Završno
sučeljavanje kandidata za osječkoga gradonačelnika na Slavonskoj televiziji tehnički je i vizualno nalikovalo susretu u inače
zatvorenom kafiću na kratko otvorenom onima koji imaju pozivnicu.
Izborni favorit, HDZ-ov
Ivan Radić, nije došao nego se ispričao neodgodivim ranije ugovorenim obvezama. Bez obzira na stvarne razloge nedolaska, ovo je zapravo prva stvarno
velika greška njegove kampanje. Čovjek koji je, prema izbornim anketama, još prije nekoliko mjeseci konstantno u vodstvu, trebao je publiku počastiti svojim prisustvom barem zato da uživo potvrdi fenomen neprestanog rasta podrške. No, bolji poznavatelji medijskih odnosa reći će da je htio izbjeći pojavljivanje na gostujućem terenu dok to može, u vidu izborne kampanje, biti racionalan potez da ne izgubi vodstvo otvara se pitanje zbog čega je to procijenjeno. Vrijeme će pokazati.
Najzabavniji i dramaturški vrhunac emisije, nažalost, dogodio se zapravo negdje u trećoj minuti kad je SDP-ov
Goran Kušec dobio priliku predstaviti razloge svoje kandidature. Natjecatelj koji zadnjih tjedana bilježi najveći slobodni pad podrške birača odjednom se ustao, zahvalio na pozivu, promrmljao nešto o nedostatku fair playa i činjenici da nema Ivana Radića, te
napustio studio. Taj kratki performance naprosto nije bio efektan. U redu, malo je iznenadio, ali nitko nije shvatio poruku, pa je Kušec iz studija ispraćen
suparničkim pogledima u kojima su se miješali osjećaji komedije i žaljenja, čak i čiste groteske. SDP-ov kandidat prema trenutnim se bori za ulazak u drugi izborni krug, a za svoju bi publiku Kušec neusporedivo više napravio da je ostao dva sata u studiju i pokušavao nametnuti svoju viziju Osijeka. Nije jasno tko je procijenio da mu odlazak iz emisije može pozitivno utjecati na rejting u trenutku kad mu je silno potrebna svaka nova sekunda javnog nastupa.
Ipak, dva kandidata manje u studiju
pozitivno su utjecala na epidemiološke uvjete sučeljavanja u tom mini teatru. Urednički tim također se nije potrudio osmisliti
kvalitetan tematski repertoar pa je potencijal zadnjeg sučeljavanja
ispuhan u dosadnom prelijevanju iz šupljeg u prazno i inzistiranju na odgovorima koje svi kandidati već mjesecima ponavljaju u svim nastupima po medijima, online i na ulicama u razgovorima s biračima. Nije sijevnulo ništa novo, atraktivno, originalno, izravno, brzo ni urbano. Nema nikakve svrhe okupljati na jednom mjestu ljude koji se naguravaju da bi vodili grad čiji je godišnji proračun gotovo
850 milijuna kuna, pa ih onda po stoti puta ispitivati koje bi poteze oni povlačili da bi rješavali probleme za koje je zapravo nadležna Vlada Republike Hrvatske. I na kraju ih još gnjaviti da nam pričaju koja im je najdraža knjiga, pa film, a onda i pjesma? Takav televizijski koncept sigurno razara samu biti ovakvih sučeljavanja – zbog dosade televizija ostaje bez gledatelja, a kandidati bez mogućnosti da se predstave širem građanskom auditoriumu.
U dvosatnoj utakmici, očekivano, najbolje se snašao i istaknuo HNS-ov
Vladimir Ham. Savršeno informiran i savršeno intoniran. Ham zna o čemu priča i pun je detalja, a njegove rečenice uvijek imaju
početak i kraj. I idealno ispunjava svaki zadani prostor za nastup. Ako je za određenu temu pravilima sučeljavanja zadano izdvojiti trideset ili šezdeset sekundi, on će odgovoriti, objasniti ili argumentirati na način da završi točno u zadnjoj sekundi. Nikad mu ne treba više vremena, ali istovremeno nijednu sekundu neće ostaviti neiskorištenu. Ne bježe mu misli, pa često utječe i na druge skrećući pozornost da činjenica o kojoj raspravljaju zapravo nije tema jer nije točna. Nasuprot raspravi o prekomjernom zapošljavanju u gradskom sustavu upozorava da je danas ondje zaposleno manje ljudi nego prije dolaska gradonačelnika
Vrkića. U priču o navodnim gradskim gubicima ušpricava informaciju o stvarno pozitivnom stanju gradske blagajne koja već sada budućeg gradonačelnika dovodi u komfornu situaciju jer kreće iz plusa, a ne iz minusa. I konačno, jedini ima originalni prijedlog da se situaciji s evidentnim nedostatkom smještaja u domovima za stare i nemoćne doskoči vaučerima kojima bi Grad mogao subvencionirati dio troškova smještaja. Na taj bi način istovremeno financijski pomagao obiteljima i stimulirao povećanje interesa mogućih ulagača u modele razvoja brige o starijima i otvaranje novih radnih mjesta. Ham je zapravo klasa za sebe. Još dok nastupa u televizijskom studiju on zapravo već radi posao gradonačelnika.
Katarina Kruhonja (Možemo) nova je u ovoj vrsti javne debate. U muško je društvo unijela dašak neke nove mekane pristojnosti, ali je istovremeno iznimno općenita. Ponekad joj treba vremena da započne rečenicu, a ponekad ju opet
ne uspijeva dogurati do kraja na način da ima veze s početkom. Često govori o planovima, prioritetima, partnerstvima i participacijama... To je terminologija civilnog društva koja se u srazu s praktičnim i komunalnim zapravo pretvara u filozofiju. Gospođa Kruhonja ugodna je u debati i dobro je imati ju u širem gremiju promišljača gradske budućnosti, ali u ovom predstavljanju uspjela je afirmirati jedino stav da o mnogim problemima grada jednostavno nije dovoljno informirana. Čak je to u jednom trenutku i sama konstatirala.
Berislav Mlinarević iz DP-a u studiju je sjedio između dvije prazne stolice (Radića i Kušeca), pa ga je to uočljivo
opustilo i oraspoložilo, ali mu nije pomoglo u razumljivijoj argumentaciji. Bljesnuo je tezom da je osobno izmislio način kako će atraktivizirati izloge praznih gradskih lokala i oronulih pročelja. Prelijepit će ih, kaže, naljepnicama sa slikama velikih parfema, pa će u gradu odmah biti ljepše?! Nije jasno što je on tu izmislio, ali je jasno da je slabo šetao gradom jer ta vrsta maskiranja odavno nije svježa marketinška fora. Ipak, ima zanimljivu ideju za grad koji veliki dio tradicije svog urbaniteta duguje pametno planiranoj hortikulturi. Mlinarević bi negdje gradio novi veliki arboretum, zapravo veliki park koji bi, prema njegovoj zamisli, funkcionirao i kao zimska šetnica. To bi, kaže, bila nova duša grada i razlog zbog kojega bi se znatno povećao broj posjetitelja Osijeka. No, onda se na kraju puknuo u znanstvenu fantastiku rekavši kako bi već nakon dvije godine mandata imao potpuno razvijeno gospodarstvo i barem 10.000 novootvorenih radnih mjesta. Mora da su ga uzela svjetla reflektora.
Vladimir Šišljagić (Snaga Slavonije i Baranje) znatno je
poboljšao nastup. Vidljivo je da se počeo pripremati za svoja javna pojavljivanja. Naoružan je osnovnim informacijama, kombinira ih s iskustvom koje je stekao svojedobno vodeći županiju i argumentira baš onako kako je potrebno kad s društvom sjedneš na kavu. Površno, ali začiniš s fintom iz iskustva. Šišljagić je dobar govornik, ali mu nikada nije dosta vremena da bi dovršio misao. U politici takav pristup više nije praktičan jer govornik sam sebe inspirira svakom sljedećom rečenicom, i tako u nedogled. U konačnici, sam sebe impresionira. U nekoliko navrata je spomenuo kako će svoj temeljiti program za cijeli budući mandat predstaviti u nedjelju, dakle sedam dana prije izborne nedjelje!? Pa šta je do sada radio? U nogometu bi to bilo kao da o taktici počneš razmišljati u zadnjih pet minuta, a cijelo si se prethodno vrijeme prešetavao po terenu, nezainteresiran za rezultat. Bezbrižan tip.
I konačno, nezavisni
Miroslav Vanek. Iz zanimljivog dobričine koji voli grad, kako je djelovao tek koji tjedan ranije, on je na sučeljavanju na Slavonskoj televiziji evoluirao također u kafićkog tipa koji se u sve generalno razumije i kojemu, prema vlastitom tumačenju, često nedostaje vremena da bi kvalitetno elaborirao što sve treba napraviti da bi nam bilo bolje. Nije jasno u kojemu trenutku je svoj ego impregnirao statusom starog političkog lisca, ali on valjda zaista vjeruje kako je bezbojni osmogodišnji angažman na marginama gradske politike dovoljan da te građani doživljavaju autoritetom za komunalna pitanja. E nije. I kad te pitaju – jasno i glasno reci što misliš. Nemoj se izmotavati.
Na kraju, važne su dvije stvari. Prvo, najnezadovoljniji sučeljavanjem mogu biti stanovnici gradskog naselja
Filipovica, odsječeni s južne strane Južne obilaznice. Pitanje o njihovom konkretnijem prometnom povezivanju s Osijekom svi su odradili i nitko se nije prijavio za repliku. I drugo, na kraju emisije voditeljica je radosno, ali netaktično pobjednikom sučeljavanja proglasila Berislava Mlinarevića jer je u SMS anketi osvojio
najviše glasova.
Nebitno
