Svjedoci smo još jednog fingiranog ili prenapuhanog sukoba između Pantovčaka ( Predsjednice, gospođe Kolinde Grabar Kitarović) i Banskih dvora ( predsjednika Vlade, gospodina Andreja Plenkovića i ministrice vanjskih i europskih poslova, gospođe Marije Pejčinović Burić) oko tzv. Marakeške deklaracije, a koja govori o obvezama potpisnica u ponašanju prema migrantima. Prava je istina kako za hrvatsku politiku Marakeška deklaracija nije temeljno pitanje oko hrvatske politike prema migrantima nego činjenica kako hrvatska politika uopće nema postavljenu čvrstu strategiju oko ovog problema koji objektivno trese cijelu EU. Naime, svjedoci smo činjenice kako je i karijera njemačke kancelarke Angele Merkel u zoni sumraka jer je svojom politikom devastirala ne samo njemačku politiku zbog migranata nego je i duboko podijelila EU pa i same narode u pojedinim članicama EU. Brexit je u najvećoj mjeri također motiviran Merkeličinom politikom prema migrantima Islamskog svijeta, a zemlje članice EU okupljene u tzv. Višegradskoj skupini više nego rezolutno odbacuju politiku koja je dovela do eskalacije problema u glavnom sidru EU, u Njemačkoj. U tim i takvim okolnostima, Hrvatska mora prestati slijediti propalu politiku Angele Merkel po ovome pitanju i ozbiljno definirati svoju nacionalnu strategiju. Pristojan rad hrvatske policije će vrlo brzo biti nedostatan za probleme u kojima se Hrvatska već nalazi.
Želim upozoriti na dva problema koja stranka DESNO uočava kao kardinalno važne kod ove materije. Kao prvo, neshvatljiva je benevolentnost Republike Hrvatske prema događajima u BiH. Prema pouzdanim informacijama policije BiH u tu zemlju dnevno ulazi oko 200 migranata,bez dokumenata,imena,prezimena,podrijetla i bez jasnih namjera. Umjesto da se svi državni resursi podignu na najvišu razinu obrane od te velike prijetnje na strateške interese hrvatskoga naroda, pri čemu u prvom redu ističem interese i opstanak Hrvata u BiH, ionako uzdrmanih više nego jasnim islamističkim tendencijama putem navodnog bošnjačkog šovinizma u Federaciji BiH, Hrvatska je izložena neshvatljivim ekspadama i porukama visokih državnih službenika. Pučka pravobraniteljica Lora Vidović otvoreno zagovara odustajanje od elementarnih načela djelovanja države i pri tome se njoj i takvima daje velika medijska i svaka druga pozornost, bez glasa protivljenja ili pozivanja na odgovornost.
Razvoj stvari na području EU ide u pravcu da će u BiH vrlo brzo biti desetine pa i stotine tisuća arapskih migranata, koji komotno s područja Srbije ulaze na prostor Republike Srpske i nastavljaju na područja Federacije.
Nitko se ne pita zašto ne ostaju na području Republike Srpske?
Postoji li tu nekakav podmukli strateški plan, imaju li hrvatske sigurnosne službe ikakav odgovor na taj izazov i kako ćemo se postaviti prema izvjesnoj situaciji da sutra desetine tisuća arapskih došljaka doslovno napuče prostore koji su još ostali pod hrvatskom nacionalnom kontrolom u BiH?
Kako ćemo obraniti dolinu Neretve, koja je i bila povod muslimanske agresije devedesetih i o čemu postoje dokumenti o bošnjačko- islamističkom rukovodstvu s Alijom Izetbregovićem na čelu iz 1993. godine? Ima li hrvatska država i aktualna vlast danas svijest o tome da je stotine tisuća migranata izravna prijetnja jugu Hrvatske, ali i cijeloj Hrvatskoj bez obzira ostaju li privremeno ili trajno na području BiH?
Nije pretjerivanje govoriti o stotinama tisuća ljudi, ako uzmemo u obzir da ih dnevno dolazi oko 200.
Zbrajajte i množite i stavite to u kontekst političkih sukoba i odnosa Bošnjaka prema Hrvatima u BiH.
Želim poručiti Andreju Plenkoviću i Kolindi Grabar Kitarović da ovo nije vrijeme za“ umivene pričice o razgovorima u briselskim salonima“, jer je vrag odnio šalu. Potrebno je pred svoj narod izaći s jasnim i sigurnim stavovima, koji će ohrabriti Hrvate ali i obeshrabriti svakoga tko planira nasrnuti na naš život i prostor, kako u Hrvatskoj, tako još i više u BiH.
Nije vrijeme za afirmaciju plaćeničkih priča raznih „Bosanaca“ i udruga koje plaćaju iste globalne organizacije koje su pokrenule invaziju na Europu. Ti ljudi su sigurnosni problem, a ne rješenje ili afirmatori nekakve slobode mišljenja ili zaštitnici prava bilo koga. Ono što graniči sa tragikomedijom jest jučerašnje predstavljanje mjere za osposobljavanje na radnom mjestu za migrante, prema kojoj bi svaki migrant od sada imao pravo na mjesečnu naknadu od 2.752,00 kn uz plaćene troškove prijevoza, osiguranja pri HZMO-u i doprinosa u zaštiti na radu. Uz to, migranti bi od sada imali pravo na plaćeno mentorstvo i troškove nastave te polaganje ispita. Iako je ova mjera navodno donosi pod izlikom nedostatka radnika u Hrvatskoj, više je nego očito donošenje ove mjere usred velike invazije migranata prema Hrvatskoj. Nema dvojbe da se radi o pripremanju terena za masovno prihvaćanje ilegalnih migranata po nalogu EU.
Kao drugi problem, koji je još dramatičniji, a koji se događa u jeku paraobavještajnih sukoba i afera, galopirajućih procesa urušavanja samoupravno-socijalističke kvazitržišne ekonomije, koju ova Vlada štiti kao temeljni kamen državno-političkog projekta posve izopćenoga iz nacionalnih interesa i narodne legitimnosti, je taj da je Vlada putem MUP-a pustila u proces savjetovanja ili javne rasprave, izmjene Zakona o državljanstvu.
Mi smo u svojim tezama preporoda hrvatske državnosti, kao temeljnu državnu kategoriju i stup održanja hrvatskoga naroda kao političke nacije istakli –državljanstvo. Državljanstvo je institucionalni kamen temeljac na kojemu počiva nacionalno upravljanje državom i kojim se štiti hrvatski narod. I svaki drugi.
Državljanstvo,odnosno Zakon o državljanstvu, mora štititi hrvatski narod od globalnih poremećaja, unutarnjih slabosti i neplaniranih amplituda razvoja, od svih vrsta pokušaja vanjskih silnica da se na različite, a pogotovo mirnodopske načine preuzme kontrola nad hrvatskim nacionalnim teritorijem i resursima. Iz državljanstva nastaje pravo na političko odlučivanje državom i nacijom.
Zašto je upravo danas potiho i bez javnoga fokusa Vlada Andreja Plenkovića uputila izmjene Zakona o državljanstvu u proces navodnog savjetovanja?
S kim se savjetovala Vlada o tom najvažnijem dokumentu koji jedna nacija i država ima?
Smije li se to savjetovanje odvijati iza zatvorenih birokratskih vrata i bez najboljih umova koje Hrvatska ima?
Gdje su i koji su to stručnjaci, gdje su i koja su to saznanja o nužnostima izmjena, tko je i kada ocijenio kompletan zakon i analizirao ga s polazišta suvremene teorije i prakse nacionalnih država, politologije, koja su to saznanja o razvoju nacionalne državnosti, prijetnjama i izazovima koji nas očekuju kao državu i naciju?
Nitko ne zna niti jedan jedini podatak, govori se o floskulama, ističe nužnost demografske obnove i kao ciljana struktura se ističu djeca hrvatskih iseljenika koja ne govore hrvatski jezik.
Mi želimo reći – dalje ruke od državljanstva.
Opeći ćete se!
Pozivamo sve hrvatske nacionalno svjesne snage, pojedince, skupine, udruge, političke inicijative i stranke,pozivamo katoličku Crkvu –podignite glas i stvorite bedem! Ovo je, po svemu sudeći, nastavak ozakonjivanja složenoga procesa koji čine primjerice ratifikacija Istanbulske konvencije, kurikularna reforma obrazovanja bez nacionalnog identiteta, proces anacionalizacije kulture, filma, medija, zapravo svih temelja na kojima se gradi nacionalni identitet.
O najvažnijem dokumentu jedne zemlje i naroda se ne može usputno raspravljati, bez sudjelovanja svih najvažnijih nacionalnih institucija i najšire javnosti.
Priča o tome da će se uklanjanjem zapreke znanja hrvatskoga jezika za ostvarivanje prava na državljanstvo hrvatskoj djeci u inozemstvu postići veći interes i mogućnost integracije hrvatskih iseljenika u državni i politički poredak,priča je za naivce i skriva vrlo opasne potencijalne namjere. Prije svega uz ovakav izborni zakon i ukupnu nacionalnu politiku i uz ovakav neskriveni animozitet prema Hrvatima izvan Hrvatske, u državi i diplomaciji,gdje se svim sredstvima upravo Hrvate izvan Hrvatske drži sumnjivom polufašističkom skupinom ljudi.
Mi u DESNO tu priču vidimo kao zamku iza koje se krije prilagodba temeljnih državnih dokumenata i institucija za nekontrolirano useljavanje stotina tisuća ljudi u Hrvatsku s namjerom potpune promjene sastava nacionalne strukture. To je jedinstveni plan iz kojega je nastalo veliko iseljavanje i ostvarivanje davnih ciljeva svih mogućih neprijatelja – uništenje vezivnoga tkiva hrvatske državnosti.
Razočaran sam jer se o ovome nije oglasila niti jedna jedina suverenistička i nacionalna organizacija, već vlada velika i uznemirujuća šutnja.
Godinama u Hrvatskoj nije bilo opasnije iskazanih namjera pod maskom plemenitih ciljeva kao što su Istanbulska konvencija ili reforma obrazovanja. Kako Istanbulska konvencija nije uopće zamišljena da bi zaštitila žene, tako o izmjena Zakona o državljanstvu i eliminacija jezika kao uvjeta za ostvarivanje državljanstva, nema veze s integracijom Hrvata iz inozemstva. Je li nekome do sada bilo važno govore li ili služe li se hrvatskim jezikom stotine i tisuće Bošnjaka koji u Sarajevu otvoreno zagovaraju nestanak hrvatskog naroda u BiH? Ili primjer Srba u Srbiji koji nastavljaju rat protiv Hrvatske, a imaju hrvatsko državljanstvo koje im je netko omogućio! Pa mi u Saboru imamo zastupnike koji govore srpskim jezikom!
Prestanimo se igrati s tako opasnim pitanjima i stvarima.
Hrvate izvan Hrvatske treba integrirati na sustavan način, pri čemu je najvažniji izborni sustav. A, tu ih ustavno-zakonski drži na marginama poretka, posve suprotno svim međunarodnim konvencijama i praksi suvremenih država.
Zakon o državljanstvu treba potpuno promijeniti, u njemu moraju biti ugrađene jamstvene i razvojne vizije hrvatskoga naroda i države, mora imati klauzule koje će Hrvatima izvan domovine omogućiti jednostavan, brz i efikasan način ostvarivanja prava koje su im neprijateljski režimi onemogućili kroz cijelo dvadeseto stoljeće. Ti ljudi su međunarodno ranjiva skupina kakve u svojoj praksi priznaje i Sud za ljudska prava u Strasbourg-u, o njima ovisi status naše državnosti i ispravljanje povijesnih nepravdi. Danas dajemo povlastice otvorenim neprijateljima! Koristiti Hrvate izvan Hrvatske kao pokriće za novo strateško uništavanje Hrvatske kakvo u kontekstu migrantske krize godinama promiču skupine oko Vesne Pusić i profesora Rimca, te plaćenička antifa – neće proći!
Ponovo ukazujem – dalje ruke od temelja hrvatske državnosti!
Pozivamo sve hrvatske nacionalne institucije, stranke, udruge i inicijative da nam se pridruže, da se odmah formira snažna nacionalna koordinacija svih zainteresiranih, nacionalno svjesnih ljudi u zemlji. Izuzetno je opasno ne uočiti razliku između humanizma i idiotizma, između humanizma i destrukcije koja se skriva ispod njega. Svi primjeri koje smo danas naveli upravo o tome svjedoče. Pozivam kolege iz svih suverenističkih i političkih inicijativa da se prestanemo opravdavati izlikama međusobne netrpeljivosti na osobnoj razini jer nije vrijeme za osobne taštine. Vrijeme je sjesti za stol, svatko tko ima volje i snage je jednako vrijedan, idemo obraniti naše kraljevstvo, formirati ga – a poslije birati kralja.
Iako nismo vlast, svi ćemo biti odgovorni ako to ne zaustavimo.
Tekst i foto: DESNO
Nebitno
