Literarno Kreativni forumasi

Evo bilo bi lijepo da netko tko se bavi pisanjem ili necim slicnim ovdje navede ponekada neki svoj tekst...

Evo, ja cu prvi poceti, inace se bavim glazbom i poezijom, a ovdje cu napisati tekst od jedne pjesme moga benda...Jedna malo emotivnija pjesma, inace nam to nije glavna tematika u pjesmama ali ovo mi je nekako najdraza od sviju sto sam napisao, a da ih sviramo.

Pjesma se zove Mjeseceva Sonata, ponajvise zato sto je njen uvod istoimena kompozicija od Ludwiga Van Beethoweena, naravno u izvedbi naseg maestra na gitari...

Kraj,
jesi li svjesna sto ta rijec sada znaci,
previse suza ti je ispralo cistu viziju.
Probudi se jedne jutro sretna,
barem pokusaj,
i ako ne uspijes, znat ces da si probala.

Dno,
Mislis da se tamo sada nalazis,
Prestala si se smijati, uvjerena da ne postojis,
Prebroji korake, vidjet ces da nista ne fali,
Koliko ti se puta mora ponoviti.

REF:
Jesi li napokon shvatila,
Život se ne gubi sa smrti,
Nego svaki dan, propuštenim prilikama
Jesi li danas odlucila,
okrenuti novu stranicu,
i prestati plakati za uspomenama.

Nekad,
I ti si znala strasno voljeti,
Ali ponekad je potrebno,
Znati i oprostiti,
Nekad su tu prepreke,
Treba ih preskočiti,
A ne samo stati i unaprijed očajavati.

Dno,
Mislis da se tamo sada nalazis,
Prestala si se smijati, uvjerena da ne postojis,
Prebroji korake, vidjet ces da nista ne fali,
Koliko ti se puta mora ponoviti.

REF:
Jesi li napokon shvatila,
Život se ne gubi sa smrti,
Nego svaki dan, propuštenim prilikama
Jesi li danas odlucila,
okrenuti novu stranicu,
i prestati plakati za uspomenama.

BRIDGE :
Znas li da se i ja gubim,
Da lagano za tobom lebdim,
Ne daj da se to dogodi,
Spasi mene i sebe ces spasiti,
Reci kraj,ja idem dalje,
Spasi mene i sebe ces spasiti,
Reci kraj ja idem dalje,
Spasi mene i sebe ces spasiti...

REF:
Jesi li napokon shvatila,
Život se ne gubi sa smrti,
Nego svaki dan, propuštenim prilikama
Jesi li danas odlucila,
okrenuti novu stranicu,
i prestati plakati za uspomenama.

Pohvala, svaka čast, objavi ti slobodno i druge pjesme.

evo malo poezije od mene...

Idealan par

Mogli smo biti idealan par, ti i ja, samo da si me ikad voljela.
Mogli smo ležati zagrljeni na travi, ti i ja, samo da si me ikad voljela.
Mogli smo šetati s klinicima uz Dravu, ti i ja, samo da si me ikad voljela.
Mogli smo biti dva starčića na klupi u parku, ti i ja, samo da si me ikad voljela.
Mogli smo biti idealan par... ma neka...

Neka te On zove svojom, kad nikad nisi ni bila moja.
Neka te On prvi puta poljubi uz tvoju najdražu pjesmu,
Neka te On stavlja na spavanje kao da vraća kap rose na vrh lista,
Neka te On voli barem upola koliko sam te ja volio,
Neka te On zove svojom... a ja...

Ja ću i dalje biti ja, samo bez tebe.
Ja ću te gledati kako hodaš,
Ja ću te slušati kako se smiješ,
Ja ću te osjećati kako me grliš,
Ja ću i dalje biti ja... bez tebe? Ne.


Odlazim

Odlazim... Ne okrećem se.
Znam da tamo iza stojiš Ti!
Odlazim, bez pogleda, bez riječi.
Do nekog boljeg vremena za Nas!
Odlazim.
Zauvijek.

Znam da si zbunjena time
Što ti neumorni vjetar
Vraća neizgovorene riječi
Nije to pošast spleta straha
I nade
Samoća ne dolazi
Zato što smo sami.
Ni riječ nisi prozborila
A trebala si reći:
«prema neprijatelju prijateljski,
prema prijatelju bratski,
prema bratu božanski...»
Beskrajna borba
Za nedovršenom mišlju
Pomaže mi da spojim
Nespojivo
Izreknem
Neizrecivo
I priznam ti
Ono što osjećam
Trebao sam reći
«prema neprijatelju prijateljski,
prema prijatelju bratski,
prema bratu božanski...»






Kao prosjak
Kojega ništa ne nadahnjuje
Koji ne vjeruje u Boga
Koji ne vjeruje u Dušu
Lutam kroz grad
I mislim na tebe
Kao prosjak
Ničiji sluga i tvoj vječno
Okružen praznim ulicama,
Grobnom tišinom,
I tvoj vječno,
Okružen spomenicima samoće,
Mjestima gdje ljubio sam te,
Gospodarim napuštenim svijetom.
Slijedim tvoje tragove,
Stope moje smrti...



Opet je sjećanje iskočilo
Iz naizgled mekanog kreveta
Orošeno hladnim znojem užasa
Otvoreno se nebo zamračilo
Umoran sam bez tebe
Moj put prekrivaju raspadajuće hrpe
Sjećanja
Usamljeni marginalac putuje prošlošću
Otkida dijelove sjenki sjećanja
Užarene tračnice vraćaju sjećanja,
Svako vrijeme ima svoje genije,
osvajače, pjesnike, izdajice, pacifiste,
manijake, psihopate, hipohondre,
filozofe, slikare, ubojice,
znanstvenike...
Pokušavam od sebe sakriti užas
Vremena provedenog bez tebe.

Bemti Gaap, nikad ne bih rekao za tebe da bi napisao nesto emotivno... Mislio sam da imas dara koliko sam te preko foruma i u petak uspio upoznati, no mislio sam na malo drugu stranu...Ne onu Danijelovu Drugu stranu u smislu tematike...

KAP PO KAP

Proticanjem prve litre na pod moje sobe,
Kroz glavu mi je prolazila slika tvoga lica,
Dok druga litra lagano je isticala,
Sjetio sam se toplog zagrljaja, osmjeha, pogleda
Brojio sam svaku kap, kao sto sam brojao dane,
Sa svakom novom kapi, bol sam osjecao sve manje,
Sklapale su mi se oci, lebdio sam iznad sebe,
No iz glave nisam mogao izbiti sliku tebe,
Dok krv je moja postajala samo tekucina na podu,
Oci su mi se sklopile, ali vodio sam ljubav s tobom,
No i to je izlazilo iz misli, umiralo je sa mojom sjenom,
Zadnje kapi su istekle, osjecas li se voljenom?

03101985

Kozmička polovica, pojam koji dopire...

Kapi kiše koje padaju po licu i griju ga nekom cudnom toplinom...

Sreca, jedna rijec dovoljna za prekriti cijeli odlomak...

Dani kada nema raspolozenja, ali neka iskrica zasvijetli u tamnom kutu...

Pretpostavka da nije sve tako izgubljeno niti kada je slijepa ulica u pustinji na putu...

Sekunde koje prolaze u iščekivanju, susreta, ili samo pogleda...

San kojega se ujutro ne sjecas, ali nesto te grije oko srca...

Nekoliko recenica pobacanih bez ikakvog reda i znacenja...

Nije bitno, ona ce shvatiti...

TATINOJ KURVI

Stoje u redu pred ulazom u tvoj lunapark.
Nema ploče s natpisom, ali oni znaju:
Triput pucaj za par eura
I možda osvojiš lutku.

Upijaš spremno sve njihove laži
Kojima jedina ti vjeruješ
I, sebično ih čuvajući,
Odnosiš ih u svoj kupleraj,
U svoje crvenom svjetlošću obasjane komore.

Padaju na tvoja kočijaška usta
I tvoje prazne oči tupoga pogleda.
Izgledaš ofucano, kurvo.
Čujem da ti se ne isplati.

Je li već sagorio do pepela
Čitav tvoj cirkus koji si godinama podizala
Na temeljima primitivnog razvrata?
Onaj gutač vatre kojega si krala
Odslužio je svoje u zatvoru tvojih ruku.

evo nesto sto sam nasao na svome starome blogu...staro je 2 godine...


Nije bilo struje pa tako da ni dizalo nije radilo. Odlučio sam poći stepeništem, no to nije baš bilo lagano. 7 katova za pješačenje kroz mrkli mrak, pola 3 ujutro, a još pod priličnim utjecajem alkohola. Ne sječam se koliko sam popio, prestao sam brojati oko šestog piva, a nakon toga bilo je još. Ipak nije svaki dan kao ovaj. Ovakve feštice se ne viđaju svaki dan. Alkohol "leti" na sve strane, okolo su ljudi koje voliš, svi sretni pjevaju i vesele se, dolaze do tebe, pričaju s tobom i sve slično. Istina alkohol je uzrok da ni ne razumiješ što prićaju, no da li je to ikome važno?
I tako razmišljajući o svemu što sam prošao nastavio sam ići tim stepeništem. Moram priznati nije mi bilo svejedno. U ovakvom mraku se svašta može desiti a posebno u ovakvom stanju i u ovakvoj prilici, kada nema ni trunka električne energije. No svejedno sam nastavio. Nisam si mogao ni mobitel osvjetliti put, jer kada ti nešto krene krivo, onda to povlači čitav lanac sličnih stvari, tako da mi se i baterija ispraznila. Hodao sam polagano, svakim korakom sam vijao stepenicu dok ne dobijem čvrsti oslonac noge, a rukama sam se držao za rukohvat. Najviše mi je smetala da smrtna tišina oko mene, kao da je zgrada potpuno prazna, da su sve duše izlapile i pustile me da sam idem prema odredištu. Nisam došao ni do prvoga kata kada sam pao na koljena. Osjetio sam neku nevjerojatnu mučninu, kao da mi želudac želi iskočiti iz utrobe. Došlo mi je da viknem upomoć, no nisam imao snage, sve mi se bilo blokiralo, i cijelo tijelo mi je bilo usmjereno jedino na taj želudac. Poćeo sam se grčiti u tome mrklom mraku, a rukama sam se još nekako uspio pridržavati da se ne skotrljam sve do dolje. Lagano sam se vukao, pokušavao ustati, ali nije išlo. Nešto me je vuklo dolje, nešto je htjelo izići iz mene. Osjetio sam ga u grlu, odnosno osjetio sam nešto kao plamen, grlo mi je gorilo i tjeralo ga je van. Nisam pomislio da je to alkohol što želi izaći iz mene, ovo je bilo nešto puno gore, ja nisam mogao izaći na kraj s time.
Glava mi se užarila, sve dlake na tijelu su mi se naježile, no nisam se htio predati. Vjerovao sam da sam jaka osoba, a mozak mi je još uvijek normalno funkcionirao. Još sam mogao razlučiti što valja a što ne valjda učiniti i još sam imao snagu volje da se trebam boriti. No sve sam bio umorniji. Snaga mi je hlapila kao kapi kiše na lišću hrastova izlaskom sunca, kao mjerurići u ustajalom pivu od iste ove večeri. Prsti su lagano otpuštali no vukao sam se. Vukao sam se prema gore, imao sam osječaj kao da samo trebam nešto uhvatiti. Počelo mi se na kraju stepeništa priviđavati neko drugo stepenište. Imao sam osjećaj da čujem kako me netko doziva. Vjerovao sam da to dolazi odozgora i to mi je opet vratilo nadu. Potegao sam sve iz petnih žila, pustio ono zadnje što sam imao od sebe i povukao se prema gore.
Rukama sam već bio na prvom katu i trebalo mi je još samo malo da potpuno budem gore. No sila koje je nešto tjerala van iz mene je još uvijek bila pristuna. Nisam je mogao kontrolirati, no to sam pokušavao staviti u drugi plan. Gore sam vidio spas i samo mi je to bilo na umu. Nekako sam se dovukao i odjednom su se upalila svijetla. U daljini sam ćuo kako se pali agregat od dizala, no ja se još uvijek nisam mogao podići, niti mi se glas još nije vratio. No odjednom se preda mnom stvorila jedna osoba. Lagano me podigla na noge i baš u trenutku kada sam mislio da sam spašen samo sam osjetio ispuštanje, udarac nogom u leđa i let prema stepeništu. Odjednom sam se počeo kotrljati prema dolje, dok mi se pred očima vrtio cijeli dosadašnji život.
Pao sam dolje i nisam više ništa osjetio. Jedino što sam vidio pred sobom bila je lokva krvi, nisam mogao razaznati da li je to moja krv ili neka druga, no u tome trenutku to nije bilo važno. Oči su mi se lagano sklapale, gubio sam svu snagu i lagano sam tonuo u san. Vidio sam se pred sobom samo neke slike koje se okreću na zidovima nekog tunela kroz koji sam letio. Na kraju tog puta stigao sam do jednih vrata koja su imala samo ručku za pokucati. Lagano sam se ustao, a tijelo mi se činilo kao da ga niti nema. Uhvatio sam ručku i odlučio pokucati s njome o vrata. No onda sam se odjednom pregnuo, ustao u onom hodniku zgrade gdje sam ostao ležati, otresao prašinu sa ramena i došao do zaključka da sa ovakvim prićama ljudima samo punim glavu glupostima i doneo odluku da od danas pišem samo o lijepim stvarima.

Ne znam kako mi je promaknuo ovaj topic!?

Odlične stvari, svaka čast!

obećanje ludom radovanje a još luđem zen hara-kiri

mali mrav i mala roda
ona leti dok on hoda
poljubi mrav rodu
i poželi da se pretvori ova
u prometnu nezgodu


nosite se u kurac biljojedi

noćas je na moj dlan
pala kap kiše
u kapi skriven svijet
zrcali se svijetlost
mjesec siv se smješka
vjetar puhne
dlan se njiše
kap sa njega skrene
mjesecu se loše piše


IMAŠ KUNU, TREA MI ZA PIVO
(posvećeno mars volti i ostalim pretencioznim sranjima)

u tmini ratificirana falinga
prema stenodaktilografskim menorejama
demokršćani demistificiraju rallentando turikefalije
inspicijenti korigencijom žderu imaginarne devizualizirane hapakslegomenone
turniket kaplje sa otijatrovog uha
povraća retrobulbarane taksonomijske skripte
zbilja se provlači kroz kozmolitičke pore
noktambulična fistula im biva viskozna
kroz trijanonske palače natopljene kolodijem
azbestne biotipologije mrače im um
revidiraju proces toksipatične decizive
defenstracijom im kradu proskinezni smisao

Jeff Murdock je napisao/la (Pogledaj post): › Ne znam kako mi je promaknuo ovaj topic!? Odlične stvari, svaka čast!

počni sada i ti tu pisati pa da imamo sve na jednom mjestu

S tobom,

otići negdje,daleko od svega.

Primi me za ruku,

vodi me,

na neki žal,

na napušten put.


Nebitno,

u svim sferama,

moje svjesti,

bitno je,

samo to,

da je to ruka,

nekoga,

kao što si ti.

Evil Poodingh je napisao/la (Pogledaj post): › E ova je puno bolja od prethodne... jedino sto ne razumijem zasto za svaku novi topic, a ne baciti u literalno reativne forumase, pa da je sve na jednom mjestu, da se uvijek moze procitati sve odjednom i to od svih forumasa koji pisu...

Opet sam fulao, automatski sam stisnio "New topic". Od sada ide ovdje, obećajem!

ela je napisao/la (Pogledaj post): › S tobom, otići negdje,daleko od svega. Primi me za ruku, vodi me, na neki žal, na napušten put. Nebitno, u svim sferama, moje svjesti, bitno je, samo to, da je to ruka, nekoga, kao što si ti.

Chapeau!