O izložbi i djelu
Akademski slikar-grafičar i grafički dizajner Ivan Doroghy predstavlja se u Muzeju likovnih umjetnosti u Osijeku svojom petom samostalnom izložbom, naslovljenom „Prizori“. Izložba prikazuje najrecentnije radove Ivana Doroghyja, crteže izvedene u tehnici tuša na papiru, nastale 2018. godine. Crteži se nadovezuju na nekoliko godina ranije predstavljen stilsko-morfološki sustav autorova povratka temeljnom mediju likovne umjetnosti, na granici između figuracije i apstrakcije, razvijajući i propitujući isti primjenom drugačijih tehničkih postupaka u pravcu snažnije ekspresivnosti. Likovno-poetski sukus novog ciklusa radova Ivana Doroghyja je crtež, izveden kistom i četkom te oformljen energičnom gestom, koja je u ravnovjesju spontanosti i promišljenosti. Motivi kadrirani u središtu okvira kompozicije govore snažnim kontrastom crnog na čisto bijeloj podlozi te dinamičnom energijom linija i ploha.
O UMJETNIKU
Ivan Doroghy, akademski slikar grafičar, grafički dizajner
Redovni profesor na Studiju dizajna Arhitektonskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu
Rođen 1951. u Osijeku.
1971. – 1973. studirao na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, na Odsjeku povijesti umjetnosti i arheologije.
1972. upisao studij na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, gdje je diplomirao 1976. na grafičkom odsjeku u klasi Ante Kuduza.
Od 1976. aktivno se bavi profesionalnim grafičkim dizajnom oblikujući knjige i plakate.
Od 1977. i narednih desetak godina profesionalno djeluje i na oblikovanju omladinske štampe (tjednici Polet i Studentski list, časopis Pitanja) te kasnije dnevnih novina (Vjesnik, Glas Slavonije, Nedjeljna Dalmacija, Start).
Bio je višegodišnji suradnik – art direktor u nekoliko hrvatskih marketinških agencija.
Četiri godine vodio je samostalni studio za grafički dizajn.
Član je strukovnih udruženja: Hrvatskog društva dizajnera, Udruženja likovnih umjetnika primijenjenih umjetnosti Hrvatske i Međunarodne asocijacije za odgoj putem umjetnosti – INSEA.
U dva mandata obnašao je funkciju predsjednika Udruženja likovnih umjetnika primijenjenih umjetnosti hrvatske – ULUPUH.
Obnašao je funkciju predsjednika organizacijskog odbora Međunarodne izložbe grafičkog dizajna u Zagrebu – Zgraf 6.
Kao profesionalni dizajner specijalizirao se u području dizajna tržišnih komunikacija.
Na dugom popisu klijenata za koje je oblikovao razna komunikacijska sredstva su poslovni subjekti poput: INA, Hrvatska turistička zajednica, Hrvatski olimpijski odbor, Turistička zajednica grada Zagreba, European Coastal Airlines, Splitsko dalmatinska županija, Grad Osijek, Županija osječko-baranjska, Institut za društvena istraživanja, British Council, Hrvatska udruga poslodavaca...
Svoje profesionalno iskustvo iskazao je i u radu mnogih žirija za izbor najboljih dizajnerskih rješenja. U dva navrata bio je član žirija za izbor Hrvatskog paviljona na Svjetskim izložbama u Japanu i Koreji, Vizualnog identiteta Instituta Ruđer Bošković, Hrvatske Lutrije, Hrvatskog Zavoda za zdravstveno osiguranje, Memorijalnog centra vukovarski Vodotoranj, CROPACK izbor dizajna ambalaža.
Uz grafički dizajn paralelno radi i u području umjetničke grafike i crteža.
ODLOMCI IZ PREDGOVORA U KATALOGU IZLOŽBE
Vraćajući se slikarstvu, nakon višedesetljetnoga posta na tome području, odnosno u međuvremenu sustavnoga bavljenja isključivo dizajnom, Ivan Doroghy se ovom zgodom predstavlja serijom velikih crno-bijelih crteža, koji imaju karakter upravo slikarskog ovladavanja prostorima inače neutralnoga kadra. Riječ je o dosljednom provođenju unaprijed postavljenoga elementarnog programa, koji pak u neposrednoj manuelnoj izvedbi uvijek zadobija nove i često iznenađujuće ili neslućene vizualne ishode. Moglo bi se kazati kako je umjetnik težio esencijalizmu i minimalizmu znakova i tragova, a kako gestualna intervencija pritom nužno unosi faktor emotivne participacije i pripitomljenog slučaja. Na prvi pogled može izgledati paradoksalnim odnos između relativno strogog, mentalno zasnovanog programa i prividno opuštene, nekontrolirane, automatske grafije, ali smatramo da se iz navedene polarizacije stvara baš plodna napetost, dobija živost oblika koji moraju posvjedočiti i svoje podrijetlo u koherentnoj zamisli i svoj izgled u slobodi improvizacije.
(…)
Prethodeću je izložbu ovoga autora znalački predgovorom popratio neprežaljeni nam kolega i Doroghyjev prijatelj Vlastimir Kusik, te je njezin kreativni saldo dosjetljivo izrazio sintagmom „Prizori privida prolaznosti“. Golema je šteta i gubitak što i ovu izložbu neće moći popratiti obećani Kusikov tekst, jer nitko poput njega nije u stanju obuhvatiti cjelinu Doroghyjeva opusa, uspostaviti amplitudu između njegovih početaka i aktualnih dometa, ocrtati kontekst između povijesnoumjetničke formacije, dizajnerske kreacije i crtačko-slikarske akcije. Naslanjajući se donekle na Kusikova stajališta i dugotrajnu empiriju, pozdravljam Doroghyjev povratak temeljnom likovnom mediju i apostrofiram ostvarene oblikovne intenzitete, karakterizirajući ih kao „Prizore primarne postojanosti“.
Tonko Maroević
Nebitno
U 
