samo jednu stvar…
ego. Najveći je izazov u životu
ne pričati o svome uspjehu nakon što u nečemu uspijete. U
Hrvatskoj je to posebno važno zapamtiti, jer su ovdje svi užasno
zavidni i ljubomorni na tuđi uspjeh. Isto je tako vrlo važno zapamtiti da ne govorite stalno o sebi pred drugima. Jer drugi će ionako pričati o vama čim odete. Ego je strašna stvar, koja može u sekundi nepovratno uništiti svako prijateljstvo, odnos i vezu. Zato što je ljudima puno važniji njihov ego, te oni sami, da im postane nemoguće reći „
Oprosti, pogriješio sam“.
Jer
nitko ne shvaća i ne razumije da ako se iskreno ispričate nekome to ne znači da vi niste u pravu, već samo znači da cijenite tu osobu puno više nego svoj vlastiti ego. Zato što vam je ta osoba jako važna u životu. A to znači puno. Ego je u stanju razoriti prijateljstva od nekoliko desetljeća, brakove, pa čak i obitelji. Najviše zbog ega danas pate brakovi. Brak je poput mora. Nekada je mirno i spokojno, nekada je lagano valovito, nekada je nemirno i burno, a nekada bijesno i olujno. I zato je more uvijek živo. Jer je sve to znak života. Brak nije idilična konstanta koja je svaki dan bajka. Zapravo, oni odnosi koji su čitavo vrijeme idilični i savršeni su ustvari jako nezdravi, pa čak i poremećeni. Ja osobno
nikada ne bih volio biti u takvom odnosu. Jer bi to značilo da vjerojatno ležim na psihijatriji nakljukan šakama tableta zbog kojih serem dugu i bljujem zlatne zvijezdice sreće i ljubavi.
Htjeli mi to sebi
priznati, ili ne, veliki broj brakova danas propada zato što ljudi nisu u stanju progutati svoj jebeni ego i potruditi se oko svog braka. Jer brak treba bit simbol iskrene i vječne ljubavi.
Ali tu je još jedan
veliki problem, u samome početku, korijenu. Ljudi vrlo često pobrkaju
usamljenost, nesigurnost, strah, ego, požudu i druge stvari sa iskrenom ljubavi. I da spasili sebe od svega toga, u panici pristaju na svakakve disfunkcionalne odnose, veze i brakove i sve to maskiraju u nakaradnu priču o iskrenoj ljubavi. Svi mi imamo mana i nitko nije i nikada neće biti savršen. Ali ego je ono što će nas uništiti u jednom trenutku. Ne postoji savršena ljubav iz holivudskih filmova. Najveća ljubav je kada ste uvijek tu jedno za drugo, kada ste spremni skupa proći pakao, kada mislite jedno na drugo i nastojite jedno drugome olakšati život. I kada vam ne pada napamet izdati, prevariti, ili ostaviti osobu koju volite na cjedilu. Razočaranja će uvijek biti, kao i
pogrešaka, krivih koraka, krivih odluka. I zato je važno zatomiti svoj ego i znati skrušeno reći „
oprosti“.
Često koristimo riječi egotrip, ili egomanijak za neke ljude. Nije to baš toliko loše. Zdrav i uravnotežen ego je idealan. Optimalan za uspjeti u ovome svijetu. Ali ga rijetko tko ima. Jer pitanje mjere je najteže pitanje ljudske svijesti. Oni najveći egomanijaci će za sebe misliti da su Bogom dani ovome svijetu i da im se svi moramo diviti, uvrijedit će se na najsitniju opasku ili komentar i ostati zauvijek sami, bez prijatelja, bez ikoga. Jer će ih svi izbjegavati. Dok će oni koji imaju zdrav ego sebe cijeniti i nikada ne dopustiti da ih netko gazi i ponižava. A s druge će strane također uvijek biti spremni priznati i prihvatiti svoje greške i snositi posljedice za svoje korake. Jer najgora posljedica ogromnog ega je nastojati biti nešto, umjesto spoznati nešto. Uvidjeti pravo stanje, ili odbijati prihvatiti realnost. Dugoročno može imati velike posljedice i cijenu koju će biti nemoguće platiti kada dođe na naplatu. Zato što su sve ljudske mane, odnosno većina, koncentrirane oko ega. I kada ego nestane, nastupa realnost. Stoga je lako za zaključiti da je ego samo iluzija. Ali nažalost, izuzetno utjecajna.
Najgore ćete proći ako stalno žrtvujete sebe za druge, jer ako stalno dajete sebe za druge nećete više imati što dati, a drugi to ionako neće cijeniti. Onog trena kada počnete pristajati na kompromise samo zato da bi utažili nečiji ego, tada ste
izgubili sve. Znam da će slijedeća rečenica zvučati kao klišej, ali u pravilu su svi klišeji točni i istiniti. Inače ne bi bili klišeji. Jedino što je bitno jest otvorenost, strpljenje, iskrenost, pa čak nekada i samoća. Jer kada se suočite s nekime tko je izraziti egomanijak, tada je samoća jedini lijek. Ako naiđete na nekoga tko nije egomanijak i kome je stalo do vas, pa onda se potrudite oko te osobe. Jer ćete jako teško, ponovno naći takvu osobu. Zapravo nećete više nikada. Jer takve će vam osobe samo jednome doći u život. I to ako imate jako, jako puno sreće. I prestanite više visitii toliko na
fejsbuku i ostalim mrežama, jer nigdje ego nije toliko koncentriran kao na društvenim mrežama. Fejs je odavno postao sinonim za ego, egomanijake, egotripere, narcise, iskompleksirane jadnike i frustrirane budale, koji nisu uspjeli u ničemu, pa na fejsu bljuju žuč po svemu. Jer svi su im drugi krivi za sve, osim njih samih. Oni su savršeni i nedužni. Do sljedeće kolumne pozdrav svima. Usput rečeno, možete me pratiti i na facebook stranici Liječeni cinik, na kojoj tu i tamo objavim neke komentare i razmišljanja nevezano za kolumne.
Tekst i foto: Severus
Živimo u doba
iskrivljene stvarnosti, poremećenih prioriteta, u kojem nam svakodnevno stotine i stotine terabajta
točnih, netočnih i većinom
besmislenih informacija siluju mozak i grade nam potpuno
lažnu sliku realnosti od one u kojoj zaista svakodnevno živimo. U vremenu u kojem je apsurd općeprihvaćen način života, a zdrav razum ekstravagancija. Živimo u doba
klikova, lajkova, šerova, fanova, pregleda...u kojem se svako postignuće mjeri beznačajnim brojkama koje na kraju ispadaju važnije od sadržaja iza tih brojki. Živimo u doba u kojem svatko ima nešto za reći, ali nitko nikoga ne sluša. U kojemu će ti prije pomoći potpuni stranac, nego
najbolji prijatelj. U kojemu je lakše
prihvatiti tuđe stavove i mišljenja, nego razviti svoje. U kojemu je kultura postala moda za pokazivanje, a moda kultura koja nam odgaja djecu. Ja nastojim govoriti u ime manjine koja se još nekako odupire ovoj iskrivljenoj stvarnosti...a na vama je da odlučite da li sam u pravu, ili ne.
Nebitno
