Svijet posljednjeg glazbenog alternativca. Svijet strašne glazbene mimikrije. Krhotina.
Tamo gdje đavli razvlače svoj polkom i bluesom prosviran kabaret.
Tamo gdje hropćući izdah mijenja labuđi pjev. Tamo gdje su ljudi svinje, a druge
životinje služe za ukras. Tamo gdje mitologija privatnih horora mijenja bajke.
Tamo gdje urnebes vlada onog trena kada se mišići zgrče i počne poganih ples.
Tamo gdje su svi spektatori poput trupla poredani u redove odakle prate maglovite figure
s pozornice čiji im hrapavi glasovi i čudne note dodatno bluraju horizonte.
Tamo gdje pjevač krklja skvrčen u fetus pozi sikteći nedefinirane tonove i šumove.
Tamo gdje pripovjedač ima oko ruku omotane žice koje mu se svakim novim trzajem
glasnica urezuju dublje u tkivo pa od ugode on dreči, urliče, od sreće viče.
Tamo gdje je početak svake pjesme ujedno i kraj nadanja u minut dobrog vladanja.
Tamo gdje obećanje za suosjećanje ne znači drugo nego znak za start novih stradanja.
Tamo gdje cirkus cirkularno vrti jedne te iste igrače na trapezu i mrežama. Tamo gdje su
akrobati namjerno pretjerani, tamo gdje su opsjenari odavna počeli služiti se
manirizmima, a iskeženi klaunovi niti su tužni, niti maskirani, niti plačni.
Tamo gdje su prijatelji pijanice, a ljubavnice pijavice. Koje sišu srž pa pljuckaju krv.
Tamo gdje drugar drugara za bocu dvije nasamari. Gdje je stanje stvari - sranje stvari.
Tamo gdje se i najdirljivija priča s početka do lažnog happy enda pokvari.
Tamo gdje teatar prikazuju zgubidan, lažov, ulizica, skitnica, i fratar.
Tamo gdje su besmrtni dosadni, a čvrknuti boemi i zgubidani protektirani i bogomdani.
Tamo gdje je u dvorištu potrgana ljuljačka s koje se cijedi bronhitičareva pljuvačka.
Tamo gdje se od čudnih zvukova i buke, znoje čela, trbusi, dlanovi i do podlaktica ruke.
Tamo gdje grohotom šapće i nikad bez razloga po ramenu ne tapše.
Tamo gdje je teško teže, a lako nikada nikada nikada nikada ne može postati lakše.
Tamo gdje se samo i jedino od tuge ne plače. Gdje se bol cipelari i skriva pod stol.
Tamo gdje se periodički smjenjuju ciklusi pripovjedačevih nervoza i narkoza.
Tamo gdje će groznica trajati i kad svodnikov rotvajler prestane lajati.
Tamo gdje ratnici u kurvinim odajama skrivaju svoje duše a traže PTSP.
Tamo gdje su izgubljeni i oni koji to ne bi htjeli. Tamo gdje su prisutni likovi odsutni.
Tamo gdje bubnjaju kiše koje ne znaju lupati tiše. Laktovi su šanku vjerni.
Tamo gdje "warning sign:danger!high voltage!low fidelity!" na svakom otisku piše.
Tamo gdje je i Biblija poprskana vodicom koja nije toliko sveta.
Tamo gdje je meta lovac, a lovac meta. Tamo gdje prema kraju svijeta svirepo stupa
pijanih i izravnih četa po leđima svoje djece i ostalih apologeta.
Tamo gdje karakteri iz Malnarovih noćnih mora izgledaju kao elitna posada Zlatnog
broda koji se može zvati i "Galeb" i "Sloboda". Tamo gdje je nož – nož, a jedina koža –
tvrda koža. Tamo gdje se lice briše od prašine i priseže da je s margine lakše do istine.
Tamo gdje ritam bitan i bitan je ritam.
Dobrodošli u taj predivni, kilavi, krhki i žilavi, Tom Waitsov svijet. Sir, yessir.
Anđelo Jurkas,
http://www.vip.hr/sp/d_show?idc=2100202&idalbum=49371